Ljubav na drugom kontinentu: Od Irana pa sve do Zagreba

Dame uvijek imaju prednost. Ta rečenica u Iranu ima posebnu snagu jer je nadaleko poznata perzijska uljudnost ili tarof - poštovanje prema ženama, starijima, upotreba pristojnoga jezika te iskrena gostoljubivost prema strancima. Zagrepčanka Ivona Denk (40) najprije je bila putnica - godinama je obilazila i najzabačenije krajeve svijeta jer je htjela vidjeti ono što je kao djevojčica gledala s ocem na malim ekranima; zatim su joj putovanja postala duhovna hrana i svojevrsna ovisnost, a danas od njih i živi... A usput je našla i životnog suputnika i pretpostavljate, nije iz susjedstva. 

- Počela sam putovati na drugoj godini faksa, onako ‘bekpekerski’. Najprije po Europi InterRailom, onda smo išli u Ameriku - istok, zapad i jug, nakon toga u Indiju i Tajland i onda sam krenula po kojekakvim destinacijama koje se ne mogu naći na karti. Od tada sam išla svake godine, barem jednom ili dva puta po tri tjedna, mjesec, dva, koliko sam mogla - govori. Nakon nekoliko “vatrenih krštenja” shvatila je da može sve.  U Indiji je, na primjer, spavala u hotelu bez prozora s grupom šarolikih gmizavaca, a u Kini i Nepalu doživjela je takav kulturološki šok da je imala noćne more u kojima su je napadali bicikli. Jer na putovanjima je, kaže, počela spoznavati drugu sliku svijeta, rasla je kao osoba, postala je tolerantnija. Međutim, destinacije nikada nije ponavljala, dok jednom...

- Iran je nekako moja sudbina - počinje priču o zemlji koja joj je promijenila život.

- Na jednoj mi je kavi prijateljica rekla da putuje u Iran. Ja sam joj više iz zafrkancije rekla da bih se pridružila. Za dva, tri tjedna bila sam tamo, iako mi Iran nikada nije bio u planu. Tada je imala veliku želju napisati knjigu, odnosno vodič po Iranu. U Iranskom kulturnom centru zbližila se s djevojkom koja je o Ivoninim željama obavijestila kulturnog atašea. Uslijedio je njegov prijedlog da to učini, ali i poziv za povratak.

- Te sam 2005. trebala ići u Indoneziju i Afriku. Kada me ataše pitao želim li ići odmah ili na proljeće, nisam htjela čekati. To je bila prva destinacija koju sam ponovila i tada sam upoznala Mohammada koji je također radio u turizmu. 

- Uvijek sam vozio ‘off road’ rute. Prije nego sam se pridružio Ivoni na tom obilasku, bio sam dva mjeseca na putu i stvarno nisam želio ići. No kako sam tamo uvijek surađivao s Kulturnim centrom, oni su inzistirali da to budem ja. Pridružio sam im se u Isfahanu i proveli smo zajedno 15 dana - objašnjava. Nakon godine dana “veze na daljinu” Ivona i Mohammad Reza Fateh (34) vjenčali su se, najprije u Zagrebu, a zatim u Teheranu, a odluka o mjestu boravka, kažu, “pala” je vrlo brzo.

- Odlučili smo živjeti u Hrvatskoj možda najviše zbog Ivonine obitelji. Ovdje još mnogo ljudi ne razumije razliku između Irana i Iraka - govori Mohammad i nastavlja:

- Još mnogi kojima kažem da sam iz Irana, reagiraju: ‘Pa tamo je rat!’. A rat je bio prije 10, 11 godina. Također, Ivona je dobila iransko državljanstvo za mjesec dana, a ja sam hrvatsko čekao pet godina i onda sam doznao da moram čekati još tri! 

Kako su oboje veliki zaljubljenici u putovanja, iste godine kada su se vjenčali odlučili su otvoriti turističku agenciju Perzepolis koja od ovoga proljeća ima i ured u središtu Zagreba.

- Uvijek sam bila protiv putovanja s agencijom jer mi se ta ponuda nikada nije sviđala pa smo se odlučili za ipak nešto malo drukčije - putovanja koja su potpunija i idu ‘u dušu’ - objašnjava Perzepolisovu filozofiju Ivona, a Mohammad dodaje:

- Naši aranžmani nisu za ljude koji putuju da bi rekli: ‘Bio sam!’. To nije naš interes. Tako u Perzepolisu ne štede na vremenu nauštrb kvalitete i potpunosti doživljaja. Putuje se u malim grupama, a destinacije su takve da morate biti spremni na sve. I tvrde kako već imaju “uhodanu ekipu” - 75 posto putnika vraća im se svake godine. Prvo što su im ponudili prije šest godina bilo je putovanje u Mohammadov Iran. 

- Ono što uvijek kažem svima, znam da možda glupo zvuči, ali to je destinacija koju bih preporučila svakome - vrlo je edukativna i mijenja pogled na svijet. A koliko se Hrvatska razlikuje od te “kolijevke civilizacije” pokušao nam je dočarati naš sugovornik koji se u rodnom Teheranu najprije bavio proizvodnjom zlatnog nakita i zatim četiri godine turizmom. 

- Kultura nije toliko drukčija. U Hrvatskoj je obitelj također još jako važna. No samo kada bi se pokrenula ekonomija. Ljudi u Iranu nemaju kreditne kartice, kredite, sve se kupuje gotovinom i mnogo troše - objašnjava Mohammad. Za ilustraciju ispričao nam je anegdotu kada su prvi i zasad, jedini put uspjeli dovesti u Hrvatsku grupu od 10 Iranaca koji su u jednom zagrebačkom trgovačkom središtu htjeli promijeniti 10.000 eura pa su iz mjenjačnice zamalo zvali policiju. 

Etiopija je Zemlja koja je se posebno dojmila  

Otkako putuje sa svojom turističkom agencijom Perzepolis, Ivona uvijek izdvaja Etiopiju kao jedinstveno mjesto na koje bi se uvijek željela vratiti. 

‘Svratište’ za one koji traže istočnjački ugođaj

U proljeće su otvorili prodajni prostor u Vlaškoj ulici pod nazivom Karavansaraj. Bila su to svratišta za hodočasnike i trgovce na Putu svile. U zagrebačkom možete naći orijentalne rukotvorine, glazbu, knjige... 

Preuzeto iz tjednika SuperMile - svake srijede besplatno ekskluzivno uz 24sata!