Kuharica, tajnica, pravnici... Svake srijede se sastaju, pišu pjesme i zajedno se druže

U današnje vrijeme brze komunikacije preko društvenih mreža, kad je lijepa riječ, a poezija pogotovo, skoro pa zaboravljena, pravo je čudo otkriti jedno - pjesničko druženje. U restoranu Zagreb u zelenoj oazi Bundeka svake se srijede navečer okuplja "klub" zaljubljenih u poeziju, nadjenuli su si i ime - Ili jesmo ili nismo.

Prije se uglavnom nisu poznavali, spojio ih je stih, no kako je vrijeme prolazilo, postali su već i dobri prijatelji. Različite su dobi, od mladih u 20-ima, do gospođe od punih 88 godina, koja na ovo zagrebačko okupljanje srijedom u 19 sati dolazi čak iz Rovinja. Oni su studenti, kuharice, tajnice, ekonomisti, trgovkinje, prodavači na benzinskim pumpama, slikari, pravnici, administratori... Dob, poslovi koji rade, mjesta iz kojih dolaze su različiti, ali je njihova ljubav prema poeziji zajednička. Stih im je strast, radost, potreba, ispušni ventil, bijeg od svakodnevice, smisao...

POGLEDAJTE VIDEO:

Pokretanje videa...

03:25

Zagreb: Okupljanje amaterskih pjesnika | Video: 24sata/pixsell

Na ulazu na pjesničko okupljanje dočekuje nas Mirjana Srića (74), gospođa koja je čitav radni vijek provela kao realizatorica na televiziji.

- Dobro nam došli! Okupljamo se jednom tjedno, bude nas tridesetak, četrdesetak, svakoga tjedna si zadamo novu temu, i onda za naredno druženje napišemo novu pjesmu, srdačno će kroz smijeh gospođa Srića. Dajemo joj kompliment kako dobro izgleda za svoje godine, odgovara nam kako je to, moguće, upravo zbog pjesme. Svatko ovdje ima svoju priču otkud, i zašto poezija u njegovom ili njezinom životu pa tako i Mirjana objašnjava kako je oduvijek voljela pisati. Imala je veliku želju napisati roman.

- Ali ja sam ipak žena od trenutka pa sam počela s pjesmama, za roman nemam vremena!, smije se ova vitalna umirovljenica, puna života i lijepih stihova. Začetnici pjesničkih večeri su Zvonimir Friganović i Jovo Mraović.

- Počeli smo prije par godina, spontano, prvo nas nekoliko pa sve više, pjesma je, naprosto, željela poletjeti iz nas!, kroz smijeh će i ovaj umirovljenički dvojac.

Kako je izračunao Friganović, ovo im je večeras sedamdeset i peta pjesnička srijeda. Kad su svi ušli i sjeli na svoja mjesta, pozdravio je društvo, i poezija je dobila krila.

- Prvu će nam pjesmu večeras pročitati gospođa Srića, naša velika sreća, najavio je Friganović, inače, kako nam je rekao, ekonomist. A kako je gospođa Srića nekidan na tržnici naletjela na samoga premijera i njegovu svitu, pod dojmom je za večeras pripremila pjesmu "Susret s premijerom".

“Sretoh premijera slučajno, i dotrčim do njega namjerno... Bila sam uzbuđena kao na prvome spoju, vidjeli bi tad i nutrinu moju... Kažu da je vlast najjači afrodizijak, priznajem pred svima vama - bila sam zavedena, ali sam do kraja ostala dama...", čitala je gospođa Mirjana svoj pjesnički uradak posvećen Andreju Plenkoviću, nasmijala je i oduševila društvo, pobrala ovacije. Pjesma će, nada se Mirjana, naći svoj put do premijera...

“Pišite, pjesnici, širite ljubav, neka ljubav osvoji svijet..." nastavila je sa čitanjem svojih stihova Slava Božičević (88), za koju ovdje kažu da je ne samo najstarija nego i najuspješnija pjesnikinja, objavljeno joj je nekoliko zbirki. Gospođa Božičević je tridesetak godina radila kao laborantica u KBC-u Rebro, a onda ju je nakon suprugove smrti život nenadano odveo u Švedsku, u kojoj je započela novu priču. Tamo je studirala zdravstvenu ekologiju, radila na radio postaji i u amaterskom kazalištu, pronašla novu ljubav i prijatelje. Kasnije se vratila u Hrvatsku, odlučivši živjeti u Rovinju. Srijedom gotovo da ne propušta pjesničku večer u oazi Bundeka.

