Koristimo li doista samo 10% mozga? Evo što je prava istina

Od velikog broja medicinskih mitova, najviše ih je posvećeno mozgu, a najrašireniji je onaj koji tvrdi da čovjek koristi samo deset posto tog organa. Ta je zamisao privlačna jer stvara dojam da bismo bili mnogo inteligentniji, uspješniji i kreativniji kad bismo aktivirali bar dio od ostalih 90 posto koji besposleno leže u lubanji. Tvrdnja o “deset posto mozga” javlja se u brojnim razgovorima i popularnim člancima unatoč dokazima koji je opovrgavaju.

Njena se dugovječnost i raširenost možda krije u ogromnoj popularnosti njenog izvora: prvi se puta spominje u priručniku iz samopomoći “Kako steći prijatelje i naklonost ljudi”. 

To se djelo iz 1936. prodalo u višemilijunskoj nakladi pa su neki citati poput ovog o mozgu prodrli u opću kulturu. Autor Dale Carnegie vjerojatno se poslužio spornom tvrdnjom ne bi li uvjerio čitatelje da imaju goleme neiskorištene intelektualne potencijale koje samo trebaju razbuditi. Uz pomoć njegove knjige, razumije se.

Taj mit mnogima ulijeva optimizam, ali je vrlo daleko od istine: koristimo sto posto mozga, samo ne u svakom trenutku.

- Tijekom 24 sata koristimo praktično svaki dio mozga, a većina je mozga aktivna skoro cijelo vrijeme - kaže neurolog Barry Gordon iz Medicinske škole Johns Hopkins u Baltimoreu.

Prosječan mozak odraslog čovjeka teži oko 1,35 kg, a najveći dio zauzima veliki mozak, koji obavlja sve napredne spoznajne funkcije. U stražnjem donjem dijelu lubanje nalazi se mali mozak, odgovoran za motorne funkcije, kao što su koordinacija pokreta i ravnoteža. Pri dnu je mozga smješteno moždano deblo, koje je povezano s kičmenom moždinom i posvećeno nevoljnim funkcijama poput disanja.  

- Na mozak otpada samo dva posto tjelesne težine, no on troši 20 posto tjelesne energije - veli prof. Gordon. Većina energije koju mozak troši služi naprednim umnim funkcijama. Njihovo odvijanje podrazumijeva aktivaciju stotina milijuna neurona koji međusobno komuniciraju putem električnih impulsa. Ostatak se energije koristi za kontrolu drugih funkcija, bilo nesvjesnih poput otkucaja srca, bilo svjesnih poput kuhanja ili telefoniranja.

Da bi utvrdili kako mozak radi, neuroznanstvenici se služe tehnikom oslikavanja funkcionalnom magnetskom rezonancijom. Smještaju glavu dobrovoljca u skener i na ekranu prate koji se dijelovi mozga uključuju pri pojedinim aktivnostima. Već i jednostavne radnje kao stiskanje šake i namještanje usana u smiješak aktiviraju znatno više od jedne desetine mozga.

Malo složenija akcija služenja čaja uzrokuje oluju neuronske aktivnosti uzduž i poprijeko mozga. U nekoliko sekundi koliko traje odlazak do lončića, posezanje za njim i ulijevanje tekućine u šalicu uključuju se mali mozak, bazalni gangliji, čeoni, potiljačni i tjemeni režnjevi. Iako je istina da ni u jednom trenutku nisu uključeni svi njegovi dijelovi, tehnika oslikavanja mozga pokazala je da se unutar 24 sata svi dijelovi izredaju.

 - Tijekom jednog dana koristimo sto posto mozga, veli John Henley, neurolog u klinici Mayo u Minnesoti. Područja poput čeone kore, koja kontrolira napredno razmišljanje i samosvijest, kao i somatosenzorna područja, koja nam pomažu opažati okolinu, uključena su čak i tijekom spavanja. 

