Gosti restorana u Francuskoj nedavno su dobili više nego što su tražili kada je otkriveno da su sjemenke maka na pecivima sadržavale dozu opijuma koja bi poslijepodnevno drijemanje mogla dovesti na sasvim novu razinu. Osim narkotika, u svakodnevnim namirnicama vrebaju mnoga iznenađenja kojih niste svjesni, rekao je Robert Chiccott, profesor sa britanskog Sveučilišta Hertfordshire.
Nabrojao je neke od gadljivih sastojaka hrane za koje mnogi nikada nisu čuli pa nisu ni znali da ih stavljaju u usta, poput izlučevina dabrovih analnih žlijezda koje se nalaze u mnogim slasticama, uključujući i u sladoledu.
Sadržaj analnih žlijezda dabrova u nekim desertima
Ovaj zapravo odvratan sastojak, gusti sekret iz analnih žlijezdi dabrova (Castoreum), koristi se za dobivanje okusa vanilije ili pojačavanje okusa voća u nekim mliječnim proizvodima, desertima i sladoledima. Krajem 19. stoljeća dabrovi su bili na rubu izumiranja zbog ljudske pohlepe i želje za ovim dodatkom hrani i mirisima.
Srećom, njemački kemičari su 1874. otkrili da se vanilin, jedna od kemikalija odgovornih za okus vanilije, može dobiti iz smole četinara. Danas sintetički vanilin čini oko 94 posto svih okusa vanilije u prehrambenoj industriji, a ostatak se dobiva prirodnim putem. Aroma iz dabrovih žlijezda najčešće se nalazi u luksuznijoj hrani i pićima.
Ekstrakt sluznice želuca preživača – drevni pripravak za sirenje mlijeka
Prof.dr.sc. Samir Kalit sa Sveučilišta u Zagrebu, Agronomski fakultet pojasnio nam je kako se dobiva sirilo životinjskog podrijetla i zašto se koristi u proizvodnji sireva.
- Ukoliko na pakiranju sirila stoji oznaka Rennet to nam govori da je dotično sirilo originalno, odnosno da se radi o enzimskom pripravku proizvedenom iz želudaca preživača, dok ostali enzimi za grušanje mlijeka nose naziv Coagulant. Primjena sirila u sirarstvu smatra se najstarijim oblikom korištenja enzima u preradi hrane, još dok ljudi nisu znali o enzimima ništa, a koristili su ga za grušanje mlijeka i proizvodnju mnogih vrsta sireva. Bez prirodnog sirila danas ne bi mogli zamisliti mnoge europske tradicionalne sireve koji nose oznaku zaštite izvornosti. Sirilo se dobiva ekstrakcijom želudaca mladih preživača, a predstavlja smjesu enzima koja vrši vrlo kontroliranu i specifičnu proteolizu (razgradnju proteina) na kazeinu (glavnom proteinu mlijeka bivolica, krava, ovaca i koza) pri čemu mlijeko prelazi iz tekućeg u polu-čvrsto agregatno stanje, što je inače prvi korak u probavi mlijeka u želucu mladunčadi sisavaca - objasnio nam je prof.dr.sc. Samir Kalit. Prema tome, u proizvodnji mnogih sireva, na neki način, imitira se prirodna probava mlijeka.
- Enzimi su proteini u živom svijetu koji ubrzavaju kemijske reakcije, a u ovom slučaju kontrolirano cijepanje kazeina, a da se sami pri tom ne mijenjaju. Danas sirevi mogu biti proizvedeni i s enzimima biljnog, mikrobnog i životinjskog podrijetla - dodao je.
Teški metali znaju se nakupljati u ribama, školjkama...
Živa i njezine soli često se mogu pronaći u tuni. Ovi teški metali koristili su se (a koriste se i danas) za obradu kože malih životinja kako bi krzno bilo mekše. Kroz povijest su ljudi koji su se bavili tim poslom obolijevali od 'lude bolesti' eretizma jer su bili izloženi velikoj količini žive.
