Neodređene i predugačke isprike rijetko će tko uvažiti

Ako tražite izgovore i za nedjela okrivljujete roditelje, prijatelje, okolnosti ili nešto četvrto, povrijeđeni sigurno neće prihvatiti ispriku. Čak i ako su drugi doprinijeli pogrešci, ipak ste vi odgovorni za postupke. Zato izbjegavajte riječ “ali”. Zabranjene riječi su “išta” ili “nešto” jer neodređenim “ako sam nešto rekao ili napravio čime sam te povrijedio - žao mi je” bježite od priznanja krivice. Osim preuzimanja odgovornosti, da bi isprika bila što učinkovitija, bitno je i odabrati trenutak. U većini slučajeva najbolje je odmah reagirati, a ne čekati da se u povrijeđenom gomila nezadovoljstvo. Također, izravno ispričavanje bolje je od telefonskog ili putem e-maila, a i mora biti što konkretnije.

Svakako ne zaboravite reći koliko vam je oprost važan i koliko vam onaj koga ste povrijedili znači u životu. Recite da ste naučili na pogrešci, znate koje su posljedice i da se neće ponoviti, ali to obećanje morate i održati jer će inače odnos biti zauvijek narušen.

Pričekajte dok se ne smiri pa tek onda razgovarajte

Ignorirate li problem, sigurno neće nestati - samo će se povećati napetost i emotivna udaljenost između vas. Ako je povrijeđeni vrlo ljutit ili tužan, dajte mu vremena da se smiri prije nego što se počnete ispričavati i razgovarati o uzroku nesuglasice. Ne pokaže li da je odmah spreman za raspravu, ne znači da je prešao preko svega. Pričekajte neko vrijeme pa opet počnite temu, a ako ni tad ne želi, recite mu da ste mu uvijek na raspolaganju za razgovor.

I govorom tijela pokažite da pomno slušate

Koliko god bili nestrpljivi, pomno slušajte što vam uvrijeđeni govori, nemojte je prekidati. Ako doista morate nešto dodati, učinite to nenametljivo i pristojno: “Oprosti što te prekidam, ali...”. Bilo bi dobro i govorom tijela pokazati kako ste usredotočeni na drugog - gledajte ga u oči te ne držite ruke prekriženima. Ako nešto ne razumijete, zamolite ga da vam to bolje pojasni. No pripazite na ton, odnosno nemojte zvučati kao da grubo ispitujete ili optužujete.

Bez zaborava i hlađenja nema ni pravog opraštanja

Nakon isprike upitajte onoga koga ste povrijedili što biste trebali promijeniti u odnosu kako se slične situacije ne bi ponovile te trebate li još što napraviti kako se više ne bi ljutio ili bio povrijeđen. Prihvatite i to da povrijeđeni možda neće tako lako i brzo prihvatiti ispriku - svima treba vremena da se ohlade i oproste. No koliko god pogriješili, nemojte dopustiti da vaša pogreška stalno visi nad vašim odnosom. Koliko god bilo teško, osim oprostiti, treba znati i zaboraviti.