Naš sugovornik kaže da je parafin, koji je proizvodila Ina, bio između 4,30 i 4,60 kuna po kilogramu. Sada ga Ina uvozi iz Mađarske i kilogram je 14 kuna. Svjećari ga uvoze i iz Kine, Ukrajine, Bjelorusije i Turske
NAJVEĆI GORE DANIMA
Kada parafin u lampašu požuti, to znači da je loše kvalitete...
Trgovačkim centrima nije bitna kvaliteta nego kvantiteta. Proizvodnja i materijal su poskupjeli, zato posežu za lošim proizvodima kako bi ostvarili što veći profit uz manje troškove.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:11
Rekao nam je to samoborski vlasnik svjećarnice Franjo Oslaković. Naslijedio je obiteljski posao izrade svijeća, lampaša i licitarskih srca, koji postoji od 1939. I danas ih najviše radi ručno.
- Pomoću šprice ulijevamo tekući parafin jer je to kvalitetnije od parafina u pjeni. Tako lampaši dulje gore - objašnjava Franjo. Mali lampaši koje smo pronašli u trgovačkim centrima trenutačno koštaju između tri i sedam kuna. Trebali bi gorjeti 24 sata, ali gasili su se i nakon nekoliko sati. Srednje veliki lampaši su između pet i 12 kuna, a navodno gore oko 40 sati. Na našem lanjskom testiranju takvih lampaša gasili su se i već nakon deset sati. Najveći lampaši su sad između deset i 20 kn. Trebali bi gorjeti tri-četiri dana.
Parafin je naftna prerađevina koju sadrži svaki lampaš i nije opasan za zdravlje, čak se nalazi i u kozmetičkim proizvodima. Kako poskupljuje nafta, tako raste i cijena parafina te proizvođači moraju dizati i cijene lampaša. Otkad ga ne proizvode u Hrvatskoj, cijena parafina viša je od tri do četiri puta. Mnogi su posegnuli za uvozom jeftinijeg i nekvalitetnog materijala iz Turske, Bjelorusije, Ukrajine i Kine.
A takvi lampaši prebrzo izgore, često se zapali i plastika ako fitilj nije stabiliziran ili ako je plastika pretanka. Proizvođači varaju i na parafinu, upuhujući u njega zrak kako bi smjesa bila volumenom veća, a na izgled normalne težine.
- Ako je lampaš lagan u rukama kao stiropor, onda to nije dobar proizvod. Ako nakon nekog vremena bijeli parafin požuti, to je znak lošeg materijala koji je prebrzo oksidirao - objašnjava naš sugovornik.
Proizvodnja lampaša zvuči kao jednostavan posao, ali to je složen matematički zadatak. Franjo mora sam određivati koliko će materijala staviti, kojeg više a kojeg manje. To ovisi i o vremenskim prilikama.
- Mnogi misle da je normalno da samo sredina lampaša izgori, a sloj sa strane ostane. To nije istina. Lampaš se treba u potpunosti rastopiti, ništa od parafina ne smije ostati osim uloška koji stabilizira fitilj - pojasnio je.
Uoči blagdana Svih svetih naići ćemo na lampaše raznih oblika i boja, ali 80 posto ih je crvenih i bijelih. Naš sugovornik ručno proizvede između 3000 i 4000 lampaša na dan. Marija Rušnov (slika gore) kod Franje radi već 24 godine i žmirećki može odmjeriti koliko parafina ide u koji lampaš.
- Nije težak, ali ponekad je to monoton posao - kaže Marija. Njen gazda Franjo svoje lampaše ne daje trgovačkim centrima jer mu se to ne isplati, a najvjerniji kupci su umirovljenici koje zanima koliko lampaši gore i jesu li kvalitetni.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
