Danas ovaj stil vidimo kao crnu odjeću inovativnog, art kroja, no on se javlja početkom osamdesetih, kad je nekolicina autora u Parizu predstavila nešto potpuno suprotno od zapadnjačkog glamura
ART STIL
Japanska dekonstrukcija: Kako je nastala dramatična odjeća s rupama i perforacijama
Japanski dizajn oduševljava već dekadama, on je drugačiji, realan, pomalo mračan, odgovara kao kontrast glamuru i blistavoj eleganciji umivene realnosti. Tako je i nastao - pionirka ovog stila, Rei Kawakubo (80), koja je jedna od najznačajnijih modnih autorica u povijesti mode, predstavila je u sklopu vlastitog brenda Comme des Garçons, početkom osamdesetih u Parizu, kolekciju 'Destroy'. Time je modnoj publici gladnoj elegancije ponudila nešto šokantno - odjeću s rupama i rasturenim dijelovima, u potpunosti crnu.
Svijet mode je taman ulazio u eru Dinastije, a ona se usuđuje pokazati nešto tako neatraktivno, po pravilima tadašnjeg društva. Bilo je to poput modnog šamara snobovima u Parizu, centru ženstvene, ulickane mode. Uz Kawakubo je bio jednako značajan Yohji Yamamoto (79) koji je također imao ideje dekonstrukcije, njih dvoje kao da su se usprotivili svemu što je do tada bilo prihvaćeno u svijetu odijevanja. Njihova je odjeća dočekana 'na nož', komentari su bili - pa ovo je katastrofalno.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
VIDEO
Stil je prozvan 'Hiroshima chic' te je zapravo započeo tihu modnu revoluciju, kako je kasnije postalo jasno. Naravno, kolekcija je inspirirana bacanjem atomske bombe na Hiroshimu, 1945. godine. Jedan od autora koji je proživio tu katastrofu bio je Issey Miyake (1930. - 2022.), također dio ovog modnog pokreta, koji je kroz vlastiti rad tijekom čitavog života bio u potrazi za utopijskom odjećom.
Kawakubo, Yamamoto i Miyake tako predstavljaju zapanjujući kontrast cirkusu osamdesetih - odjeća je intelektualna, sirova, ranjiva, dekonstruirana. Previše realna, jer moda je i - lijepi, vizualni san. Podsjetio je taj odjevni koncept na svojevrsnu agresiju i brisanje kanona zapadne ljepote, u kojoj svi moraju biti po sličnim pravilima.
Neslaganje s tom kulturom pretjeranog ukrašavanja i kiča bilo je i više nego očito - japanski je dizajn time otvorio nova vrata za autore sličnog art izričaja te ne samo preživio taj loš doček u Parizu, već otvorio nova modna područja koja su itekako značajna i danas. Uskoro je intelektualna ekipa, dio modne publike, shvatila snagu te odjeće pa se japanski stil polako, ali sigurno uvlači u trendove. Tako je stvorena kategorija - anti-mode.
Za japanske dizajnere glavna točka interesa i izazova bio je koncept mode. Zapravo su se od samih početaka kontinuiranim propitivanjem forme bavili specifičnim problemima sustava i društva. Neravni rubovi i naborane tkanine, netipični porubi i opušteni slojevi koji padaju preko tijela donijeli su modnu formulu koja nije tako jasna na prvi pogled, svakom je očito da se tu nešto dešava. Ne samo u ideji, već i kroju, stoga su i u izradi modnih predmeta japanski autori donijeli brojne inovacije.
Bila je to nova modna likovnost, lišena ukrasa te nastala po pravilima nedovršenosti, kao da odjevni predmet nije gotov, već je zamrznut u nekom trenutku izrade. Dizajner time naglašava bunt, ali i jedinstvenost kroja jer često se takve stvari - ne mogu ponoviti, osim ako nisu napravljene serijski.
Naravno da je dobar dio publike zavolio ovu odjeću i radi široke forme, ljudi koji se vole sakriti u odjeću bili su oduševljeni. I danas nosimo crno i široko i s perforacijama, taj stil je tu da ostane.
Zamagljivanje granica još je jedna važna karakteristika anti-mode. Bilo je u dekonstrukciji japanskog dizajna već na početku teško definirati granicu između različitih dijelova odjeće, ali što je još važnije, bilo je teško definirati granicu između tijela i odjeće. U neprekidnom preklapanju slojeva, tijelo i modni predmet postaju jedno, što donosi nove dinamike siluete i likovnost koja se konstantno mijenja, ona je živa i avangardna. I zato je japanski dizajn i danas moćan, njegove tragove vidimo svako malo, nosi je ekipa koja cijeni više kreativnu, art i intelektualnu odjeću. Onu koja nam na prvu ne daje sve odgovore, pomalo je nejasna, začudna, navodi na razmišljanje.
Sve su to razlozi zašto ovaj tip odjeće ima mjesto u galerijskim prostorima i muzejima, jer može egzistirati bez tijela, zanimljivo je vidjeti sve te stvari uživo, u miru. No, jednako tako dobro funkcioniraju i u svakodnevnom životu, a u novije vrijeme nosimo ih s raznim drugim stilovima jer nova je moda pravi koktel u kojemu sami biramo sastojke. I zapravo je ta odjeća koja nema oblik tijela tako aktualna i suvremena - idealna za doba raznih modnih identiteta.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
