Hrvatske volonterke u Africi: 'Dočekuju nas otvorena srca i rado dijele ono malo što imaju'

Za Božić se šesti put spremam u misiju u Afriku. Nakon tri boravka u Keniji, sad treći put putujem u Benin, u Zajednicu Marijinih časnih sestara od čudotvorne medaljice, koje se brinu o djevojčicama bez roditeljske skrbi. Oni su sad već moja obitelj, pa mi je nekako prirodno da božićne blagdane provedem s njima i silno se radujem tome, kaže Josipa Galić, ravnateljica Učeničkog doma Marija Jambrišak u Zagrebu, koja riječima i djelima baš umije dirnuti dušu čovjeka.

POGLEDAJTE VIDEO Posvojili su djevojčicu iz Afrike:

Pokretanje videa...

01:32

Curica iz Afrike | Video: KanalRi

Već prvom svojom rečenicom, u kojoj kaže kako ne bi željela da ovo bude priča o njoj, ili "samo" o Africi, jer ni ona ni Afrika nisu važni. Odmah objašnjava i zašto:

- Afrika je svuda oko nas. To najčešće kažem ljudima koji mi znaju reći kako i sami imaju poriv poći na takav put, ali ne znaju odakle krenuti, ili nemaju novca za kartu i slično: 'Ne morate otići u Afriku da biste pomagali'. Ona je u mojem slučaju, kao i kod mnogih koji se odvaže na taj put, bila kruna godina volontiranja do tada, ali i bijeg od okolnosti u kojima sam se našla. Te 2012. bila sam bez posla i nisam znala što dalje. Bila sam na jednom predavanju salezijanaca, koji su 30-ak godina prisutni u Gani, i shvatila da i ne bi bio problem organizirati takav put – opisuje Josipa.

Nakon nekoliko mjeseci planiranja, u lipnju 2012., nakon gotovo 24 sata putovanja, našla se u Keniji, na aerodromu u Nairobiju, u nestvarnoj situaciji:

- Ispred mene je bio taksi, a nedaleko od nas hodale su žirafe. I od tog trenutka iz dana u dan usvajala sam nove životne lekcije - kaže Josipa.

PRISJETIO SE Princ Harry o mjestu koje ga posebno veže uz Meghan: 'Ovdje sam našao srodnu dušu'

Prva reakcija većine koji dođu u afričko selo su suze, a onda i bijes zbog toga što ste uopće platili putovanje i samo ćete otići, a tim se novcem mnogo ljudi moglo nahraniti. No onda osvijestite koliko je važno njegovati zahvalnost za ono što imate i počnete odbacivati predrasude s kojima ste došli.

- Često se kaže da su ljudi u Africi lijeni i da ne žele raditi. Mi koji smo se naviknuli na tri obroka na dan tek ondje shvatimo da ti ljudi nemaju izraz za 'dobar tek'. Nije im potreban jer oni imaju samo jedan obrok na dan, a ponekad niti taj jedan. Higijena je u Africi često na niskoj razini, ali ne zato što je ljudi ne bi htjeli održavati nego često nemaju vode ni za piće. Tek kad se nađete u toj situaciji, shvatite da možete i bez gela za tuširanje, jer nema vode – pojašnjava sugovornica.

Da bi osigurali vodu, kopaju rupe tamo gdje je ima, no često su plitke i lako se urušavaju, pa i voda koju iz njih vade često nije pitka.

- Osim toga, do takvog izvora često treba hodati i satima. Dakle, ti ljudi satima hodaju za ono osnovno: malo vode, i često su pritom gladni i žedni, pa nije čudo da su i umorni – govori nam Josipa.

U isto vrijeme, ljudi u Africi bijelog će čovjeka uvijek dočekati otvorena srca i sve što imaju podijelit će s vama, iako je to uvijek malo, napominje.

- Svi mi koji tako često prigovaramo nismo ni svjesni koliko bogatstvo imamo. Čak i ako nemate puno, vrlo ste bogati ako imate što podijeliti s drugima - kaže Josipa te dodaje da je neizmjerno zahvalna na tome što u svoj život uspijeva privući prekrasne ljude koji su spremni činiti čuda, pa uz njihovu pomoć na svakom putovanju u Treći svijet ponešto uspije promijeniti.

