Jedna od prvih knjiga koju sam uredila bila je ‘Luciferov učinak' američkog psihologa Philipa Zimbarda, koji je odmah po objavljivanju posjetio Zagreb i održao javno predavanje, kaže Dijana
DIJANA BAHTIJARI
'Ja sam bila namlađa urednica Zimbardovih knjiga u svijetu'
S vremena na vrijeme potrebno je isticati i primjere manjih izdavača koji su uz veliki trud postigli izbalansiranost kvalitetnog izdavačkog kataloga i operativnih resursa kojima raspolažu (broj zaposlenih, financije...), čiji se naslovi najčešće ne prodaju u visokim nakladama, ali je zato obrnuto proporcionalan njihov značaj u sveukupnom knjižnom katalogu društva koje si voli tepati “zemlja znanja & kulture”. Razgovaramo s Dijanom Bahtijari, urednicom i voditeljicom projekata nakladničke kuće TIM press.
BestBook: Od trenutka kad je vaš otac Hašim Bahtijari osnivao TIM press prošlo je ‘jubilarnih’ 25 godina?
Da, TIM press je osnovan 1994. i prvi naslovi koje je objavio bili su stručna i znanstvena literatura, a bavili smo se i brojnim marketinškim projektima. Naslovi iz područja tzv. poslovne literature, u ekonomskom smislu, znatno su isplativiji pa su neke knjige imale po dva i više izdanja. Vremenom smo se usmjerili na objavljivanje kvalitetnih naslova iz područja antropologije, sociologije, političke povijesti... Ukratko, na ono što mnogi pomalo neprecizno nazivaju publicistikom. Danas je tek 10 do 20 posto naslova stručne naravi, a posljednjih godina prednost dajemo vrhunskoj beletristici, esejistici i autobiografskim djelima.
BestBook: Danas ste na poziciji urednice i voditeljice projekata, no kako je išlo vaše uključivanje u posao u zapravo obiteljskoj tvrtki, možete li se prisjetiti kakve anegdote iz tih početaka?
Godine 2008. diplomirala sam na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu i odmah s fakulteta privremeno došla u TIM press pomoći ocu u komunikaciji s agencijama za prodaju prava i stranim izdavačima i autorima. Ta je godina bila svojevrsna prekretnica za tvrtku - javila se želja i mogućnost za objavljivanjem i stranih autora. To ‘privremeno’ postalo je stalno i evo me sad već 12. godinu na poziciji urednice. Moj otac i dalje je vrlo aktivan u uredničkom i rukovoditeljskom segmentu posla te se nadam da će imati želje i volje s tim još neko vrijeme nastaviti. Jedna od prvih knjiga koju sam uredila bila je ‘Luciferov učinak'. Kako dobri ljudi postaju zli’ poznatog američkog psihologa Philipa Zimbarda, koji je odmah po objavljivanju posjetio Zagreb i održao javno predavanje, a ja sam mu se kao urednica i predstavnica TIM pressa pred cijelim auditorijem morala obratiti na engleskom. Sve je prošlo u najboljem redu, no do zadnjeg sam trenutka htjela odustati. Sad su takvi javni nastupi sastavni dio mojega posla. Tad mi je Zimbardo s čuđenjem priznao da sam najmlađa urednica njegovih knjiga u svijetu. Taj me susret motivirao za daljnji rad i nikad ga neću zaboraviti.
BestBook: Dakle, moglo bi se reći da je TIM press danas mala obiteljska izdavačka kuća koja znatnim dijelom svojeg programa pokriva neka od sve deficitarnijih područja (po broju novih naslova) u današnjoj hrvatskoj knjižnoj produkciji, pa koliko vam je teško u ‘obilju’ toga što nedostaje odlučivati koje ćete knjige objaviti ili su to zapravo ‘slatke brige’?
