Dodaj 24sata među omiljene izvore na Googleu
Akademik sa Sveučilišta u Torontu navodi, i opisuje najnovije uspješne terapije u liječenju raka, ali otkriva i razloge zbog kojih je on još među nama, i u tolikom broju. No optimističan je
U posljednja tri desetljeća dogodila se prava revolucija u liječenju raka. Primjerice, u Sjedinjenim Američkim Državama stopa smrtnosti od raka smanjena je za otprilike 35 posto od početka 1990-ih godina. To znači da su milijuni ljudi izbjegli preranu smrt zahvaljujući ranijem otkrivanju bolesti, boljoj prevenciji i, naravno, novim lijekovima, kaže za 24sata akademik prof. dr. sc. Igor Štagljar s Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Torontu za naš specijalni prilog o dostignućima u liječenju karcinoma.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
VIDEO
Prije tridesetak godina neke su dijagnoze, naglašava, bile gotovo sigurna smrtna presuda. Danas mnogi pacijenti s istim bolestima žive desetljećima, a dio ih se može i potpuno izliječiti. Navodi nekoliko konkretnih primjera.
Kod kronične mijeloične leukemije, jednog oblika raka krvi, početkom devedesetih petogodišnje preživljenje iznosilo je tek oko 20 do 30 posto. Danas, zahvaljujući pametnim lijekovima, velika većina pacijenata može živjeti gotovo normalnim životnim vijekom.
Kod raka dojke smrtnost je u posljednja tri desetljeća smanjena za više od 40 posto zahvaljujući ranijem otkrivanju bolesti i sve učinkovitijim terapijama.
Akademik prof. dr. sc. Igor Štagljar
Rak testisa danas je jedan od najizlječivijih oblika raka. Kada se otkrije na vrijeme, gotovo svi pacijenti mogu biti izliječeni, a vrlo dobri rezultati postižu se i kod mnogih pacijenata kojima se bolest proširila. Posebno fascinantan primjer jest uznapredovali melanom, jedan od najopasnijih oblika raka kože. Prije samo petnaestak godina pacijenti s metastatskim melanomom često su živjeli svega nekoliko mjeseci. Danas, zahvaljujući modernoj imunoterapiji, više od polovice pacijenata liječenih određenim kombinacijama imunoterapijskih lijekova živi pet ili više godina.
- Ipak, moramo razumjeti jednu važnu stvar: rak nije jedna bolest. Pod tim nazivom krije se više od 150 različitih bolesti, od kojih svaka ima svoje biološke karakteristike. Zbog toga ne postoji jedna čarobna tableta koja će izliječiti sve vrste raka. Ali danas imamo nešto što prije trideset godina nismo mogli ni zamisliti: čitav arsenal novih, iznimno učinkovitih terapija. Kao najvažnije, Štagljar izdvaja sljedeće:
Imunoterapija - kako probuditi vlastiti imunitet da uništi rak?
- Imunoterapija je, prema mojem mišljenju, jedno od najvećih medicinskih dostignuća posljednjih desetljeća. Da bismo razumjeli kako djeluje, moramo najprije upoznati T- limfocite, posebnu vrstu bijelih krvnih stanica. Zamislite ih kao specijalne vojnike našeg organizma. Njihov je zadatak prepoznati i uništiti opasne uljeze, poput virusa, ali i stanice koje su se pretvorile u rak. Međutim, tumori su vrlo lukavi! Tijekom razvoja naučili su kako prevariti naš imunološki sustav. Naime, T-limfociti imaju svojevrsne sigurnosne kočnice koje ih sprečavaju da nekontrolirano napadaju zdravo tkivo. Tumorske stanice mogu iskoristiti te kočnice i praktički uspavati naše imunološke vojnike, T-limfocite. Rezultat? Imunološki sustav ne uspijeva učinkovito napasti tumor, iako se nalazi neposredno pored njega. Tu nastupaju imunoterapijski lijekovi koje nazivamo inhibitorima kontrolnih točaka, odnosno checkpoint inhibitorima. Oni uklanjaju određene kočnice imunološkog sustava i omogućuju T-limfocitima da ponovno napadnu rak. Najveći uspjesi postignuti su kod melanoma, određenih oblika raka pluća, bubrega i još nekih tumora. Kod dijela pacijenata s uznapredovalim melanomom, primjerice, bolest se može povući na mnogo godina. Naravno, imunoterapija ne djeluje kod svih pacijenata i može izazvati ozbiljne nuspojave. No činjenica da danas kod nekih ljudi možemo postići dugotrajnu kontrolu bolesti koja je donedavno bila gotovo neizlječiva predstavlja golemo dostignuće - navodi Štagljar.