- Prije jednog od svojih putovanja u Afriku slučajno sam upoznala čovjeka koji je rekao da bi htio pomoći i zamolio me da kažem kako. Ljudi u misiji odgovorili su da bi im velika pomoć bila kad bi financirao iskapanje jednog pravog bunara, što stoji između 5000 i 6000 eura. Taj je čovjek istog dana uplatio taj novac, uz jedan uvjet: ne želi da se javno zna za njega. I ne samo to. Rekao je da želi i dalje pomagati. Nedavno mi se sam javio sa željom da financira trošak mojeg putovanja u Benin. Eto, samo ono prvo putovanje 2012. platila sam sama, uz pomoć obitelji, a za sva ostala novac je došao od dobrih ljudi - ističe Josipa.

Dodaje kako se već u nakon nekoliko dana u Africi pomalo otopi onaj prvotni bijes zbog novca koji ste potrošili na kartu do tamo, a ne samo poslali novac, jer čovjek shvati nešto važno: da novcem koji biste poslali ne možete zagrliti tu djecu. Dok je u Africi, često objavi "crtice" iz svakodnevice na društvenim mrežama, jer ljudi koji su poslali pomoć vole vidjeti da je stigla, a mnogi zbog tih objava i sami počnu razmišljati o tome kako mogu pomoći.

- Obrazovanje je nešto najvrednije što toj djeci možemo pružiti. U misijama su shvatili kako je najbolji način da djecu privuku u škole taj da im osiguraju barem jedan obrok na dan. Zato znam reći da svi oni koji su negdje čuli za priliku da budu 'sponzori' jednom djetetu tako što će godišnje uplatiti stotinjak kuna kako bi osigurali taj jedan obrok sigurno neće pogriješiti - kaže Josipa. U Beninu je, dodaje, velik problem i to što žene, odnosno djevojčice, nemaju gotovo nikakva prava. Kad u takvim okolnostima školujete jedno dijete, otvarate mu put da jednog dana postane ono što želi - kaže Josipa.

'Ne morate otići u Afriku ako imate potrebu činiti dobro, jer ljudi kojima treba pomoć ima svuda oko nas'

Podsjeća da je dobro prisjetiti se toga baš u vrijeme božićnih blagdana, kad svi jurimo po trgovinama da bismo kupili skupe darove, napunili kuću hranom, često i s mnogo više od onoga što nam treba, tako da se hrana često baca.

HRVAT U ZAPADNOJ AFRICI Hrvatski bloger snimio je putovanje zapadnom Afrikom: Prošao je 700 kilometara Sahare

- I dobro je imati na umu da ne morate otići u Afriku ako imate potrebu činiti dobro, jer ljudi kojima treba pomoć ima svuda oko nas. Možda susjedu koji teško hoda možete donijeti hranu iz trgovine, ili malo sjediti kod njega da nije sam, dovoljno je da jednom čovjeku promijenite život i tako mijenjate svijet - kaže Josipa, inače dobitnica Nagrade "Gordana Jelić" za najbolje volontere u Hrvatskoj za 2019. godini, koje dodjeljuje Zaklada "Fra Mladen Hrkać".

Volontira još od osnovne škole, koju je završila u rodnoj Hercegovini, zahvaljujući odgoju roditelja, koji su je uvijek poticali da pomaže ljudima oko sebe. Nastavilo se kad je došla u Zagreb, u učenički dom u Opatičkoj ulici, u kojem je poslije bila odgojiteljica, a danas je ravnateljica. Često je u zagrebačkim pučkim kuhinjama i sa zagrebačkim beskućnicima, a prije nego što otputuje u Benin, dotaknut će još mnoga srca.

Naime, Josipa već desetak godina u božićno vrijeme organizira akcije u kojima prikupljaju darove za djecu bez roditeljske skrbi iz Kuće svete Terezije od Malog Isusa, na zagrebačkom Vrhovcu, te u dječjem domu u Leskovcu, koji vode karmelićanke Blaženog srca Isusova, pa će tako biti i ove godine.