Da, mali smo, samo nas je četvero stalno zaposlenih, no jako dobro surađujemo međusobno, kao i s brojnim vanjskim suradnicima. Rezultat toga je i dvadesetak objavljenih naslova godišnje. Iako je u hrvatskom izdavaštvu konkurencija vrlo jaka, uspjeli smo se od početaka profilirati kao izdavač vrijednih naslova koji ima svoju vjernu čitateljsku publiku. Posebice nas veseli činjenica da naša izdanja mnogi sveučilišni profesori uvrštavaju u popise literature za svoje kolegije. S jedne strane, kvalitetnih naslova zaista ima te bih zadaću odabira što ćemo objaviti zaista nazvala ‘slatkim brigama’. S druge strane, ekonomska isplativost pojedinog naslova uvijek je bitan faktor pri odabiru, a situacija u Hrvatskoj što se tiče izdavaštva posljednjih godina dodatno mu povećava važnost. S obzirom na to da je izdavanje knjige sve skuplje i da se na knjigu sve više gleda kao na luksuz, ne treba čuditi da je prije pet godina prosječna naklada bila oko 1000 primjeraka, prošle 750, a najveći se broj knjiga objavljuje u nakladi od 500 primjeraka. Za neke naslove to je visoka naklada, ali bi svako daljnje smanjivanje utjecalo na pojedinačnu cijenu i time potpuno zaustavilo prodaju. U najvećem broju slučajeva prevagne to što se tema, sama knjiga ili autor dopadnu ocu ili meni, i tu počinje detaljnije istraživanje i eventualan otkup autorskih prava. Ne smijem zaboraviti ni zanimljive prijedloge naših suradnika i prevoditelja - mnoga su izdanja TIM pressa našla put do polica knjižara upravo zahvaljujući tim preporukama.
BestBook: Među autorima koje objavljujete su Zygmunt Bauman, Umberto Eco, Renato Curcio, Lars Fr. H. Svendsen, George Steiner, Tzvetan Todorov, Claude Lévi-Strauss i brojni drugi. Od većine njih objavili ste, u nekom kontinuitetu, i više naslova.
Iako ostavljamo prostora za prijedloge i nove autore, ostajemo vjerni onima s kojima smo već ostvarili suradnju, kao što su Rob Riemen, Lars Svendsen, Ari Turunen, Enzo Traverso, Carlo Rovelli... Oko njihovih djela uspjeli smo napraviti svojevrsni fan base, mnoge od njih smo uspjeli dovesti u Hrvatsku (neki su ovdje bili više puta i uvijek bili zanimljivi publici) i zainteresirati medije za teme kojima se bave. Mislim da je dugoročno to ključ uspjeha. BestBook: Koje biste knjige izdvojili kao vaše najveće uspješnice u ovih dvadesetak godina? Prva knjiga koju sam uredila bila je knjiga ‘Tragači’ D. J. Boorstina, jedna iz vrlo uspješne trilogije tog poznatog američkog povjesničara, dobitnika Pulitzerove nagrade za povijest. Objavili smo i knjigu ‘Luciferov učinak’ Philipa Zimbarda, koja je zbog svoje pomalo kontroverzne teme bila izuzetno zanimljiva hrvatskoj čitateljskoj publici. ‘Doba mjedi’, roman Slobodana Šnajdera, čije smo prvo izdanje objavili 2015., osvojio je čak pet prestižnih međunarodnih nagrada i imao tri izdanja, a o ‘Pismima’ Hanne Arendt i Martina Heideggera i dalje se vode rasprave. Vrlo su nam uspješne i knjige Zygmunta Baumana “Tekuće zlo” i “Modernost i holokaust”.
BestBook: A koje biste naslove izdvojili iz već objavljene ovogodišnje produkcije?
