Na portal se također možeš prijaviti i
putem svog Facebook ili Google računa.
ili Prijava Prijavi se
Imate priču? Zovite i šaljite! 099/224-2424 za WhatsApp, Viber, MMS, SMS email: reporter@24sata.hr telefon za čitatelje: 01/24-24-242
3 komentara

'Nakon teške prometne rekli su mi da više nikad neću hodati'

Nenu iz splitskog Geta nakon 12 dana kome i mjeseci provedenih u bolnici, u život je vratila snaga volje. Untoč strahu redovito odlazi u grad bez kojeg ne može...

Foto: Miranda Čikotić/PIXSELL
3 komentara

Nikako ne voli južinu. Jer donosi kišu, što znači sigurno ostajanje u stanu, inače se izlaže gotovo smrtonosnom riziku. Kliske kalete splitske gradske jezgre opasne su tada i za najspremnije. A izlazak, šetnje gradom, kupanje ljeti i kava na “štekatima” samo nekoliko metara od rodnog Geta, za Nenada Radačića su neophodni kao sami zrak...

- Svugdje sam, ne mogu stati na jednom mjestu, takav sam bio prije, takav sam sad i ne mijenjam se - kaže nam Neno, 53-godišnjak koji je snagom volje, roditeljskom podrškom uz liječnika koji se nije predavao, preživio stravičnu nesreću, 12 dana kome te devet mjeseci u bolnici.

Posljednje čega se sjeća tog 21. lipnja 1991. godine, dok je vozio moped, "ziko", Viškom ulicom na Bačvicama oko 23 sata, kako je namjeravao skrenuti.

Kasnije, mnogo kasnije su mu prepričavali što se dogodilo – udarilo ga je auto, vozačica nije uspjela stati već ga je prvo odbacila na “haubu”, a kad je pao, prešla preko njega. Nastavila ga je vući, njega i “ziko”, sve dok se moped nije zapalio, pun goriva. Teške ozljede mozga, grudnog koša, ekstremiteta - prijetila mu je amputacija nogu - ugrožavale su mu život, ali mentalna čvrstina vratila je našeg sugovornika među žive. Majka Milka je posebno zahvalna dr. Zlatku Ivaniševiću koji se borio za Nenadove noge, nije odustajao ni u momentima kada je šansa da će ikad prohodati bila minimalna. Nakon devet mjeseci bolnice, ukupno devet operacija, kući je stigao na nosilima, nepokretan. Tada kreće borba za koliko-toliko normalan život, roditelji su poduzeli sve kako bi se Neno oporavio - psihički i fizički se loše osjećao, no prijatelji i susjedi koji su im pomagali kad oni ne bi mogli, uspjeli su ga “podići”. Iako u kolicima, kao 100-postotni invalid, krenuo je s terapijama u velolučkom Kalosu, gdje su prognoze također bile tmurne. No, cijelo vrijeme je sa sobom nosio i štake...

- Doveli su me do bazena, držao sam se rukohvata i polako išao, kao robot. Stao sam kod skala, onih u bazenu, i rekao sam sebi: Sad ili nikad, ako sad ne probam, nikad neću! I krenuo sam, prvu skalu pa drugu, polako, i popeo se tri skale. Sestre su priskočile, ali nitko nije bio sretniji od mene kad sam rekao majci - "počeo sam hodati!". Taj put sam u Veloj Luci ostavio kolica, 17. kolovoza 1993. godine - kaže. 

Foto: Miranda Cikotic/PIXSELL

Tako je doslovno počeo novi život Nenada Radačića. Dok "đirajemo" s njim pored Grgura Ninskog i Đardina prisjeća se kako se tu kao dijete igrao, bježao s ekipom od čuvara tratine, penjao se u zvonik Sv. Arnira, lovio gušterice. Odrastao je u Getu, na obližnjoj Carrarinoj poljani pa ne čudi kako je dio dnevne rutine upravo šetnja samim centrom Splita. “Da nisam iz Geta, nikad ne bi prohoda'.” - govori Neno, kao da parafrazira onu legendarnu izjavu Gorana Ivaniševića...

