Hrvatska baština i obrt: Kada srce piše povijest jedne obitelj

Osim po kremšnitama i krafnama, slastičarska prijestolnica Hrvatske ima i zaštićeni kulturni suvenir - licitare. Upravo u srcu Samobora već 72 godine na istome mjestu, u Preradovićevoj 10, obitelj Arko bavi se medičarskim obrtom, a tajna izrade tih crvenih srca prenosi se s koljena na koljeno.

- Davne 1941. moj djed Ivan Arko osnovao je medičarsko-svjećarski obrt. Upravo u Samoboru izučio je licitarski zanat i položio majstorski ispit te su kod njega učili i radili mnogi šegrti. Nakon njegove smrti obrt je nastavila voditi moja baka Amalija Arko, a zatim i moja mama Silvestra Mucko - govori Brigita Mihina (50), koja je obiteljski posao preuzela prije 14 godina iako je tajne toga tradicionalnog zanata upijala još dok je bila djevojčica.

- Pomagala sam mami dok je ona bila šefica. Moji su prijatelji išli na more, a ja sam ljeta provodila u obiteljskoj radionici izrađujući licitare. Nekako u isto vrijeme mama je otišla u mirovinu, a ja sam ostala bez posla. To me potaknulo da počnem razmišljati hoću li nastaviti tradiciju ili pronaći drugi posao. Po struci sam ekonomistica, tako da su me uvijek privlačile brojke, računi... 

Bilo me strah hoću li znati raditi taj posao, dugo sam se kolebala. Iako na prvi pogled djeluje jednostavno, izrađivanje licitarskih srca vrlo je složen posao. Na kraju sam shvatila da se obiteljska tradicija mora nastaviti - govori Brigita, a baka Silvestra Mucko (74) dodaje: 

- Rekla sam joj da bi joj bilo najbolje da se primi tog obrta da se ne ‘zatrne’. Bila bi šteta da se naša tradicija ugasi. Ipak je to stari hrvatski tradicijski obrt i zlata je vrijedan. Ono što radiš ručno od neprocjenjive je vrijednosti - kaže. U jedno licitarsko srce treba uložiti mnogo strpljenja i truda, kažu obje, te je potrebno i do mjesec dana da se napravi.

- Sto puta srce mora proći kroz ruke do završnog proizvoda. Nakon što se ispeče tijesto, treba se ‘skefati’ (očistiti od brašna) te se zatim suši dva, pa čak i tri tjedna. Toliko je vremena potrebno da bi srce bilo tvrdo i čvrsto. Tek onda se može ‘potunkati’ (obojiti) da bi bilo lijepo crveno i sjajno. Potom se ‘cifra’, odnosno ukrašava, i na kraju vakuumira - otkriva Brigita i ističe:

- U Hrvatskoj je samo 20 majstora licitara jer se taj posao ne može naučiti na brzinu niti iz knjiga - kaže. Recept po kojem se pripremaju je iz 1941. i, naravno, tajan je. 

- Srca više nisu samo u tradicionalnoj crvenoj boji, imamo ih i u zelenoj, plavoj, ljubičastoj, a radimo i prema narudžbi za različite prigode. Moram priznati da nam se javljaju klijenti s vrlo neobičnim i originalnim idejama te im uvijek izlazimo ususret - govori Brigita, koja je ljubav prema tom starom zanatu prenijela i na 24-godišnjeg sina Domagoja, a uskače i kći Martina. 

Osim licitara prema staroj recepturi proizvode i gvirc - piće na bazi meda, a kakva bi to medičarna bila kad ne bi bilo slasnih medenjaka. Prije dvije godine, kažu, modernizirali su se kako bi ubrzali proizvodnju, a i da bi medenjaci bili što svježiji. 

- U ovoj istoj radionici prije nekoliko desetljeća pekli smo medenjake na jednu peć na drva s jednim limom za pečenje. Morali smo peći cijeli dan da bismo dobili malu količinu medenjaka, a kad je bilo neko proštenje, radili smo i po noći - govori baka Silvestra. Prije tri godine licitari su uvršteni na UNESCO-ovu listu nematerijalne baštine, što je znak da ovi majstori nisu cijenjeni samo u Hrvatskoj nego i u svijetu, a kao šlag na tortu, Brigita ističe nedavno primljenu Zlatnu diplomu Obrtničke komore.

- Osim što imamo status originalnoga samoborskog suvenira, dobili smo i certifikat da smo obrt s tradicijom. To nam je velika čast. Licitarski zanat je težak te zahtijeva mnogo iskustva i spretnosti. Tu nema radnog vremena. Ako nisi spreman sasvim mu se posvetiti, onda ga nećeš dobro ni obavljati - zaključuje obitelj Arko.

Preuzeto iz tjednika SuperMile - svake srijede besplatno ekskluzivno uz 24sata!