Jhumpa Lahiri: Ravnica, uzbudljiva obiteljska saga

Dva brata povezana tragedijom. Neustrašiva, briljantna žena progonjena prošlošću. Zemlja razdirana revolucijom. Ljubav koja se ne okončava smrću.

To bi, u najkraćim crtama, bio opis izuzetnog romana Ravnica američko-indijske spisateljice Jhumpe Lahiri. Junaci romana su dva brata, Subhash i Udayan koja odrastaju šezdesetih u predgrađu Calcutte.  

Izuzev iznimne fizičke sličnosti, braća su u svemu ostalom radikalno različita, a turbulentna vremena šezdesetih njihove razlike dodatno naglase. Mlađi brat, karizmatični i impulzivni Udayan tako biva uvučen u pobunjenički naksalitski pokret kojemu je cilj brisanje nejednakosti i siromaštva. Strast za idejom tolika je da je Udayan za više ciljeve i ideale spreman dati i ugroziti sve.

Poslušni stariji sin, Subhash, ne dijeli bratovu političku strast i napušta dom u potrazi za životom posvećenom znanstvenom istraživanju u mirnom, obalnom kutku Amerike. Ali kad Subhash dozna što se dogodilo njegovu bratu u ravnici iza obiteljskoga doma, vratit će se u Indiju, u nadi da će nanovo okupiti shrvanu obitelj i zaliječiti rane koje je Udayan ostavio za sobom, uključujući i one u srcu njegove udovice.

Vrhunsko djelo autorice na vrhuncu spisateljske moći, glasila je presuda kritičara o drugom romanu Jhumpe Lahiri, rođene 1967. godine u Londonu, u obitelji indijskih imigranata. Obitelj se, netom nakon rođenje djevojčice, preselila u SAD gdje je Jhumpa Lahiri magistrirala komparativnu književnost i doktorirala na renesansnoj umjetnosti.

Lahiri svoje prve priče objavljuje još 1988. godine, s jedva navršenom 21 godinom i to u prestižnom časopisu New Yorker, no put do prve knjige nije bio lagan, a odbijenice izdavača bile su prije pravilo nego izuzetak.

Proboj se događa 1999. kad izlazi njezina prva zbirka priča Tumač bolesti. Sve ono što joj se pripisivalo kao nedostatak: nepristajanje na egzotizam, zarezivanje u najbolnija mjesta života imigranata, odjednom se pretvorilo u golemu prednost u očima kritike.

"Nisam bila svjesna da je moja tema indijsko-američko iskustvo. Ono zbog čega sam počela pisati bila je želja da dva svijeta koja nastanjujem spojim na papiru, kad već nisam bila dovoljno hrabra ili dovoljno zrela da to učinim u životu", istaknula je Jhumpa Lahiri u jednom intervjuu.

Svojom debitantskom zbirkom priča udarila je i temelj onoga što je kasnije postao zaštitni znak njezina pisanja – jezik lišen viška riječi, junaci koji balansiraju između naslijeđenih kulturalnih vrijednosti svoje pradomovine i novog doma: minuciozna analiza strahova, dvojbi i predrasuda imigranata, slika Indije lišena bilo kakva egzoticizma, proza koja je duboko sentimentalna i nimalo patetična, s naklonom njezinim omiljenim piscima Alice Munro, Čehovu, Tolstoju, Williamu Trevoru.

Zbirka je osvojila nagradu Pulitzer, prodana je u stotinama tisuća primjeraka, a jedini disonantni tonovi čuli su se iz Indije, gdje je dio kritičara izrazio žaljenje zbog toga što Indija nije prikazana u pozitivnijem svjetlu, što ozbiljan pisac može shvatiti samo kao kompliment. Lahiri je uspjeh ponovila i svojim prvim romanom Imenjak, 2003., po kojem je snimljen i istoimeni film u režiji Mire Nair. Uslijedila je još jedna zbirka priče Nenavikla zemlja koja je debitirala na prvome mjestu liste New York Timesa – što se zbirkama priča gotovo nikad ne događa.

Prošle godine, pak, Lahiri objavljuje Ravnicu koja je oduševila čitatelje i žirije najvažnijih engleskih književnih nagrada, a opisana je kao roman s čijim se junacima mogu poistovjetiti čitatelji u svim dijelovima svijeta.

