Na portal se također možeš prijaviti i
putem svog Facebook ili Google računa.
ili Prijava Prijavi se
9 komentara

Karolina ne čuje, ne vidi i jedva hoda, no svejedno nalazi radost

Budi mi prijatelj i Pramenovi sjećanja naslovi su zbirki pjesama Karoline Perec (40) iz Varaždina. Do osme godine života razvijala se poput svojih vršnjaka, a tada su joj dijagnosticirali tumor na mozgu

9 komentara

Zbog njega ona danas više ne vidi, ne čuje i jedva hoda, no svom snagom ljubi život i veseli se svakom novom danu.

POGLEDAJTE VIDEO:

- Ne treba se osvrtati za onim što je bilo, nego ići prema naprijed. Ja uživam u svakom novom danu, a raduju me sitnice poput nove knjige, mirisa kiše ili nekog cvijeta kojeg mi mama opiše - objašnjava uz veliki osmijeh Varaždinka Karolina Perec (40). 

Nju život nije mazio, a grčevita borba za svaki novi dan u njezinom svijetu još uvijek traje. Do osmog rođendana razvijala se poput svojih vršnjaka. Imala je hobije, išla u školu i bila je vesela i nasmijana djevojčica.

- I onda, te godine počele su česte glavobolje. Mislili smo da je to zbog školskih obveza i gradiva, no kako nisu popuštale, postalo nam je jasno da nešto nije u redu. Otišli smo liječniku i vrlo brzo su joj dijagnosticirali tumor - vlažnih očiju priča mama Đurđa koja je od tada svaki dan posvetila svojoj kćeri i njezinom zdravlju.

Ima još sina Kristijana (38) te kćer Tanju (27), a suprug ih je napustio netom prije Karolinine druge operacije tumora na mozgu. Djevojčicu su hitno prebacili u Zagreb na operaciju, a zatim su uslijedila zračenja.

- Nisu joj mogli odstraniti cijeli tumor jer se nezgodno smjestio, pa su se nadali da će ga uništiti zračenjem. U tom razdoblju iskušali smo sve bioenergetičare, travare, narodne lijekove, a čak smo išli i na tretman u Njemačku. Činilo se da se Karolina počela oporavljati - prisjeća se Đurđa. Karolina je brzo nadopunjuje.

NAJBOLJI 2019. GODINE Pacijenti su ocijenili: Ovo su najbolji liječnici u Hrvatskoj

- Nakon te operacije nisam više vidjela dobro i počela sam slabije čuti i na drugo uho. Nakon jedne godine oporavka morala sam nastaviti školovanje, ali u Zagrebu u centru Vinko Bek. To je škola za slabovidne i slijepe, gdje sam kroz tjedan boravila, a vikende kojima sam se posebno veselila, provodila sam kod kuće. Tamo sam završila osnovnu školu. Tijekom školovanja stanje mi se pogoršavalo, glavobolje i vrtoglavice su se vratile - prepričava Karolina.

Majka je primijetila da se djevojčica ne razvija u skladu sa svojim vršnjacima i nije ušla u pubertet.

- Tek tada, sedam godina nakon operacije, saznali smo da su joj sa tumorom odstranili i dio hipofize koji regulira rad štitnjače. Dobila je hormonsku terapiju koja je sve dovela u red. Do 1995. hormoni su smireni, ali je morala na drugu operaciju tumora. Tumor se proširio na mali mozak i opet nije mogao biti u cijelosti odstranjen. Nakon duge i teške operacije Karolina je dobila epileptični napad kakvi se i danas povremeno javljaju, i pala je u komu u kojoj je bila tjedan dana. Probudila se i počela oporavljati najprije u bolnici Rebro na neurološkom odjelu, a onda u Varaždinskim Toplicama odakle je zbog problema s disanjem hitno otpremljena u bolnicu u Varaždinu. Ondje su joj napravili traheotomiju, u grlo su joj stavili kanilu kako bi mogla disati - prepričava mama.

BORAC PROTIV NEPRAVDE Evo zašto sveti Nikola donosi darove i to baš u dječje čizmice

- Umjesto da krene na bolje, Karolina je prestala govoriti, otkazale su glasnice. Svi smo bili u neizvjesnosti, pa i medicinsko osoblje. Nakon duga tri mjeseca Karolina je progovorila, ali još dugo poslije toga liječnici se nisu usudili izvaditi kanilu i zatvoriti otvor, koji se i dugo godina nakon vađenja kanile prilikom svake prehlade i kašljanja otvarao i “svirao” - nastavlja Đurđa čvrsto pred sobom stišćući kćerinu zbirku pjesama. Naime, iz tog razdoblja datiraju neki od najljepših stihova koje je napisala, govoreći o medicinskim sestrama, liječnicima ili drugim oboljelima.