CAR-T terapija - živi lijekovi koji love i uništavaju rak
- Ovo je medicina koja je donedavno zvučala kao znanstvena fantastika! Zamislite da liječnici iz pacijentove krvi izvade njegove vlastite imunološke stanice (opet se radi o T-limfocitima), odnesu ih u laboratorij, genetski ih preprogramiraju da prepoznaju rak, a zatim ih vrate u organizam. Upravo to radi CAR-T terapija. T-limfocitima se u laboratoriju ugrađuje poseban receptor, svojevrsna antena, koja im omogućuje prepoznavanje određenog proteina na površini tumorskih stanica. Kada se takve modificirane stanice vrate pacijentu, počinju tražiti i uništavati stanice raka. Zato ih često nazivamo živim lijekovima. Rezultati kod određenih oblika raka krvi doista su spektakularni. Kod djece i mladih s akutnom limfoblastičnom leukemijom, kojima prethodne terapije nisu pomogle, CAR-T terapija može dovesti do potpunog povlačenja bolesti kod približno 80 do 90 posto pacijenata neposredno nakon liječenja. Nažalost, kod dijela njih bolest se kasnije može vratiti, kaže Štagljar. Veliki uspjesi postižu se i kod nekih limfoma te multiplog mijeloma, dodaje. Međutim, CAR-T terapija zasad je znatno manje uspješna kod solidnih tumora, poput raka pluća, dojke, gušterače ili mozga. Zašto?
- Zato što takvi tumori često stvaraju neprijateljsko okruženje koje otežava ulazak i djelovanje imunoloških stanica. Osim toga, teško je pronaći metu koja se nalazi na tumorskim stanicama, a da pritom nije prisutna i na zdravim tkivima. Unatoč tome, CAR-T terapija jedan je od najboljih primjera kako možemo pretvoriti vlastite stanice pacijenta u vrlo moćan lijek, pojašnjava stručnjak.
Cjepiva protiv raka - možemo li naučiti imunitet da uništi tumor?
- Tehnologija mRNA cjepiva, koju smo svi upoznali tijekom pandemije koronavirusa, danas otvara potpuno nove mogućnosti u liječenju raka. Važno je naglasiti da ovdje ne govorimo o cjepivima koja sprečavaju nastanak raka, nego o cjepivima koja pomažu organizmu boriti se protiv već postojeće bolesti ili spriječiti njezin povratak. Kako to funkcionira? Znanstvenici najprije analiziraju tumor pojedinog pacijenta i pronalaze njegove karakteristične genetske promjene. Zatim na temelju tih informacija izrađuju personalizirano mRNA cjepivo koje imunološkom sustavu daje svojevrsnu fotografiju neprijatelja. Na taj način naše obrambene stanice uče prepoznavati i uništavati stanice raka - pojašnjava Štagljar. U listopadu 2026. objavljeni su novi, iznimno obećavajući rezultati istraživanja personaliziranog mRNA cjepiva protiv melanoma, najopasnijeg oblika raka kože. U istraživanju koje su provele farmaceutske tvrtke Moderna i Merck, pacijenti su nakon operacije dobivali personalizirano mRNA cjepivo u kombinaciji s imunoterapijom.
Rezultati ranijih kliničkih ispitivanja pokazali su da takva kombinacija može smanjiti relativni rizik od povratka raka ili smrti za približno 40 do 50 posto u usporedbi sa samom imunoterapijom. To je vrlo veliko dostignuće jer pokazuje da personalizirana cjepiva mogu pomoći imunološkom sustavu u borbi protiv tumora. Naravno, potrebno je nastaviti pratiti pacijente i potvrditi rezultate u velikim kliničkim ispitivanjima kako bismo utvrdili koliko dugo traje zaštita i povećava li takvo liječenje ukupno preživljenje.
No jedno je sigurno: personalizirana cjepiva protiv raka više nisu samo zanimljiva laboratorijska ideja. Ona pokazuju ozbiljan potencijal da postanu dio budućeg liječenja.
- Vjerujem da bi upravo ova tehnologija mogla postati jedan od važnih novih stupova liječenja raka u sljedećih desetak godina - zaključuje Štagljar.
Foto: John McGraw
Pametni lijekovi – precizni snajperi protiv raka
- Klasičnu kemoterapiju možemo usporediti s bombardiranjem. Ona napada stanice koje se brzo dijele, uključujući tumorske, ali nažalost i neke zdrave stanice našeg organizma. Zbog toga pacijentima često ispada kosa, javljaju se mučnine i druge neugodne
nuspojave. Pametni lijekovi djeluju drugačije. Oni su poput preciznih snajpera koji ciljaju određene proteine odgovorne za
nekontrolirani rast tumora. Jedan od najvećih povijesnih uspjeha dogodio se 2001. godine, kada je uveden lijek Gleevec (imatinib), koji je revolucionirao liječenje kronične mijeloične leukemije, jednog oblika raka krvi, navodi akademik. Bolest koja je nekad bila iznimno opasna, postala je kod mnogih pacijenata kronično stanje koje se može godinama kontrolirati jednom tabletom dnevno, dodaje.