Zadranka Mirta Tomas pokrenula je projekt "Brižna srca"

Profesorica s Odjela za talijanistiku Sveučilišta u Zadru, Zadranka Mirta Tomas, povezala je grad Benin City na jugu Nigerije i rodni Zadar na najljepši mogući način. Pokrenula je projekt "Brižna srca" u želji da pomogne siromašnoj afričkoj djeci i omogući im potrebno obrazovanje. Nakon dvije godine uspjela je sagraditi školu koja uspješno radi. I ne zaustavlja se na tome.

Ima velike planove: Ideja je da školi pridruže i sirotište te dom za nemoćne, a na redu je i organiziranje vrta, potom kuhinje, pa redovna priprema obroka, kako bi zajednica bila samoodrživa.

Mnogo toga je u planovima, ali financije su najkritičnije, pa tko želi pomoći, sigurno neće pogriješiti, a kronično nedostaje i volontera, kaže.

- Projekt pod nazivom Caring Hearts zamišljen je kao trojedini i njegov krajnji cilj je školovati što više djece, osposobiti mlade za školovanje za određena zanimanja kako bi postali odgovorni globalni stanovnici. Time bi se smanjio broj ilegalnih migranata koji preplavljuju europske države, a posebna je pažnja usmjerena prema djevojčicama, koje su često žrtve trgovine ljudima. Naime, obrazovanje otvara vrata svjetlijoj budućnosti za njih - govori Mirta, kojoj je pomaganje djeci koja bez toga nemaju nikakve prilike za obrazovanje postalo životna misija.

- U ovom trenutku nam za pokriće troškova nedostaje oko 20.000 eura. Inflacija u Nigeriji stalno raste, prošle godine za isti posao trebalo je manje novca, no to se događa u cijelom svijetu, pa i nama - objašnjava.

Dodaje kako u Africi učitelji i nastavnici imaju mizerno male plaće i bave se drugim poslovima, pogotovo trgovinom online, kako bi spojili kraj s krajem. No ljudi su ondje sretni i s ono malo što uspiju zaraditi.

Mirta je uzela dva mjeseca neplaćenog dopusta i otisnula se put Afrike, gdje djecu uči standardni engleski, a oni nju nigerijski engleski. Priliku da se u njoj školuje dobilo je dosad oko 500 djece, a nakon završetka projekta broj će biti dvostruko veći, kaže sugovornica. Uskoro se, međutim, vraća u Zadar jer je čekaju obaveze na fakultetu i studenti, koji joj već pomalo nedostaju.

Dodaje da u Africi vlada kronična nestašica baš svega. Pitke vode najčešće nema, opskrba električnom energijom je slaba ili nikakva. Mnogoljudnu Nigeriju zovu afričkim divom i njezin teritorij i narodi toliko su različiti da je ta država zapravo Afrika u malom. Većina stanovništva bavi se poljoprivredom, djeca idu u školu koliko mogu, jer često rade kao prodavači na ulici. No više od 20 milijuna djece uopće ne ide u školu, što dovoljno govori o tome koliko su važni projekti takvih misija.

GLAD U SVIJETU SAD: Afrika će snositi teret ukrajinske krize, 40 milijuna ljudi je suočeno s gladi

- U našu školu može doći tko želi, mi sve primamo. To su djeca i odrasli iz okolice, koji su čuli za nas, pa bi nam zbog njih dobro došao školski autobus - objašnjava Mirta koncept prema kojem radi.

Nigerijsko je školstvo na koljenima već desetljećima, državne škole propadaju, učitelja nema, a ako želite dobiti potvrdu o državnoj maturi, maloj ili velikoj, to treba platiti, ističe Mirta.

Unatoč svemu, uporna Zadranka uspjela je dobiti odobrenje za rad škole, pa obrazovna ustanova djeluje pod imenom Akademia živog svjetla, kao simbol djece koja je pohađaju i koja su svjetlo za budućnost ove zemlje. I svjetlo kojem će se, kako sad stvari stoje, ona sama još dugo vraćati...

Od Mrvice ljubavi želi stvarati valove dobrote

Kako bi ubuduće bila efikasnija i transparentnija u prikupljanju pomoći za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi, Josipa Galić krenula je u osnivanje udruge preko koje će ubuduće raditi te projekte. A kako bi se drukčije udruga zvala nego ‘Mrvica ljubavi’?! Jer i mrvica može učiniti da svijet preplavi val ljubavi i dobrote, kaže. Dovoljno je uključiti se.