Lifestyle

Komentari 84

Hrvat postao otac pa napisao pismo zahvale svakoj majci...

Hrvat postao otac pa napisao pismo zahvale svakoj majci...

Svim ženama koje imaju dijete ili ga pokušavaju začeti poručujem da ih cijenim, razumijem i čujem. A mojoj mami imam nešto za reći: “Divim ti se..."

Kristijan Janušić iz Samobora je na svojem blogu zahvalio svim majkama nakon što je i sam postao otac. 

Pismo svakoj majci i kažem vam “Hvala”. Pričali su mi, znao sam sve, ali nisam znao ništa. “I plakat ćeš, obećajem, jer saznat ćeš što je ljubav, za koga dišeš i zašto živiš.” KJ

Uvjeravali su me da je to nešto najljepše na svijetu i da je taj događaj nešto što dosad još nisam doživio i osjetio. Rekli su mi da se ne brinem i da će sve biti u redu. Ana i ja smo slušali razne priče i ispovijesti trudnica, mama i roditelja općenito. Pa zanimalo nas je sve, a ja sam želio znati što to Anu čeka i što sve moram JA napraviti kako bih joj pomogao i kako bih se najbolje pripremio za taj dan. Eh, da sam znao. Bio sam siguran da znam, jer pričali su mi i stotine priča uvjerilo me da sam spreman i da znam sve, ali nisam znao ništa.

Ok priznajem, emotivac sam i plakao sam na onoj početnoj sceni crtića “Up” kao i na nekoliko scena crtića “Lilo & Stich” ili “Čudovišta iz ormara”. Ali te suze nekako dođu brzo i kratko traju, a crtić zaboraviš – do ponovnog gledanja i ponovnog sušenja očiju i laganja Ani da me “opet” muči alergija ili smrdljivi Martin koji leti naokolo. I moji roditelji su takvi, a ja sam njhova kopija i hvala Bogu na tome.

Ali zašto je bitno jesam li ja emotivan ili ne i tko su MOJI mama i tata? Pa bitno je, jer i oni su proživjeli sve što sam ja tek počeo, sve što je moja Ana proživjela prije nekoliko dana i sve što dosad nisam znao niti cijenio koliko sam zaista i trebao. O kako se to promijenilo.

I samo da znate, ovo nije post mladim roditeljima sa savjetima što i kako, to se nikako ne bih usudio. Ovo je samo jedno veliko hvala Ani, ona je ljubav mog života, a ja, iako sam znao što je hrabrost, novu lekciju od nje naučio sam u subotu 26.09.2015. Bio je to najstrašniji, najiščekivaniji i najdivniji dan mog života i ona je imala glavnu ulogu, a cijeli film nam je umjesto završne špice poklonio kćer. Korina je novi dio mog srca, kopija Ane i mene i naše malo čudo.

I naravno, ja znam da i vi isto tako volite svoje dijete. Znam da nisam jedini koji voli najjače i koji voli toliko jako da je to ponekad neizdrživo i neopisivo. Samo sam to želio reći naglas, jer mi je drago da sam i ja postao dio tog tima.

Svim ženama koje imaju dijete ili ga pokušavaju začeti poručujem da ih cijenim, razumijem i čujem. A mojoj mami imam nešto za reći: “Divim ti se i samo molim Boga da ću i ja biti kao ti i kao tata, jer samo ću onda znati da sam uspio i da sam na dobrom putu. Hvala ti što si unatoč nepodnošljivoj boli izdržala do kraja i mene donijela na ovaj svijet. Jer nije ovaj svijet blago, to ste vi i život koji ste mi ti i tata dali i cijenim što ste kroz ljubav stvorili moje divne sestre i mene. I oprostite mi i ti i tata svaku ružnu riječ, jer ništa od toga nisam mislio, ja samo nisam znao, ali uvijek vas volim najjače i to se nikada neće promijeniti”. 

Ana i Korina mi se iz bolnice vraćaju za vikend i ovi dani bez njih postaju mi nepodnošljivi. Ali strpljiv sam ja i nikada ne dobijem sve odmah, ali uvijek dobijem sve. To je moja životna priča koju sam prihvatio i koju ne bih mijenjao nizašto. Anu i Korinu posjećujem svaki dan – pa ove dane samo to i čekam, a Korini sam jučer šapnuo najčvršće obećanje ikad: “I uvijek ću te držati za tu divnu ručicu i biti tvoj superheroj i zaštitnik, obećajem. Najvažnija si, voljena, vrijedna i prekrasna i naša si mala Biškulica.”

A svima vama koji čekate svoju ljubav ili je tek planirate, nemojte se uopće bojati, pa to je najljepše putovanje ikad, to vam obećajem. Trudnoća počinje s poljupcem i riječima “Volim te”, a bol će proći iste sekunde kad će vaša ljubav osjetiti mamina prsa i tatin dah. I budući tate, budite uz svoju ljubav na porodu. I ako dosad niste plakali, ja vam obećajem, plakat ćete suzama pravednika i čovjeka koji voli. Ja? Dok je porod trajao bio sam uz Anu, pričao sam joj ono što je trebala čuti i držao sam je za ruku. Puno sam lagao, ali to su one dobre laži – drugačije i nije moglo biti. Kad je Ana rodila, bol je prestala, Korina na njoj zaspala, a ja sam se slomio – od suza, ljubavi, sreće i još jače vjere. Svojim curama poklanjam cijeli svijet.

I kako je mene Snježana naučila prije 15 godina, ako vas ikada bude strah, samo zatvorite oči i u sebi potiho recite: “Moj su izbor ljubavi i vjera”. Jer to je onda vaš odabir, vaše pravo i zacrtani put.

Ja nisam znao, ali sada znam. I nakon 9 mjeseci briga, radosti, straha, ljubavi i suza, reći ću vam još ovo: “Jer taj je tren u potpunosti uklonio svaku brigu, na lice stavio najveći osmijeh ikad i moj je život dobio još veće značenje. Ana je moja heroina, zauvijek, a Korina me naučila da je totalno fer biti zaljubljen u dvije cure u isto vrijeme.” 

Najčitaniji članci