Svakako bih izdvojila ‘Anaksimandrovu revoluciju ili kako je rođena znanstvena misao’ Carla Rovellija, talijanskog teorijskog fizičara. Časopis Foreign policy ga je 2019. godine uvrstio na ljestvicu 100 najutjecajnijih mislilaca svijeta. S pravom ga nazivaju novim Hawkingom. Zatim, objavili smo ‘Vječni fašizam’ slavnog Umberta Eca, esej u kojem autor u 14 elemenata sažima dijelove svakog fašizma, tvrdeći da je u srži svakog pokreta koji karakteriziraju barem neka od tih obilježja, arhetip koji naziva ‘ur-fašizmom’. Istaknula bih i svoj prevoditeljski prvijenac, ‘Drugu vrstu ludila’ američkog psihologa Stephena Hinshawa, nagrađivanu autobiografiju koja se bavi osjetljivom temom stigme mentalnih bolesti. ‘Civilizacija. Kako smo postali Amerikanci’ francuskog filozofa Regisa Debraya zanimljiva je, provokativna i duhovita knjiga koja istražuje američko kulturno uzdizanje na globalnoj razini, propituje zapadnu civilizaciju i uzima je kao predmet proučavanja. Kao knjigu koja je posebno zainteresirala medije istaknula bih ‘Hitlerovu smrt u tajnim dosjeima KGB-a’ Jean-Christophea Brisarda i Lane Parshine, novinara koji svojim nevjerojatno upornim i neposrednim pristupom uspijevaju ući u prostore jedne od najpoznatijih i najkontroverznijih tajnih službi na svijetu kako bi čitateljima približili posljednje sate Hitlerova života u bunkeru i rasvijetlili najozloglašeniji neriješeni slučaj u povijesti. Kao posljednji, ali ne i manje važan naslov, izdvojila bih ‘Erističku dijalektiku. Kako pobjeđivati u raspravama’ Arthura Schopenhauera, knjižicu koja nas u 38 jednostavnih zahvata uči kako oponirati protivniku i pobijediti u bilo kojoj raspravi.
BestBook: Vidim da ste mnogo truda uložili u novu verziju TIM pressova weba, naglasak ste stavili i na e-inačice vaših knjiga.
Uz potporu Ministarstva kulture za male poduzetnike uspješno smo prošle godine osmislili i pokrenuli novu web stranicu s web shopom i mogućnošću kupnje tiskanih izdanja i kupnje ili posudbe e-izdanja novijih naslova. S obzirom na to da čitanje e-knjiga u Hrvatskoj još nije toliko popularno kao što je u inozemstvu, potrebno je neprestano raditi na promociji ovog načina čitanja i posuđivanja knjiga te ići ukorak s vremenom i trendovima u svijetu. Dakako, to nipošto ne znači odmicanje od ‘papirnatog’ izdavaštva jer je naša čitateljska publika prilično heterogena, ako je suditi prema internoj statistici.
BestBook: Politika resornih ministarstva prema knjizi, modeli potpore... Koji bi bio vaš komentar i možda prijedlog za promjene, inovacije postojećih modela, odnosno osmišljavanje novih?
Bilo bi dobro da se na otkup knjiga ne gleda kao na puku potporu izdavačima, jer on to nije i ne može biti. Otkup bi trebao omogućiti da kvalitetni naslovi postanu vidljivi i da se inicijalno počnu posuđivati u knjižnicama te potaknu prodaju drugim, tržišnim kanalima. Kao da se zaboravlja da je u otkupu knjiga za narodne knjižnice u biti riječ o odnosu države (Ministarstva kulture) prema svojim građanima (čitateljima, članovima knjižnica) s ciljem da se potakne čitanost i općenito popularizira knjiga. Sadašnji model ne ide u prilog takvom razmišljanju i ministarstvo bi moralo preuzeti 50 51 značajniju ulogu i dokinuti praksu prema kojoj neki izdavači otkupom pokriju sve troškove izdavanja određene knjige, čime prestaje njihov daljnji angažman na popularizaciji i prodaji otkupljenog naslova. Kriteriji za otkup i brojna, naoko tehnička pitanja posebna su tema, bolna za mnoge izdavače kao što je TIM press. Model Ministarstva znanosti za potporu izdavanja knjiga je transparentan, ali je osnovni problem što odobrena sredstva izdavači dobiju krajem godine za tekuću godinu. Uz to, nelogično je da se za prijevodnu znanstvenu knjigu dobije znatno manje sredstava od knjige domaćeg autora. Knjiga je knjiga, znanost, kao i kultura, nemaju granica pa bi ovo ministarstvo, želi li poticati stvaralaštvo hrvatskih znanstvenika, određena sredstva trebalo usmjeriti prema fakultetima i katedrama na kojima ti znanstvenici rade. Izdavači bi trebali biti ravnopravni, bez obzira na to objavljuju li djela hrvatskih ili stranih znanstvenika.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
