Kamo ide duša dok spavamo? Stari Indijanci znali su odgovor

Stari Indijanci su vjerovali kako svaki čovjek ima tri duše: prva je ego-duša koja je utjelovljena u dahu, druga je tijelo-duša, koja daje energiju tijelu i životnu snagu u budnom stanju, a treća je slobodna duša koja napušta tijelo tijekom sna ili u stanju transa. Dok treća putuje, prve dvije održavaju tijelo na životu.

Sanjanje je za njih bilo iznimno važno, bilo je duboko utkano u njihovu tradiciju i duhovnu praksu. Djecu su od najmlađe dobi učili da pamte svoje snove kako bi kasnije saznali što to znači te iz njih izvukli smjernice za svoje živote. Po njihovoj teoriji, treći, slobodni dio naše duše tijekom spavanja izlazi iz tijela i istražuje druge dimenzije. Vjerovali su da duša tijekom svojeg putovanja komunicira s dušama drugih ljudi, ali i životinja. 

Veliki dio njihove filozofije bilo je shvaćanje kako je život sam po sebi jedan veliki san, a snovi služe da bi se prisjetili koliko je ovaj svijet nestalan. Kod njih nije postojala razlika u važnosti između svijeta tijekom sna i onoga u budnom stanju, čak su snovima pridavali veću važnost. Također, vjerovali su kako naši duhovni vodiči ili anđeli čuvari komuniciraju s nama kroz san koristeći raznu simboliku i pokušavaju nešto važno poručiti. 

Stari Indijanci su nakon određenih snova odlazili svojim starješinama da im pomognu protumačiti što znače za njihov život. Starješine su im, također, davali savjete što da naprave i koji životnim putem da krenu, piše The Earth Child.