Tko je kriv? Ljudi koji uvijek preuzimaju krivicu na sebe ili je uvijek traže u drugima štete isključivo sebi i ne mogu pokazati svoj pravi potencijal i produktivnost
Negativni su stavovi u poslu najveći "kradljivci energije"
Ponekad se u životu uhvatimo pretpostavki koje mogu biti točne, ali stavovi u koje se uvjerimo mogu nas ograničavati do te mjere da nismo u stanju objektivno sagledati situaciju te vlastitu poziciju, što može biti veliki problem i u poslu, kažu poslovni treneri.
- Jedan od takvih ‘alata’ je navika da uvijek i za sve preuzimamo krivicu, ili suprotno, da nam je za sve loše netko drugi kriv. Taj je stav na neki način slijep jer pritom ne vidimo sve bitne okolnosti - kaže profesionalni master savjetnik Dragana Svalina Stepanić.
- Okrivljavanje uvijek može završiti na nama jer je to jedina referentna točka od koje zaista možemo krenuti. Na sebe imamo najveći utjecaj! Pitanje je odluke: hoćemo li ili nećemo utjecati na sebe. Oni koji neće, uvijek će pronaći svu krivicu u drugima. Tu staje i svaki daljnji razvoj i rast na bolje - pojašnjava. Problem imaju i vječni katastrofičari, koji na prvu lošu vijest zaključe da će cijeli projekt završiti loše i ponašaju se tako, čime se štite od vlastite odgovornosti i krivicu unaprijed nastoje prebaciti na okolinu, nepoznate ili poznate čimbenike. Ovo neproduktivno samozavaravanje vrlo je štetno za osobu samu, a okolinu može izluđivati, kaže Stepanić.
Slično proživljavaju i oni koji se uvjere da ništa ne mogu učiniti jer ne mogu utjecati na sudbinu. Opet je riječ o izbjegavanju odgovornosti jer time činimo zločin prema sebi: tumačimo da nemamo mogućnost biti sretniji, uspješniji ili kreativniji od zadanog programa s kojim smo rođeni, što nije istina. I emocionalna povezanost u poslu može biti štetna, na primjer ako ne možemo prihvatiti primjedbe kolega za projekt koji smo radili mjesecima jer smo vezani za njega. Ta veza postoji uvijek, no kad prelazi svrhovitost onoga što činimo, moramo se upitati što je pogrešno. I potreba da uvijek prema svima budemo fer, kao i očekivanje da prema nama uvijek budu pošteni, mogu biti ograničavajući.
- Postoji samo vlastita odgovornost. Zašto ljudi koji najviše rade u pravilu nemaju najveće plaće? Zato što nisu odlučili primijetiti da im treba puno više kako bi ostvarili jednak rezultat kao netko tko radi manje i nisu odlučili naučiti vještinu koja će ih dovesti na istu razinu. Tako neće trošiti dragocjeno vrijeme niti će se nepotrebno iscrpljivati - kaže Svalina Stepanić.
Programirani za neuspjeh
Ako se nakon deset dobrih i jedne loše vijesti držite one loše, to je neučinkovito, štetno i beskorisno. Tako se programiramo za budućnost u kojoj sami sebe usmjeravamo prema neuspjehu.
Riješite se misli ‘ima me na piku’
Kad primjedbe vezane uz posao doživljavamo osobno, pa zbog komentara o projektu mislimo da nas kolega mrzi, to znači da nismo dovoljno zreli i nemamo dovoljno samopoštovanja, kažu stručnjaci.
Destruktivne žalopojke
Uloga mučenika koji stalno čeka nagradu vodi u neuspjeh. Ljudi će vas izbjegavati jer stalno tražite žaljenje. Suočavanje s ljutnjom puno toga može promijeniti.