Marijan (80): Na terenu nisam starac već ravnopravan igrač

Marijan Bekavac iz Stobreča kod Splita golfom se počeo baviti 1997. iz hobija, a danas u 80. godini redovito trenira i natječe se. Sin i kći žive izvan Splita, supruga Ljubica preminula je prije sedam godina pa on svakog dana, ako to vremenske prilike dopuštaju, provodi sate na golf-terenu na ušću rijeke Žrnovnice kod Stobreča. 

Družeći se s drugim golferima iz svoga kluba Split 1700, uživa u toj igri, za koju se smatra da potječe od škotskih pastira iz 14. stoljeća. Najstariji je aktivni golfer u Hrvatskoj, a baveći se ovim sportom, održava duh i tijelo krepkima, tako da bi rijetko tko rekao da je zaista ušao u deveto desetljeće života.

Život u dijaspori

- Rođen sam u Lovreću kod Imotskog u velikoj obitelji, kao treće od devetero djece. Bio sam od boljih đaka, ali nisam imao mogućnost školovati se koliko sam htio. Nakon osnovne škole završio sam Šumarsku u Karlovcu, a početkom 1961. otišao sam u tadašnju Zapadnu Njemačku, kao i mnogi mladi ljudi koji su htjeli nešto zaraditi. Marijan se 1963. godine vjenčao s Ljubicom s kojom je dobio kćer Marijanu i sina Marija. Sa suprugom se nakon radnog vijeka u Njemačkoj 2002. nastanio u Stobreču, kraj kojeg je koju godinu prije sagrađen golf-teren.

Odmah se zaljubio

Zanimljivo je da su mu oboje djece golferi, a i stariji od dvojice unuka, Leon (7), zaljubljenik je u taj sport. U svijet golfa Marijana je uvukao sin 1997. godine. Odveo ga je na golf-teren u Ciudad de Mexicu, gdje je tad vodio tvrtku, i ocu darovao prvi štap. Nakon povratka u Njemačku Bekavac je nabavio opremu i pretvorio se u strastvenoga golfera učlanivši se u klub u blizini Frankfurta.

- Volim sve sportove, bio sam dobar atletičar i nogometaš, u mladosti sam dobro bacao disk, nekih 41 m, imao sam jaku ruku. Sad mi je golf mnogo više od sporta. Tu je najviše ljudi s kojima se družim, a ovaj sport mi omogućava da sam stalno u pokretu. Na terenu se izgube sve generacijske razlike, možete se nadmetati s drugima, ali i sa samim sobom. Razmišljate koliko ćete snažno udariti loptu, je li pravac dobar i kojim štapom izvesti idući udarac. Svatko tko igra želi biti što bolji u tome. U golfu su ozljede rijetkost, a oko vas je zelenilo i smiraj, nema gužvi. Igra se 18 rupa, a tijekom partije prehoda od 4 do 4,5 km - objasnio je strastveni golfer.

Za Marijanov 80. rođendan početkom veljače, članovi golf kluba “Split 1700” upriličili su njemu u čast turnir “Prvi kup Marijan Bekavac” na kojem se nadmetalo se tridesetak igrača u parovima. Pobijedili su barba Marijan i 18-godišnji Mateo Knežević, najstariji i najmlađi sudionici turnira. Inače, Knežević je juniorski prvak Hrvatske, rodom iz Južnoafričke Republike, koji se golfom počeo baviti s dvije godine.

- I moja djeca su me obradovala za 80. rođendan - zajedno idemo osam dana u južnu Irsku kako bismo uživali u tom raju za golfere. Već sam bio tamo jednom s kćeri, a osim predivnih igrališta i prirode, jako su mi se svidjeli i Irci. To je komunikativan i veseo narod koji vas lako osvoji - veseli se Bekavac koji je i veliki ljubitelj literature.

Omiljeni pisac mu je Karlos Ruis Safon, čita krimiće Norvežanina Jo Nesbøa, a povremeno dohvati Goethea ili Dantea na njemačkom zbog čistog gušta.

Bekavac je i aktivan vozač, a kaže kako do Karlsruhea u Njemačkoj gdje mu živi sin s obitelji može odvoziti oko 1200 km bez da se umori. Osim stalne fizičke aktivnosti, smatra da dio vitalnosti duguje i prehrani kojom počinje dan.

- Doručkujem kao zec zadnjih četvrt stoljeća. Prvo pojedem malu žlicu meda, izmiješam zobene ili neke druge pahuljice u mlijeku s bananom, sjemenkama lana, sezama i suncokreta, te dodam grožđice i sušene brusnice. Za ručak jedem sve, tu ne biram, a večeram jako malo. Oko 18 sati popijem tabletu za tlak, pojedem jabuku i poslije nešto oraha. Uz televiziju navečer popijem čašu vina ili piva. Nikad ne spavam popodne, a kad mi se pridrijema, ja odem šetati - otkrio nam je Bekavac.

Mirovanje nije dobro za srce

Fizička aktivnost izuzetno je važna i za one starije koji imaju motoričke smetnje. Istraživanje floridskog Centra za gerontologiju među ispitanicima između 74 i 84 godine pokazalo je kako sjedenje, odnosno mirovanje od samo 25 do 30 minuta povećava dugoročni rizik od srčanog udara za 1 posto. Važno je stoga periode mirovanja što više prekidati barem s kraćom šetnjom ili lakšim kućanskim poslovima.