Po tmurnom, kišnom danu, u središtu grada u studenom prolaznici su rijetki. Ali od nekoliko desetaka ljudi koje smo susreli u više od sat vremena, najmanje polovica se javlja Neni.

ZDRAVLJE NA TANJURU Splićanin izdao knjigu o 100 najzdravijih namirnica svijeta

- A je, znam sve po gradu, znaju ljudi i mene. Jednostavno me vuče moj Get, iako je meni strašan problem stoljetni kamen po gradskim kalama. Kad je sklisko, jednostavno ne mogu proći ulicama, jer je samo pitanje trenutka kada ću pasti, a pitanje je bi li preživio tako nešto - mora biti iznimno oprezan Radačić, i dok mi mahinalno skrećemo prema Rivi, Neno nas zaustavlja i usmjerava.

Umjesto praznih uličica bez turista, on vidi golemi zid, nepremostive prepreke. Stepenice, pa čak i samo dvije-tri, također su izazov. Jednom kad krene, ne smije odustati jer se fizički ne može okrenuti na pola stepenica i promijeniti smjer. Puno mu je lakše kad uz skale postoji rukohvat. Srećom, kišnih dana nema puno.

Foto: Miranda Čikotić/PIXSELL

Već preko četvrt stoljeća ima da je Rico, nadimkom kojim ga poznaju prijatelji, mentalno zdrav u slomljenom tijelu, odlučio da se neće predati malodušnost. Unatoč svemu izlazi, zabavlja se, radi gotovo sve što i netko bez ovakvog tjelesnog hendikepa. Možda čak i više.

- Kada sam donio odluku da ću nastaviti živjeti koliko god mogu, punim plućima, morao sam se nekako organizirati. U početku sam odlazio u grad autobusom, ali to nije baš bilo ni jednostavno ni lako, onda sam imao dogovor s jednim splitskim taksistom, a posljednjih godina me vozi Florence i super su.

SVATKO JE POSEBAN Hashtag 'I oni s invaliditetom mogu biti privlačni' viralni hit!

Iako roditelji i danas strahuju da mu se nešto ne dogodi, Nenad ima svoj ritam. Za lijepih dana ruta je poznata, uvijek središte grada i kava na osunčanoj terasi nekog od dva-tri kafića u blizini Zlatnih vrata, blizu Geta. Ljeti se tri dana šetnje smjenjuju s odlascima na more. Kaže kako ga gužve i turisti po centru ne smetaju, dapače, ljudi se uredno sklanjaju i ostavljaju mu dovoljno prostora, a on gušta u tom “šušuru”.

- Onda sam tri dana na kupanju i mogu reći da su Bene puno, puno bolje od Žnjana recimo. Na obje lokacije ima plaža i rampa za osobe s invaliditetom, ali na Benama ima hlada i nekako je sve puno ljepše. Onda uzmem dan odmora. Često se dogodi da “uleti” nešto neplanirano, član sam Udruge osoba s invaliditetom Split koji često organiziraju izlete. Odem na koncerte jer me jednostavno “ne drži misto” - nedavno sam išao na koncert Parnog valjka, apsolutno idem na koncert u čast pokojnog Olivera... - kaže.

Foto: Miranda Cikotic/PIXSELL

Financije su uvijek problem. Život je skup i za potpuno zdrave, a mirovine i Nenina invalidnina jedva pokrivaju ono osnovno. No, ne žali se i ne “žica” nikakvu pomoć, uvijek se nađe koja kuna “viška”. Jer Neno vodi bogat društveni život. Ono što ne stigne “uživo” nadoknađuje na društvenim mrežama.

Zimi se “šalta” u drugu rutinu. Neno je filmofil, kući ima preko pet tisuća filmova, plus nebrojene serije. Omiljene su mu, naravno, Malo i Velo misto, u kojem je bio statist.

POGLEDAJTE VIDEO SERIJAL 'ZENZACIJA' S IVANOM ŠARIĆEM:

 

Možda vas zanima i ovo:
Naši partneri pišu
Message