Simptomi su bili razdražljivost, grčenje mišića, gubitak zubiju, noktiju i kose. Zatim, nemogućnost koordinacije, zbunjenost, gubitak pamćenja i u konačnici smrt, prenosi Daily Mail. Iako se uklanja iz sve više industrijskih procesa, živa je i dalje veliki zagađivač vode i zraka.
Najpoznatiji slučaj višegodišnjeg trovanja zabilježen je na južnoj obali Japana. Lokalno stanovništvo jelo je morske plodove prepune metil žive, najotrovnijeg oblika žive. Školjke i ribe akumulirale su otrov u sebi, a kada bi ih netko pojeo, brzo se i teško trovao.
Mnogi su oboljeli od tzv. Minamata bolesti, naziv je dobila po zaljevu u kojemu se to događalo 70-ih godina prošlog stoljeća. Neki su ostali teški invalidi.
Simptomi su u većini slučajeva bili metalni okus u ustima, pojačana proizvodnja sline, bolovi u ustima i propast zubnog mesa, ispadanje zubiju, kroničan umor, halucinacije, promjena osobnosti, gubitak pamćenja, teška oštećenja bubrega...
Dugi niz godina bio je potreban da stanovnici shvate zašto im se to događa. Zbog tvornica koje su otrove ispuštale u vodu.
Otrovi iz cvijeća ponekad se nađu u medu
Iako se zagađivači poput žive, olova, kadmija i arsena najčešće prozivaju kao veliki zagađivači hrane, priroda sadrži čitav niz toksina koji se mogu slučajno naći u hrani. Prirodni zagađivači, toksini u biljkama mogu uzrokovati tzv. 'ludu bolest meda'.
Mnogi članovi roda cvjetajuće biljke rododendrona izlučuju neurotoksičnu tvar grayanotoxin u svoj nektar. Potom dođu pčele, pokupe nektar, odnesu ga u košnicu... i tako, korak po korak, otrov se nađe u nečijoj kuhinji u obliku slatkog meda. Trovanje uzrokuje halucinacije, mučninu i povraćanje, a vodi i problemima sa srcem.
Vjerovali ili ne, neki pčelari ovakvu vrstu meda proizvode namjerno i to uglavnom, na Kavkazu i u Nepalu. Reklamiraju ga kao odličan seksualni stimulans, a zove se 'Mad Honey'. Liječnici upozoravaju da se ne igra s time jer može doći do ozbiljnih zdravstvenih problema.
Neki ga ne koriste zbog seksa, već zbog poticanja haluciniranja ili radi snižavanja krvnog tlaka, te pomoći kod dijabetesa, bolesti želuca, u liječenju virusnih infekcija.
Kilogram tog meda stoji skoro 500 dolara (oko 3300 kuna). Na teglici piše da se ne uzima više od jedne žličice tijekom 24 sata i ne bi ga smjeli uzimati mlađi od 18 godina.
Ostaci životinja služe za izradu gumenih bombona
Gumeni bomboni nisu baš toliko slatki kada shvatite od čega se proizvode. Oni nastaju od otpada - od kože koja u tvornicama mesa ostaje nakon obrezivanja životinja, najčešće goveda i svinja.
To se posebnim procesima pretvara u želatinu koja se osim u gumenim bombonima, koristi za pripremu mnogih slastica, voćnih jogurta, preljeva za salate... Želatina se proizvodi i ukuhavanjem životinjskih tetiva, kostiju itd.
Želite li biti sigurni da ne jedete želatinu u slatkišima, jer ste možda vegetarijanac, dobro proučite deklaraciju proizvoda. Ako se želatina ne spominje, a piše da ima pektina, tada ste sigurni. Pektin je biljnog podrijetla (dosta ga ima u jabukama) i služi kao prirodni zgušnjivač.
ŠTO SE DOGAĐA S KRALJEVSKOM OBITELJI? 'Meghan i Kate su velike glumice'
