Hrabri HGSS-ovac: Nakon prve akcije sam izgubio nekoliko kila

Jedan od najvažnijih ljudi HGSS-a, Jadran Kapović iz Opuzena, zajedno sa svojim teamom zaslužan je za mnoge šaljive objave na Facebooku i Twitteru, koje posebno znaju nasmijati i strane i domaće turiste. Uz funkciju voditelja Komisije za informiranje i analitiku, Jadran i aktivno sudjeluje u akcijama spašavanja diljem Hrvatske.

Od mladih se dana bavi informatikom, a njegov posao u HGSS-u podrazumijeva u prvom redu internu komunikaciju te odnose s medijima i javnosti. Posebno je ponosan na poruke HGSS-a turistima koje imaju preventivnu funkciju, a koje su oduševile čak i strane turističke agencije te veleposlanstva u Hrvatskoj. Zahvaljujući takvom jedinstvenom komunikacijskom stilu poruke HGSS-ovaca rado prate čak i oni koji su na toplom i sigurnom, odnosno čak 50 tisuća ljudi na mrežama.

Pogledajte video kako se opremiti kad idete na planinu:

Pokretanje videa...

01:58

SAVJETI HGSS-A ZA PLANINARENJE: ‘NIKAD NE SKREĆITE SA STAZE AKO NISTE SIGURNI KUDA IDETE’

Zbog osebujnog stila komunikacije, koji proizlazi iz odlične energije u teamu koji smo imali prilike upoznati, Hrvatska gorska služba spašavanja proglašena je i Komunikatorom 2016. godine. 

Kako ste preživjeli pandemiju korona virusa? Je li bilo više posla?

U vrijeme pandemije korona virusa bili smo jedan od oslonaca Civilne zaštite, ali akcija po terenu bilo je manje. No u jednom trenutku već je svima bilo dosta ostanka u kući, pa su svi pošli u prirodu. Mnogima je to nepoznat teren, a uz neodgovarajuću opremu intervencije su postale učestalije. Za ovo doba godine turista kod nas je malo, no HGSS je u punoj spremi. Već smo dežurni u Paklenici, a u Splitu spremno čekamo nove helikopterske intervencije tijekom ljetne sezone. Veselimo se dolasku stranih turista, posebno Čeha, a to smo nedavno popratili i na Twitteru s postom “Što japanka sastavi, to korona ne rastavi”, uz hešteg “neka prijateljstva su vječna”. Ipak, šalu na stranu, nemojte zaboraviti da nam ‘klijenti’ nisu samo stranci. Oni čine tek 20 posto, a ostalih 80 posto su Hrvati. 

Zašto ste se i kada uključili u HGSS? Ima li neki značajan moment? Jeste li prije planinarili, bavili se alpinizmom?

Nakon priključivanja jednom planinarskom društvu sadašnji kolega iz moje matične stanice Dubrovnik me pozvao da me pita jesam li zainteresiran priključiti se HGSS-u. Iskreno tada nisam ni znao puno o njemu osim da se bave spašavanjem, ali više onako kroz medije, ne direktnim kontaktom. Završio sam sportsko-penjačku školu u Splitu i nakon toga se u razgovoru s kolegom upitao: 'Ok, sad znam penjat i uživam u tome, no postoji li nešto korisno što bi s tim znanjem mogao napraviti?'. Odmah me kolega zaustavio i rekao: 'Evo zato te zovem da se priključiš nama i iskoristiš potencijal za spašavanje života'.

Nakon prvog sastanka više nije bilo dileme da želim ostati u službi dok god budem mogao doprinositi (čitaj: dok ne umrem). Sve ostalo je povijest. 

Popularizirali ste HGSS na društvenim mrežama, svi komentiraju vaše šaljive objave, gdje je nastao klik da 'izađete' s toliko opuštenim forama?

- Suradnjom kolege Chrisa i mene rodila se ideja da krenemo s nečim drugačijim u komunikaciji prema krajnjim korisnicima. Tu ideju nastavio je i unaprijedio tim Komisije za informiranje i analitiku. Htjeli smo ljudima pokazati sve ono što radimo, a posebno su bile istaknute bizarne i nesvakidašnje situacije. Na taj način smo djelovali preventivno na one koji su skloni takvim situacijama i općoj javnosti približili svoj rad. Pokušali smo razbiti i mit o tome da smo superheroji već naprotiv, obični ljudi koji velik dio svog vremena posvećuju spašavanju ali se u slobodno vrijeme šale i na svoj račun i humorom liječe frustracije nakupljene kroz akcije spašavanja. Iako se na prvu ruku čini da se samo šalimo, u našim porukama uvijek postoji poanta ili neka korisna informacija. Humor je samo “mamac” za izdvajanje iz mora suhoparnih objava.

Kako vaša ekipa funkcionira?