U našem mozgu nema neiskorištenih dijelova, ali to ne znači da ne možemo postati intelektualno uspješniji. I s postojećim mozgom možemo usvojiti nova znanja i vještine jer tijekom učenja naši neuroni međusobno stvaraju nove veze i time povećavaju kapacitet mozga. Nedavno otkrivenu sposobnost mozga da mijenja strukturu znanstvenici zovu neuroplastičnost.

Zahvaljujući neuroplastičnosti neke žrtve moždanog udara i ranjavanja uspijevaju ponovno govoriti ili kretati se. Primjerice, Amerikanka Gabriella Giffords u siječnju je pogođena metkom u glavu, no unatoč opsežnoj ozljedi, njen se mozak uz pomoć fizioterapije prilično oporavio. To joj je uspjelo jer su zdravi dijelovi mozga preuzeli funkciju hodanja od oštećenog dijela. U kojoj će se mjeri pacijent oporaviti ovisi o razmjerima oštećenja, ali je u nekim slučajevima moguć značajan napredak. 

Zašto je mit o korištenju deset posto mozga toliko uporan?

Kad govorimo o mozgu kao organu uma mislimo samo na njegov “procesor”, dakle na neurone. Izgledno je da su neki pogrešno shvatili podatak da neuroni, poznati i kao siva tvar, sačinjavaju samo 10-20 posto ukupnog broja moždanih stanica. Ostalih 80-90 posto otpada na bijelu tvar ili glijalne stanice, koje prenose neuronima hranu i kisik, izoliraju ih jedne od drugih i održavaju ih na mjestu.

Nažalost, glijalne stanice nije moguće pretvoriti u neurone, navesti ih da “misle” i tako povećati snagu mozga! - Najzanimljivije je koliko su ljudi razočarani kad im se otkrije istina o “deset posto mozga”. Možda im se taj mit svidio jer sugerira da imamo velik prostor za poboljšanje. Svi bismo htjeli biti bolji. To možemo postati ako se potrudimo, ali ne i traženjem dijela mozga koji još nismo naučili koristiti - napominje prof. Gordon. 

Tko ima najveći mozak? 

Najveći mozak ima životinja prikladnog imena: glavata ulješura, odnosno sisavac iz reda kitova. Njen mozak teži čak sedam kilograma. No uzmemo li u obzir da je ulješurina masa preko 140 tona, onda je njen mozak zanemarive veličine. Najveći mozak među kopnenim životinjama pripada slonu, njegova je masa nešto manja od pet kilograma. Čovjekov mozak teži oko 1350 grama. Dupin, koji se smatra najinteligentnijom životinjom nakon čovjeka ima mozak mase 2000 grama.

Relativna veličina mozga je omjer mase mozga i ukupne veličine tijela. Kod čovjeka taj omjer iznosi 1:50, kod mačke 1:100, kod lava 1:550, a kod nilskog konja čak 1: 2789. No niti taj nam broj nam ne govori mnogo o inteligenciji životinje. Slonovi, poznati po inteligenciji, imaju omjer mase mozga i ukupne mase 1:560, dok obični miš ima omjer 1:40, čak više od čovjeka. Relativno najveći mozak ima mala rovka (kukcojed) s omjerom od čak 1:10.

Za inteligenciju je ponajprije bitna veličina kore velikog mozga. Kora mozga odgovorna je za pamćenje, govor i razmišljanje, a čovjek ima najveću koru velikog mozga među životinjama. 

Mozak troši petinu kisika 

- Ljudski mozak troši petinu kisika koji udišemo. Priroda nam sigurno ne bi dala toliki mozak da je samo njegov deseti dio aktivan - ističe talijanski neuroznanstvenik Sergio Della Sala. 

Mozak manji od prosječnog

Težina mozga nije povezana s inteligencijom. Mozak Alberta Einsteina je težio 1230 grama što je manje od prosječne težine ovog organa.  

Alkohol i droge oštećuju živčane stanice

Kao i narkotici, alkohol oštećuje završetke živčanih stanica i ometa njihov rad. Taj proces vidljiv je kao otežan govor i kretnje. No u kasnijim stadijima alkoholizma često dolazi do gubitka pamćenja, vida, slabljenje motoričkih kretnji te problema sa srcem.