Sličan napredak dogodio se i kod raka pluća. Danas znamo da određeni tumori pluća imaju specifične genetske promjene, primjerice u genima EGFR ili ALK. Za takve pacijente razvijeni su lijekovi koji mogu vrlo učinkovito zaustaviti rast tumora, ponekad
tijekom više godina.
- Moja istraživačka grupa na Sveučilištu u Torontu također aktivno radi na razvoju ovakvih preciznih lijekova. Godine 2020. objavili smo istraživanje u eminentnom Nature Chemical Biology, u kojem smo identificirali dva otprije postojeća lijeka s potencijalom za liječenje posebno otpornih oblika raka pluća, kod pacijenata kojima postojeće terapije više nisu pomagale. Posebno sam ponosan što je jedan od lijekova koje smo istraživali, gilteritinib, danas predmet kliničkih ispitivanja kod pacijenata s uznapredovalim EGFR- i ALK-pozitivnim rakom pluća koji su razvili otpornost na prethodne terapije. Gilteritinib se već koristi u liječenju određenog oblika leukemije, a sada se u kliničkim studijama istražuje može li pomoći i pacijentima s rakom pluća - kaže Štagljar.
- To je sjajan primjer kako se otkriće nastalo u akademskom laboratoriju može postupno približavati stvarnoj primjeni kod pacijenata. Naravno, klinička ispitivanja tek trebaju potvrditi njegovu učinkovitost i sigurnost gilteritiniba kod raka pluća. Ali upravo je to ono što nas molekularne biologe najviše motivira: mogućnost da naše otkriće jednoga dana pomogne pacijentima kojima današnja medicina više nema mnogo toga za ponuditi - dodaje
.PROTAC i Molekularna Ljepila - lijekovi koji uklanjaju opasne proteine
- Ovo je jedno od najuzbudljivijih novih područja razvoja lijekova. Klasični pametni lijekovi uglavnom djeluju tako da blokiraju aktivnost određenog proteina koji potiče rast raka. No što ako bismo mogli otići korak dalje? Što ako taj opasni protein ne bismo samo blokirali, nego ga potpuno uklonili iz stanice? Upravo to pokušavaju postići lijekovi koje nazivamo PROTAC molekulama i molekularnim ljepilima - navodi.
- Naše stanice imaju vlastiti sustav za uklanjanje nepotrebnih ili oštećenih proteina. Mogli bismo ga usporediti s organiziranom službom za odvoz i recikliranje otpada. Novi lijekovi iskorištavaju upravo taj prirodni sustav. Oni pomažu stanici da prepozna određeni protein odgovoran za rast tumora i pošalje ga na razgradnju. Drugim riječima, umjesto da samo zaustavimo rad opasnog proteina, pokušavamo ga potpuno ukloniti. U svibnju 2026. dogodio se povijesni trenutak: američka Agencija za hranu i lijekove
(FDA) odobrila je vepdegestrant (Veppanu), prvi lijek iz skupine PROTAC, za liječenje određenih oblika uznapredovalog raka dojke, kaže. Ovaj lijek djeluje tako da uništava estrogenski receptor, protein koji kod tih tumora potiče rast stanica raka. To je prvi put da je ova revolucionarna tehnologija dobila službeno odobrenje za liječenje pacijenata, a sličan pristup razvija se i za rak prostate. Jedan od najzanimljivijih primjera jest bavdegalutamid (ARV-110), novi lijek koji potiče razgradnju androgenog receptora, proteina preko kojeg muški spolni hormoni potiču rast raka prostate. U listopadu 2026. objavljeni su obećavajući rezultati kliničkih ispitivanja ovog lijeka kod pacijenata s uznapredovalim rakom prostate koji više nije reagirao na standardne hormonske terapije. Iako lijek još nije odobren za rutinsku primjenu, ovi rezultati pokazuju koliko je ova nova tehnologija perspektivna.
