Na portal se također možeš prijaviti i
putem svog Facebook ili Google računa.
ili Prijava Prijavi se
Najnovije vijesti iz Hrvatske i Svijeta na 24sata
1 komentara

Ljepota filma krije se u emociji, otkriva redateljica Bruna Bajić

Prva hrvatska magistrica filma, Splićanka Bruna Bajić otkrila nam je što ju je inspiriralo za snimanje dokumentarca o Maksimu Mrvici, ali i o svom ocu pomorcu...

Ivo Čagalj/Pixsell
Foto: Ivo Čagalj/Pixsell

Bruna Bajić (30) žena je u čijem je društvu teško ostati ravnodušan, a još manje sjetan. Lijepa i energična Splićanka redateljica je dokumentarnog filma o Maksimu Mrvici “Hrvatska rapsodija”. Uz to je i prva magistrica filma u nas (magistrirala je u prvoj generaciji magistarskog smjera na splitskoj Umjetničkoj akademiji kao - jedina žena). Bruna zrači velikom pozitivom, njezine vesele oči i dječja energija te iskren osmijeh razoružavaju. Ona nam je pak ispričala kako je “razoružala” šibenskog pijanista Maksima Mrvicu i kako su započeli suradnju na filmu.  

- Bila sam u razdoblju života kad sam tragala za novim izazovom i projektom kojim bih se voljela okupirati i naletjela sam na jedan od rijetkih Maksimovih intervjua. Oduševila me skromnost, jednostavnost, ljudskost, a najviše od svega me oduševilo da Maksim ima osobinu koju jako poštujem, a to je ne miješanje vlastitog identiteta s karijerom i uspjehom. Karijera i talenti nam moraju biti izvor rasta i mudrosti, a nikako samoživosti i egocentričnosti. Također je negirao svojim trudom mišljenje da ovisimo o okolnostima, on ih je stvarao. Možda je to najveći razlog zašto sam imala želju snimiti ‘Hrvatsku rapsodiju’ – pojasnila je. Premda je Maksim zauzet svirkama diljem svijeta, nisu se dugo dogovarali o usklađivanju termina.

- Neobično je s koliko se lakoće sve to nekako posložilo. Ljudi se valjda prepoznaju i stvori se povjerenje koje je do kraja realizacije održano i njegovano. Što se tiče termina, to je priča za sebe. Udarni termini za snimanje su nam bili u onim mjesecima kad je cijela Dalmacija bila pokrivena snijegom. Maksim se pripremao za veliki koncert u Lisinskom nakon dugo vremena, klizali smo, prevozili se i dovozili i organizirali na sve  moguće i nemoguće načine, ali na kraju sve se lijepo posložilo, onako kako samo sudbina to zna i doklizali smo do kraja. (smijeh) Kako je Maksim reagirao kad je vidio film?

- Iskreno, to je za mene bio najneizvjesniji trenutak u životu. Kad je izrazio radost i zadovoljstvo, široko se nasmiješio, a ljudi su osjetili toplinu oko srca, odmah sam osjetila olakšanje koje je teško opisati riječima - ističe mlada redateljica. Postoji već mnogo novih ideja i  ljudi o kojima bi voljela snimiti filmove.

- Svakako mislim da je potrebno oplemeniti ovo vrijeme, dati krila ljudskim snovima, isticati što je više moguće ljude koji iz svijeta crpe ljepotu življenja i u svijet takvu energiju vraćaju. Velika mi je želja uvijek zadržati  ljubav prema rastu i razvoju i kroz svoje radove afirmirati takve vrijednosti, kroz igranu ili dokumentarnu formu - otkrila je. Objasnila je što je po njoj razlog toga da nema više ženskih magistara filma, redateljica, snimateljica. Trenutačno snima dokumentarac “Modri kavez” koji se bavi Dalmacijom i pomorstvom. Njezin je otac 30 godina kapetan na brodu. Odlučila je film posvetiti njemu.

- Prvu godinu mog života je proveo u Brazilu radeći, a kad je došao kući, bilo je vrijeme Nove godine. Ja sam ga ignorirala, jer me bilo sram, onda je on mene ignorirao, pa mi to nije bilo drago i pažnju sam mu nastojala skrenuti malim Djedom Mrazom. On i dandanas o tome govori, a meni je gušt... Ova priča možda izgleda nevažno, ali kada odrastate  bez oca koji je na pučini, najbolje možete razumjeti pojam ‘modri kavez’. Pisat će: za tatu kojeg mi je otimalo more. Meni je ovaj film bio potreban, možda kao mala katarza, s mnogo ljubavi i duše. Istražujemo teren, ljude sa zanimljivim pričama, autentične snimke i još smo u potrazi. Slagalica se polako slaže. Vjerujem da je nešto dobro na putu. Emocija je ono što mora putovati svakom minutom filma, jer život pomoraca je zamršeno klupko vrijedno raspetljavanja - tvrdi. Snimila je više od 20 kratkih igranih filmova. Obožava svaku formu pa tako možda uskoro snimi i dugometražni film. Svijet je, kaže Bruna, predivna riznica i zaključuje: 

- U svemu treba naći nešto što vas oplemenjuje. Jer jedino ono što iznutra sjaji, neprocjenjivo je. I neotuđivo. Tko je osjetio, znat će, tko nije, od srca mu to želim! 

Preuzeto iz tjednika SuperMile - svake srijede besplatno ekskluzivno uz 24sata!

Možda vas zanima i ovo:
Naši partneri pišu
Message