Sociologinja Alice Evans povezuje nagli globalni pad nataliteta s rastom korištenja pametnih telefona i 'digitalnom samoćom', koja mijenja načine druženja i stvaranja veza. Trend se pojavljuje u različitim društvima
Lifestyle
Komentari 3Dok se vlade diljem svijeta bore s posljedicama globalne demografske krize, rasprave se obično vrte oko poznatih tema poput ekonomije, visokih troškova života i stambenog pitanja. No sociologinja dr. Alice Evans s King's Collegea u Londonu nudi drugačije, provokativno objašnjenje: glavni krivac za dramatičan pad nataliteta u zadnjem desetljeću je pametni telefon.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
00:58
Dr. Evans nagli pad nataliteta, koji se savršeno poklapa s eksplozijom korištenja pametnih telefona od 2010. godine, naziva 'krizom parova' potaknutom 'digitalnom samoćom'. Prema njezinoj teoriji, mladi se sve više povlače u virtualni svijet jer im je beskrajna i personalizirana online zabava postala privlačnija od stvarne, često neuredne i zahtjevne ljudske interakcije.
- Zašto se mučiti s izlascima i upoznavanjem kada je čitav svemir zabave nadohvat ruke?, pita se Evans, navodeći primjere od algoritamski prilagođenog sadržaja na TikToku do serija na Netflixu.
Ova hiper-privlačna online zabava pruža trenutne i pouzdane dopaminske nagrade koje stvarni svijet teško može nadmašiti. Kao posljedica toga, ključne vještine potrebne za stvaranje i održavanje veza, od vođenja dubljih razgovora i čitanja govora tijela do rješavanja sukoba i empatije, postepeno atrofiraju. Istovremeno, prilike za spontano upoznavanje partnera u stvarnom svijetu nestaju.
Teoriju dr. Evans osnažuje činjenica da se pad nataliteta događa svugdje istovremeno i zapanjujućom brzinom, neovisno o lokalnim ekonomskim i kulturnim prilikama. Taj globalni sinkronicitet tradicionalna objašnjenja, vezana uz specifične nacionalne politike ili gospodarske cikluse, ne mogu opravdati.
Primjerice, nordijske zemlje poput Švedske i Norveške, poznate po izdašnim obiteljskim politikama i rodnoj ravnopravnosti, pale su s gotovo idealnih 1,9 djece po ženi (2010.) na zabrinjavajućih 1,4 (2023.). U tehnološki naprednoj Južnoj Koreji stopa je pala na katastrofalnih 0,7. Trend ne zaobilazi ni zemlje u razvoju poput Meksika (1,55) i Tajlanda (0,98), koje bilježe stope daleko ispod razine obnavljanja populacije od 2,1 djeteta po ženi.
Pad je prisutan i u konzervativnim, patrijarhalnim društvima poput Egipta, gdje je fertilitet pao s 3,5 na 2,8 unatoč tradicionalno niskom postotku žena na tržištu rada. To izravno ruši često ponavljanu tezu da su za demografsku krizu isključivo odgovorne žene usredotočene na karijeru.
Evans kritizira uobičajene vladine pronatalitetne politike, nazivajući ih 'stavljanjem kola ispred konja'. Smatra da su novčani poticaji, porezne olakšice i produljeni porodiljni dopusti promašeni jer su usmjereni na parove koji već imaju ili planiraju djecu. Stvarni problem, tvrdi ona, leži korak ranije: mladi uopće ne stupaju u veze. Kao dokaz navodi podatak da je više od polovice Amerikanaca u dobi od 18 do 34 godine slobodno.
- Ovi poticaji su besmisleni i preskupi ako je temeljni problem to što većina ljudi nema partnera s kojim bi uopće mogla zasnovati obitelj, kaže Evans. Umjesto neučinkovitih financijskih mjera, predlaže radikalniji pristup: ulaganje u stvaranje fizičkih okruženja koja potiču druženje licem u lice. To uključuje podršku društvenim događanjima, sportskim klubovima, kulturnim centrima i svim oblicima zajedništva gdje mladi mogu obnoviti ključne socijalne vještine i upoznati jedni druge izvan ekrana.
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+