Kazališnoj su obitelji Gavran naklonjene umjetničke muze

U trenutku kad su se sreli Mladena (54) i Miro (52) vjerojatno su se i muze udružile da im blagoslove brak. Miro je već pisao drame i priče, Mladena je glumila. Neko im je vrijeme, početkom devedesetih, radna baza bila kultni Teatar &td gdje je ona glumila, a on je bio ravnatelj. Danas, kad su koncentrirani na aktivnosti oko svog teatra Gavran i promocije novih Mirinih djela, to se vrijeme “trnovitih” početaka čini nestvarno dalekim.  

- Najveća nam je životna prekretnica bio trenutak kad sam odlučio napustiti ravnateljsko mjesto i posvetiti se samo pisanju. Mnogi su tada mislili da sam lud, jer nam je moja plaća bila osnovni izvor prihoda. Ali shvatio sam da ako želim biti pisac, da to moram prelomiti. Polako bih postajao tipičan direktor... I Mladena se prisjeća da im nije bilo lako ostati bez sigurnih prihoda s tada malim djetetom, ali pomalo je krenulo. 

Mirina se mala radionica spisateljskih čuda zahuktala i uz drame i komedije počeo je nizati i uspješne romane. Nanizali su se naslovi “Judita”, “Ivan Krstitelj”, “Poncije Pilat” u kojima su ljudi, pod poznatim plaštom biblijskih motiva otkrivali priču o ljudima koji se ne razlikuju mnogo od nas. Do danas je skupio mnogo nagrada, a među najistaknutijima je ona za najboljeg srednjoeuropskog pisca 1999. Romani i drame prevedeni su mu na 35 jezika i jedini je živući europski pisac kojem je posvećen kazališni festival koji se održava u Trnavi. Ali nije to jedino mjesto u svijetu na kojem se mogu vidjeti Gavranove drame jer igrale su ili igraju u SAD-u, Slovačkoj, Češkoj, Poljskoj, Austriji, Indiji, Brazilu… A kada su prije 11 godina osnovali svoj putujući teatar, osim što je i dalje glumila u njegovim dramama i komedijama, Mladena je dobila priliku za režiranje, ali i za mnogo toga drugoga…

- Sve držim pod kontrolom. Organizaciju putovanja, raspored gostovanja, sve je to već uhodan mehanizam, ali stalno ima posla. Imamo knjigovođu, ali ipak pazim na sve, od iznajmljivanja kombija do organizacije gostovanja i glume.  

 A kad nemaju previše obveza i nisu na putu, dan im protječe prilično rutinski.

- Ustajem rano kako bih pisao… - započinje Miro, a Mladena se smije da je riječ o nemiru srednjih godina, koji je ona prošla, pa sada opet mirno spava. Miro se smije i  kaže da ipak ustaje zbog pisanja, ali najprije si iscijedi sokić pa tek onda radi. Kako je Miro, iako Slavonac podrijetlom, vegetarijanac već trideset godina, na kuhanje im ne odlazi mnogo vremena, a Mladena, iako ne dijeli njegovo strogo opredjeljenje u hranjenju, kaže da se uvijek nađe fini kompromis – neka ukusna ribica. 

Posebno su im draga ljeta kada nitko od njih nema previše obveza pa se mogu i na mjesec dana preseliti na svoju “južniju adresu”. Nedavno su svoje višeljetno boravište na Šolti zamijenili mnogo bližim Malim Lošinjem koji im je, kažu, zgodnije i bliže odmorište za cijelu godinu. A kako se odmaraju pisac i glumica?

- Kad god smo dolje, a lijepo je vrijeme, svaki dan šećemo od Malog do Velog Lošinja, gdje popijemo kavu pa se vratimo. To je lijepa ruta od nekoliko kilometara. A ljeti obvezno plivamo po sat vremena svaki dan - kaže Miro.

- A ja često glumim da sam u Zagrebu, dogovaram sve što treba za kazalište kao i kod kuće. Nezgodno je samo kad se sugovornik ponudi da mi pošalje nekoga po nešto… - smije se Mladena. Osim na ljetovanje i poslovno, putuju, kaže, onoliko koliko ona može voziti, jer Miro ne vozi. No sada se u obitelji događa još novosti. Iako se najprije činilo da je Jakov “skrenuo” u slikarstvo jer je završio školu primijenjene umjetnosti, zov je roditeljskih gena bio jači i nedavno je diplomirao glumu na Umjetničkoj akademiji u Osijeku te se vratio u roditeljski dom. Zapravo, kući se vratio onog trenutka kad je zaigrao u obiteljskom teatru u Mirinim komadima “Pacijent doktora Freuda” i “Noć bogova”. No navikao na slobodu odlučio je samostalno živjeti pa se upravo kupuju posljednje potrepštine bez kojih se ne može preseliti.

- Fali mi još krevet - dodaje, ali ubrzo dobiva odgovor da se i to rješava.

- Našli smo mu mali stan nedaleko od nas, a malo dalje živi i moja mama, pa smo se nekako grupirali u krugu od pola kilometra - kaže Miro, a Mladena još malo hvali sina i kaže da je nedavno prošao na audiciji za predstavu švedskog redatelja koja će se u koprodukciji sa zagrebačkom Malom scenom pripremati i u Švedskoj, ali neće morati učiti švedski jer je predstava neverbalna. Miro trenutačno radi na još jednom izazovnom projektu, piše libreto za operetu o lordu Byronu koja će se postaviti u kazalištu Komedija. Nekih drugih planova nemaju osim što bi voljeli posjetiti Brazil gdje već mjesec i pol igra Mirina drama “Sve o muškarcima”. A kako Miri ideja ne ponestaje, a u najbližima ima i moralnu i svu stručnu potporu koja mu treba, sigurno će iznjedriti još priča kojima, kad sve drugo ostane postrani, samo čovjek čovjeku prenosi istine koje je spoznao jer je - razmišljao. 

Preuzeto iz tjednika SuperMile - svake srijede besplatno ekskluzivno uz 24sata!