Igor Galaš: Igrom niti on stvara odjevne art komade za sve...

Par dana nakon otvorenja izložbe “Na iglama” u Muzeju za umjetnost i obrt, nagrađivani autor Igor Galaš itekako dobro sjeća kako je skakao s kontinenta na kontinent te ističe da je sad, u 35. godini, spreman zatvoriti jedno poglavlje i krenuti dalje. 

- Stvaralačko-pletaći put Igora Galaša bio je potaknut pletivom mame Marice Galaš, koja je bila uzor i učitelj koji je Igoru otvorio svijet vunenih niti - navodi kustosica Andrea Klobučar. 

Prema dizajnerovim riječima, najzanimljiviji mu je bio čin odmatanja niti iz klupka vune te njegove transformacije u nešto posve novo i drugačije – iz nečeg linearnog nastao je trodimenzionalni oblik, odjevni predmet. Upravo ta igra koja se odvija između niti i igala i danas je Igoru Galašu, ujedno i članu ULUPUH-a, ostala najzanimljivija kao polazište za svako daljnje kreativno promišljanje odjeće.

No nije Igor isključivo artistički nastrojen, ima on i Mamitu! 

– To je moj novi brend, odmak od svega dosad. Za razliku do ovog artističkog pristupa, dekonstrukcije i kazališnih kostima, Mamita je pret-a-porter, nosiv i više praktičan. Mamitu za ljeto i glavnu kolekciju za sljedeću zimu pokazat ću na zatvaranju ove izložbe - kaže autor. 

Ništa nema bez rada

No što je sve potrebno da se dođe do izložbe u jednom od najvažnijih hrvatskih muzeja? Odgovor je – natjecanja, natjecanja, natjecanja, rad, rad, rad. 

- Naime, jedno vodi ka drugome, jer kad vas negdje pozovu, tamo ćete dobiti pozivnicu za neko drugo natjecanje, gostovanje ili sajam, tako se klupko odmotava. Doslovno! Dakle, nema ništa bez hrabrosti, rada, kreativnosti i – pokušaja! – priča i dodaje:

- Pobjedom na natjecanju Modna gušterica sve je krenulo. Nakon toga sam dobio nagradu kataloga Quelle, a onda su u prodajni dio uvrstili jednu moju vestu. Upravo su me oni odabrali da kao hrvatski predstavnik budem u Berlinu. Sve su mi te uspomene navirale kako sam nedavno vadio odjeću iz golemih kutija. Na izložbi ćete vidjeti i oglavlja mojega suradnika, iznimnog frizera Marija Treščeca, s kojim surađujem godinama.  

Galaš je na putovanjima puno naučio... 

- Sve je išlo brzo, nizale su se medalje i uspjesi. Na primjer, u Kini, na Hempel Awardu 2009., dobio sam broncu i dva zlata te nakon toga otišao na Novi Zeland, na natjecanje na koje je jako teško upasti - opisuje.

- Dobio sam glavnu nagradu i nagradu za direktan ulaz na natjecanje Mittelmode u Italiji! I od tamo sam otišao s nagradom te se vratio u Kinu, u kojoj sam upao direktno u finale te dobio opet broncu i dva zlata. Nakon toga je došla Poljska, u kojoj sam osvojio nagradu za najbolju ljetnu capsule kolekciju. U to vrijeme postao sam glavni dizajner Arene u Puli - prisjeća se Galaš.

- A onda je došao poziv iz San Francisca - dobio sam nagradu svjetskog ambasadora mode kao najnagrađivaniji mladi dizajner do 35 godina. I onda sam shvatio da zapravo stalno putujem. Došlo je vrijeme da stanem na loptu. Naravno, naša je scena mala, stalno me netko pita – kako mi je? Zadovoljan sam, imam posla, a sad mi se dogodila i ova fenomenalna izložba. Zamišljao sam nešto takvo kad sam bio klinac, čitao o čudesnim izložbama u Londonu i Parizu te idealizirao kako ću i ja jednog dana napraviti nešto slično. Iako ovo nije retrospektiva, ipak sam zaokružio jedno važno poglavlje u svojem kreativnom životu jer su sva ta natjecanja bila za dizajnere do 35 godina. Sad me zanimaju neki više art sajmovi, a tu su, osim toga, i kostimografija te pret-a-porter linija Mamita - priča.

Sinonim za pleteninu

Na putovanjima je pokupio mnogo dobrih savjeta, a profesori s poznatih modnih škola uvijek su ga bodrili riječima: “Nema veze koliko ti je malo tržište, razvijaj svoj brend i nećeš pogriješiti”. 

Upravo je zato Galaš danas sinonim za pleteninu na našoj modnoj sceni jer je specifičnim pristupom, koji balansira između art stila i svakodnevice, postavio čvrste temelje, koje pojačava niz nagrada.