POGLEDAJTE VIDEO:

- Oporavljala sam se jako polako. Nakon godine dana oporavka morala sam nastaviti srednju školu Vinko Bek za slijepe i slabovidne u Kušlanovoj u Zagrebu. Tijekom školovanja imala sam priliku upoznati pse vodiče slijepih. Nakon završene srednje škole uputila sam molbu Udruzi za školovanje pasa vodiča i dobila sam prelijepog labradora Dreama. Bile su to najsretnije godine mojega života kada smo Dream i ja šetali gradom, igrali se, doživljavali različite zgode, a tada je nastalo najviše mojih pjesama o Dreamu i drugim životinjama - priča Karolina.

- Da je ostalo tako bilo bi nam prelijepo. U odmaralištu za slijepe, u Premanturi 2003. Karolini je utrnula usnica i taj osjećaj se proširio na cijelu lijevu stranu tijela, a doktori su mislili da je u pitanju propuh i Karolina je završila u bolnici u Puli. Odmor je time bio završen i vratili smo se u varaždinsku bolnicu. Stanje se je pogoršavalo, Karolina je dobila visoku temperaturu, prestala gutati i nije mogla stajati na nogama. Hitno je prebačena na neurologiju, gdje su joj ugradili sondu za hranjenje. Nakon magnetske rezonancije mozga utvrdili su da je zračenje pri prvoj operaciji napravilo nepopravljiva oštećenja na mozgu - prisjeća se mama Đurđa svih teških trenutaka.

- Mislila sam da smo izgubili bitku koliko je stanje bilo kritično, ali uz Karolinin vječiti optimizam i neumornu volju za životom uspjeli smo prebroditi te teške trenutke. Nakon izlaska iz bolnice i oporavka Karolina je morala na operaciju oka gdje su joj suzili i spustili kapak kako ne bi došlo do prevelikog isušivanja oka jer je ostala bez suza i ne može zatvoriti oko. Ona više ne vidi ništa, tad je malo čula samo na jedno uho i izgubila je ravnotežu. Samostalno može jedino hodati pridržavajući se uz zid u kući, no za svaki izlazak potrebna joj je tuđa pomoć. Za sve joj je potrebna pomoć - objašnjava mama koje se uspjela izboriti za status majke njegovateljice pa se može posvetiti kćeri i njezinom zdravlju.

Dreamstime ŠTO NAS SVE UZRUJAVA Evo zašto se većina ljudi budi u isto vrijeme skoro svake noći

- U srpnju 2014. godine Karolina je morala operirati trbušnu šupljinu gdje se pojavila jako zamućena i upaljena slobodna tekućina. Odmah nakon operacije su joj napravili traheotomiju. Nakon oporavka u bolnici puštena je kući, međutim tu nevolje nisu stale. Krajem listopada iste godine Karolina ponovo mora na operaciju, ovog puta zbog stenoze traheje (izrasline u grlu). Tek nakon potpunog oporavka od te operacije zatvara se traheostoma - nastavila je mama ponosno ističući kako je Karolina u tom razdoblju, unatoč svim medicinskim problemima s kojima se nosila, uspjela objaviti i drugu knjigu pjesama pod nazivom „Pramenovi sjećanja“. Nažalost, nedugo nakon objavljivanja druge zbirke Karolina je prestala pisati pjesme zbog nedostatka inspiracije i volje, pogođena teškim trenucima koji su slijedili, nastavila je mama.

Tijekom posljednjih nekoliko godina sluh je Karolini sve više slabio. U siječnju ove godine liječnici su zaključili da je situacija nepovratna te da će uskoro Karolina ostati posve gluha.

- Nije bilo lako prihvatiti činjenicu da više neće čuti. Suočena s tom dijagnozom Karolina i ja smo počele učiti znakovni jezik kako bismo u budućnosti mogle komunicirati. Do sada Karolina se zabavljala slušajući kasete no kako to više nije moguće morali smo pronaći novu zanimaciju koja će joj ispuniti dan i „potrošiti“ vrijeme. Sada ona svakodnevno uči nove znakove uz pomoć brojnih volontera iz Udruge gluhoslijepih u Varaždinu i uz pomoć osobne asistentice Kristine - kazala je mama pojašnjavajući kako je Kristina osobnu asistenticu dobila sredinom lipnja ove godine, pa zajednički provode vrijeme vježbajući znakovni jezik, ali i u šetnji ili zajedničkim ručnim radovima.

- Uz asistenticu, Karolini društvo dolaze raditi i stari prijatelji koji su uz nju godinama, koji je hrabre, potiču na pozitivno razmišljanje i daju snagu za budućnost - zaključila je mama.

POGLEDAJTE VIDEO SERIJAL 'ZENZACIJA' S IVANOM ŠARIĆEM:

Možda vas zanima i ovo:
Naši partneri pišu
Message