Ravnica se interpretirala na brojne načine, kao priča o 60-ima, o skršenim idealima, o zaluđenosti političkom idejom i njezinom posljedicama, o tome kako je – suprotno omiljenoj devizi šezdesetih „osobno je političko“ – političko uvijek osobno, s čime će se itekako složiti čitatelji u Hrvatskoj. No, najpreciznija definicija jest da je Ravnica uzbudljiva obiteljska saga, priča o obitelji koja prelazi kontinente i vrijeme, priča o tome koliko dugujemo onima s kojima smo rodbinski vezani, ali i tome koliki je naš kapacitet za praštanje.  

Uostalom, nije uzalud sama Lahiri, nedugo nakon izlaska ovog romana ustvrdila: "Roman je mnogo toga, ali često razmišljam kako je definicija romana vrlo bliska definiciji obitelji, onome što obitelj jest i onome što obitelj znači."

Kako su kritičari dočekali RAVNICU:

„Čudesno... Lahiri je predstavnica američkog realizma ravna Johnu Updikeu, Philipu Rothu i Jonathanu Franzenu...“ – Urmila Seshagiri, Los Angeles Review of Books

„Ovo je do sada najbolje djelo Jhumpe Lahiri, istodobno uznemirujuće i raskošno, napeto kao struna... u jednakoj mjeri pričinja bol i zadovoljstvo… U Ravnici nije najvažnija sudbina društva, nego život pojedinca i njegova prilika da ostvari sreću. Između ostalih, i Turgenjev bi jamačno prepoznao problem o kojemu Lahiri piše. Njezina proza predočava nam nešto nalik na trajnu sadašnjost, istodobno poentilistički i monumentalno, gotovo skulpturalno... Beskompromisna i istodobno posve jasna − odlikuje se pristupačnom izuzetnošću.“ – Michael Gorra, The New York Review of Books

„Lahiri je jedna od naših najboljih kroničarki bolnih izglobljenosti koje prate emigraciju i obitelj... Lahiri suosjeća sa svim svojim likovima, pišući s dubokim razumijevanjem obiteljske dinamike... Ravnica se proteže na više desetljeća, ali ni u jednome trenutku ne djeluje zbrzano ni otegnuto. Lahiri nas opčinjava snažnim, melodioznim pripovjedačkim glasom i upečatljivim slikama... Cijeli roman blistavo treperi. To je srceparajuća priča o potisnutim osjećajima i esencijalnoj ljudskoj samoći.“ – Heller McAlpin, San Francisco Chronicle

„Istančana, ali tragična priča o dva brata koja odrastaju u Calcutti u šezdesetima... Teme ovoga prelijepog romana možda su monumentalne − ljubav, revolucija, izdaja − ali to je u konačnici intimna priča koja ne nudi jednostavna rješenja.“ – Parade

„Ravnicu sam dočitala prije nekoliko tjedana, a srce i glava još su mi zaokupljeni knjigom…Ravnica je stilski dragulj i obilježava prekretnicu u radu Jhumpe Lahiri. Kao uvijek, roman je pun britkih uvida o braku i roditeljstvu, politici i predanosti. Takva knjiga ostaje s tobom dugo nakon što je pročitaš.“ – Julie Hakim Azzam, Pittsburgh Post-Gazette

„Neodoljivo, zanosno... Lahiri je izašla na književnu scenu kao komet u plamenu, genijalno pišući o zamršenim odnosima među generacijama i vezama u svim obiteljima, o unutrašnjim burama djece i useljenika, koji nastoje ispuniti vlastita i roditeljska očekivanja, o teškoj potrazi za vlastitim identitetom, kako među roditeljima, tako i među djecom…Čitanje Ravnice je kao slušanje raskošne i dramatične klasične skladbe...  Njezino pisanje uči nas živjeti.“ – Johnette Rodriguez, The Providence Phoenix

„Dostojanstven i staložen... bolno precizan... Lahiri piše nemilosrdno jasno... Ona u Ravnici nastavlja proučavati vitice koje niču u provalijama [između likova], ispreplićući se i međusobno vežući ljude putem odgovornosti i ovisnosti, ljubavi i krivnje. Lahiri se čvrsto afirmirala kao velika američka spisateljica.“ – Jennifer Day, Chicago Tribune

Ravnicu je s engleskog prevela Petra Mrduljaš Doležal. Pročitajte ulomak iz knjige.

Pogledajte book trailer: https://www.youtube.com/watch?v=57oe5jf6AGs

Pročitajte ulomak iz knjige.

Pratite nas na Facebooku.

Pročitajte više vijesti u specijalu Profil knjiga.