Od početka je tu i poznato lice s tv-ekrana, ujedno veliki zaljubljenik u stih i glazbu, Zvonko Varošanec, dok poetsko druženje ne propušta niti Hasan Džinić - Džino, vitalni 82-godišnjak, po zanimanju tapetar i dekorater, koji se po dolasku u Zagreb iz Dervente školovao i za aranžera izloga.

- Pjesme pišem od osnovne škole, ali sam 'specijalizirao' haiku, otkriva nam gospodin Hasan. Za svoje je haiku pjesme dobio razna priznanja, od Tokija do Havaja, bilo ga je i na televiziji, filmu... A čim je, nakon čitanja nekoliko pjesama, krenula živa svirka, gospodin Džinić nije časka časio već je na podij odmah izveo najmlađu pjesnikinju ovdje, Melitu Dolenec (24), koja je poziv na ples rado prihvatila. Bilo je prekrasno gledati ih kako plešu, i cjelokupno druženje ovdje. Stih je sve ove ljude povezao u zajednicu.

- Pišem pjesme iz svoje sreće, i iz svoje tuge, život mi je bio tužan, govori nam Melita, inače kuharica. Otkriva nam da joj je Miroslav Dolenec Dravski, naš poznati književnik i novinar, predak, otud i njena pjesnička "žica". Pjesme obožava, i pomažu joj, zaključuje Melita, a njezin vršnjak Filip Katavić, student kroatistike i filozofije govori kako ga ovamo srijedom dovodi "dobro društvo i dobre pjesme".

I jesu, dobre su, uvjerili smo se i sami kako su se čitanja redala - neke su nas pjesme nasmijale, neke su potjerale suzu u oko, učinile su baš sve što pjesme i trebaju učiniti. Gospođa Ines Mamić pročitala je svoju potresnu pjesmu o odlasku žene na rad u inozemstvo pod stare dane, da si "osigura starost", gospodin Friganović je pak opjevao svoje "sudjelovanje u noćnoj mori" - pomaganju kod kuće oko čišćenja i djeteta dok je bilo malo. Bila je to zapravo prekrasna pjesma o ljubavi prema pokojnoj supruzi i životu koji su proveli zajedno.

“...Naučio sam ponešto kuhati, donekle i čistiti, rekao bih, postao sam u mnogome obzirniji. Dvadeset i nešto godina kasnije naša je djevojčica postala prekrasna djevojka s vlastitim snovima.. Dvadeset i nešto godina kasnije ona, ona koja se nikad nije ljutila, nažalost više nije među nama. Ovo je pjesma samo za nju...", pročitao je Friganović.

Lijepu ljubavnu je imao i Damir Maras iz Samobora, koji je, kaže nam, u mirovinu otišao s mjesta prodavača na benzinskoj pumpi. Na ovim je poetskim večerima zadužen, međutim, i za glazbu, snimanje, čak i prijenos uživo onima koji nisu mogli doći.

Anita Gunjević, inače trgovkinja, ovamo dolazi s Krka, kaže nam nije joj teško, sasvim suprotno, ove je pjesničke večeri "pune" za čitav tjedan, a gospođa Ana Piršljin, također objavljivana pjesnikinja, dijeli njeno mišljenje. Trideset i šest je godina, govori nam, radila kao tajnica, uživa dolaziti ovamo, baš kao i Ljiljana Lipovac, koja je poeziju počela pisati prije dvanaest godina. Prije nekoliko je godina na Međunarodnom sajmu knjiga u Beogradu nagrađena za najbolje napisanu pjesmu posvećenu ženi Romkinji, a objavljena joj je i dvojezična, hrvatsko-romska zbirka poezije.

Na pjesničku večer dolaze, međutim, i oni koji pjesnici nisu. Publika su Neno Dvornić i Goranka Karamatić, kažu kako dolaze redovito, jer vole slušati pjesme koje autori ovdje čitaju. Ove se srijede, prekjučer, eto, dogodilo i da je bila 102. godišnjica rođenja Vesne Parun pa je jedna pjesma bila i njoj u čast.

Gospođa Srića nam na kraju otkriva da je jednu svoju pjesmu, "Slučaj", o slučajnom, fatalnom ljubavnom susretu, dala i uglazbiti te ju čak poslala da konkurira na ovogodišnjoj "Dori".

- Ove godine nisam upala, što ne znači da ću odustati, šaljem pjesmu i iduće godine!, govori gospođa Srića. Ovdje nitko neće odustati - od ljubavi, ljepote življenja, od poezije. I svi su drugi zaljubljenici u stih ovamo dobrodošli.