Komisija za informiranje i analitiku HGSS-a kojoj sam na čelu vodi brigu o puno toga nevidljivog javnosti, no najpoznatiji smo po tome što brinemo o PR-u i prezentaciji službe. Trenutno Komisija broji desetak volontera raspoređenih u različite odjele. Odjel multimedije bavi se izradom foto, video, digitalnih sadržaja i tiskovnih materijala za službu i vodi ga kolega Dino, odjel informiranja prenosi informacije unutar i van službe kojeg vodi kolega Petar dok brigu o društvenim mrežama u istom odjelu vodi kolegica Špela, odjel informacijskih tehnologija bavi se uvođenjem inovacija i brigom o bazi podataka, mail serverima, vodi kolega Dado.

Uz to tu je i odjel kartografije koji se bavi izradom sigurnih planinarskih karata pod vodstvom kolegice Jasmine, odjel telekomunikacija koji vodi brigu o mobilnoj komunikaciji unutar HGSS-a u režiji kolege Filipa.

Izrazito sam ponosan na svoju ekipu koja volonterski odrađuje ogroman posao i to sve radi s velikim guštom. Mogu reći da smo možda i najveselija i najkreativnija ekipa u HGSSu baš iz tog razloga što zaista uživamo u onome što radimo i svaki zadatak tretiramo kao akciju HGSSa koju izvodimo brzo, sigurno, jednostavno i funkcionalno. Dosta stvari koje smišljamo temeljene su na iskustvima od prošlih godina, ali ponekad radimo jako brzo preko različitih chat grupa gdje 'brainstormamo' i donosimo nove ideje, twitove, kampanje ponekad tolikom brzinom da i mi ostanemo zatečeni.

Jeste li se ikad našli u životnoj opasnosti, nekad prije, da vas je negdje zatrpao snijeg, niste mogli sići s planine ili nešto slično?

Kad se radi o samom spašavanju, naša djelatnost je opasna, visimo na užetima ponad provalija, s litica, ispod helikoptera, spuštamo se u jame… Iako nisam imao do sada pogibeljnih situacija svaki naš izlazak na teren je potencijalno opasan. Ono što jako dobro radimo je svođenje rizika na najmanju moguću ili prihvatljivu mjeru. Tu do izražaja dolazi ogromno povjerenje koje imamo jedni u druge i u glavnu okosnicu našeg zajedništva, a to je da pazimo jedni na druge. Možda to grubo zvuči ali naša sigurnost je na prvom mjestu jer jedino tako možemo pomoći i nekom drugom.

Koji vam je do sada bio najteži moment u karijeri? Jeste li ikad htjeli od svega odustati?

Kao akciju koja je ujedno bila najbolja i najgora mogu izdvojiti potragu za nestalim britanskim državljaninom na Mljetu. Zašto najbolja? Potraga je završila uspješno, a imala je sve sastavnice za hollywoodski film - od zapleta, stresa, adrenalina, nade, teškog fizičkog rada do dramatičnog završetka. Sve to se na kraju zaboravi kada se pomiješaju sreća, umor i zadovoljstvo činjenicom da smo nekome spasili život i učinili ovaj svijet boljim. Zašto najgora? 

To je bila prva potražna akcija koju sam vodio kao gorski spašavatelj. Tolika odgovornost spram osobe koju tražimo i kolega spašavatelja je zaista u nekim trenucima iscrpljujuća. Ruke su mi se doslovno tresle od straha kada su kolege spašavatelji krenuli s transportom unesrećenog (trajao je 6 sati). Kiša praćena grmljavinskim nevremenom opasna je situacija u planini i koliko god bili spremni nismo imuni na neke objektivne opasnosti. Znati da su kolege u vršnom dijelu brda, gledati munje kako paraju nebo nije lagano. Milijun misli prolazi kroz glavu, što ako udari munja, da li da prekinemo akciju i sklonimo se na neko vrijeme, koliko će sve trajati, što ako…..

Akcija je srećom završila uspješnim pronalaskom žive osobe i to četiri dana nakon pokretanja potrage što u neku ruku briše sav umor, patnju, stres nakupljen svih tih dana. Iako u toj akciji nisam bio na terenu, osim zadnji dan, psihički umor je bio ogroman. Radijus kretanja mi je bio 10 m oko zapovjednog vozila no svejedno sam nakon ta četiri dana izgubio par kilograma, a u prosjeku sam spavao 2 sata tijekom noći. Poslije te akcije mi je trebalo dobrih sedam dana da se naspavam, smirim mozak koji i dalje vrti podatke i propitkuje što se dogodilo, da li smo sve napravili kako treba, što smo mogli bolje… I naravno nakon svega toga u mislima prevladava jedna misao. Zadovoljstvo i ponos u iščekivanju sljedeće akcije…

Gdje ste se školovali, što ste radili prije...?    

Školovao sam se u Opuzenu, a jezičnu gimnaziju sam završio u Metkoviću. Studirao sam dva fakulteta ali sam nakon koju godinu shvatio da nisam baš tip za stolicu već više za 'moving'. Nakon povratka u Opuzen radio sam u grafičkom studiju, bez pretjeranog prethodnog znanja ali s dobrom informatičkom podlogom, na svim poslovima, od dizajna do produkcije i vođenja projekata. Nakon toga sam radio kao voditelj održavanja u tvrtki za obradu i distribuciju voća i povrća također bez nekog prethodnog znanja o mehanici, robotici i strojarstvu.

Zajednička poveznica svih poslova je da volim izazove i poslove koje do sada nisam radio. Uživam boriti se s nečim novim, tražiti poboljšanja, unapređenja, a od svega najviše volim dinamičan posao koji je svaki dan drugačiji. Tako sam se našao i u svom trenutnom zaposlenju u HGSS-u na poslovima informiranja, analitike, PR-a, kontakata s medijima, sponzorima i ostalim poslovima u koordinaciji. Dosta putujem i imam priliku upoznati Hrvatsku uzduž i poprijeko, upoznati velik broj ljudi i od svakog naučiti nešto novo.

Što još inače radite i koliko vam to psihički i fizički pomaže da se dobro nosite sa stresom?

Dosta kolega će se složiti sa mnom da HGSS “uzima” ili bolje reći da mu dajemo puno svog vremena. Iako mi se obitelj bavi poljoprivredom, najviše mandarinama, ne mogu se pohvaliti da im previše pomažem. No, nakon određenog vremena u svom poslu jako mi dobro dođu poslovi na polju gdje mogu odmoriti mozak i ne misliti o ničem nego o tome što trenutno radim. Fizički rad itekako dobro utječe na mene i svim tim težim radom i sav nakupljeni stres lagano izlazi iz mene.

Ima li onda uopće stresa za Jadrana?

Naravno da ga ima. Iako smo volonteri svoj “posao” radimo profesionalno. Strah nas je puno puta, bojimo se, stresno je, no postoje mehanizmi kako to kontroliramo da ne utječe na najbitniju stvar, a to je spašavanje života. Treningom, tečajevima i edukacijama u HGSS-u naučimo se nositi i s najstresnijim situacijama na koje se iskreno teško i pripremiti dok ih ne doživimo. Nakon što sve završi emocije budu pomiješane s umorom i tek tada mozak shvaća što je tijelo napravilo.

Žale li se žena i djeca što vas nema kod kuće? Ili im je drago da pomažete?

S jedne strane su ponosni jer pomažem ljudima, svjesni su važnosti HGSS-a ali kao što sam rekao služba “uzima” jako puno vremena. Često me nema kući što zbog posla što zbog akcija, tečajeva, edukacija… Nije lako nakon dolaska kući i  boravka samo jedno popodne opet otići na put od par dana. Sigurno da im nije lako, pogotovo djeci. Ne znam koliko sam rođendana i momenata propustio do sada.

Koliko ti djeca imaju godina i učiš li i njih kako pomoći? Koji su njihovi interesi?

Kći Ruža ima 10 godina, a sin Niko 9 godina. Oboje vole izlete po prirodi, a već se polako počinju i penjati po stijenama uz našu pratnju. Vole izazove i ne libe se okušati u nečem novom pa bi mogli reći da jabuka ne pada daleko od stable. Često mi pomažu kad slažem opremu, uče nazive, propitkuju i jako ih zanima to čime se bavim.

Kod kuće znamo raditi različite sisteme koje koristimo u akcijama spašavanja pa i oni imaju dojam da su na kratko spašavatelji. Kod lakših ozljeda se jako pouzdaju u mene jer znaju da im mogu pomoći, a i kroz takve situacije ih učim kako mogu pomoći i sebi i drugima. Supruga je također aktivna u raznim sportovima adrenalinskog karaktera i ogromna je podrška jer iskreno nije lako biti žena HGSS-ovca. Za sve što radimo trebamo zahvaliti i svojim obiteljima jer bez njihovog razumijevanja ni mi ne bi bili tako dobri u svom radu.

Odakle u vama toliko pozitive, odakle ju crpite?

Po prirodi sam komunikativan, društven i veseo što mi zbog puno kontakata s ljudima pomaže u poslu. Volim biti prirodan i otvoren u komunikaciji. A odakle crpim energiju, hmmm.

Prvenstveno iz svoje okoline. Živim u Opuzenu u dolini Neretve koja je savršen poligon za ljude koji vole prirodu: dvije rijeke, osam jezera, more, brda, doline, močvara, rukavci.. Kada je čovjek okružen tolikom ljepotom i velikim brojem sunčanih dana u godini ne može se osjećati loše.

Pogledajte novi kulinarski serijal s Deanom Kotigom:

Pokretanje videa...

13:10

Prva epizoda serijala 'Deserti od oka' | Video: 24sata/pixsell