- Zašto je ova tehnologija toliko važna? Zato što prvi put možemo razvijati lijekove koji ne samo da blokiraju proteine odgovorne za
rast tumora nego ih i uklanjaju iz stanice. Time otvaramo mogućnost liječenja tumora koji su postali otporni na postojeće lijekove, ali i ciljanja proteina koje smo desetljećima smatrali gotovo nemogućima za razvoj lijekova. Po mojem mišljenju, ciljana razgradnja proteina jedna je od najvažnijih novih tehnologija u onkologiji i mogla bi tijekom sljedećih desetak godina potpuno promijeniti način na koji liječimo određene vrste raka - nastavlja Štagljar.
Umjetna inteligencija - nova revolucija u otkrivanju lijekova
Razvoj novog lijeka tradicionalno je vrlo dug i skup proces koji često traje desetak ili više godina. Umjetna inteligencija danas nam omogućuje da taj proces, posebno njegovu početnu fazu, značajno ubrzamo. Umjesto da godinama nasumično testiramo
tisuće kemijskih spojeva, računala mogu analizirati golem broj mogućih molekula i predložiti one koje imaju najveću vjerojatnost djelovanja na određeni protein odgovoran za nastanak raka, pojašnjava stručnjak.
- U siječnju 2025. moja istraživačka grupa na Sveučilištu u Torontu, u suradnji s tvrtkom Insilico Medicine, objavila je rad u prestižnom časopisu Nature Biotechnology u kojem smo pokazali da kombinacija umjetne inteligencije i računalnih metoda inspiriranih kvantnim računanjem može pomoći u otkrivanju novih molekula protiv proteina KRAS, jednog od najvažnijih pokretača raka. Tim smo istraživanjem pokazali da naš pristup funkcionira. Danas istu tehnologiju primjenjujemo na nekoliko drugih proteina koji imaju važnu ulogu u nastanku raka, a koje su znanstvenici desetljećima smatrali gotovo nemogućima za razvoj lijekova, navodi.
To je, kako kaže, posebno uzbudljivo jer nam umjetna inteligencija otvara vrata prema potpuno novim vrstama lijekova i terapijskim metama koje su nam donedavno bile nedostupne. Naravno, računalo samo po sebi ne može izliječiti rak. Svaka molekula koju predloži umjetna inteligencija mora se pažljivo testirati u laboratoriju, a zatim i u kliničkim ispitivanjima.
- No uvjeren sam da će upravo kombinacija umjetne inteligencije, moderne molekularne biologije i kemije, predstavljati jednu od najvećih revolucija u otkrivanju lijekova tijekom sljedećih desetak godina - zaključuje.
Trojanski konj protiv raka – kako dostaviti snažan lijek izravno u tumorsku stanicu?
Jedno od najvećih novijih dostignuća u liječenju raka jesu takozvani konjugati protutijela i lijekova (engl. Antibody-Drug Conjugates, ADC). Iza tog kompliciranog naziva krije se vrlo jednostavna, ali genijalna ideja: što kad bismo mogli dostaviti vrlo snažnu
kemoterapiju prvenstveno u tumorske stanice, umjesto da njezinu djelovanju izlažemo cijeli organizam? Upravo to pokušavaju postići ADC lijekovi, koji djeluju poput svojevrsnog trojanskog konja. Kako to funkcionira?
Znanstvenici u laboratoriju proizvedu posebno protutijelo koje može prepoznati određeni protein na površini tumorske stanice. Zamislite to protutijelo kao dostavljača koji zna točnu adresu na koju treba odnijeti paket. Na to protutijelo zatim pričvrste vrlo snažan lijek protiv raka, često mnogo snažniji od lijekova koji se koriste u klasičnoj kemoterapiji.
- Kad protutijelo pronađe tumorsku stanicu, veže se za njezinu površinu. Kod mnogih ADC lijekova stanica zatim uvlači protutijelo zajedno s njegovim teretom u svoju unutrašnjost, gdje se oslobađa kemoterapijski lijek i uništava tumorsku stanicu.
Drugim riječima, protutijelo služi kao precizni dostavljač, a kemoterapijski lijek kao njegov smrtonosni paket za tumorsku stanicu - pojašnjava Štagljar. Jedan od najboljih primjera jest lijek trastuzumab derukstekan (Enhertu), koji je donio velik napredak u liječenju određenih oblika uznapredovalog raka dojke, navodi.
Posebno je zanimljivo što ovaj lijek djeluje i kod nekih tumora koji na svojoj površini imaju relativno male količine proteina HER2. Takve pacijentice ranije nisu imale jednako učinkovite ciljane terapijske mogućnosti. Ova tehnologija već se koristi i kod određenih oblika raka mokraćnog mjehura i drugih tumora, a broj novih ADC lijekova koji se razvijaju neprestano raste. Naravno, ADC lijekovi nisu potpuno bezopasni. Dio lijeka može djelovati i na zdrava tkiva, pa su moguće i ozbiljne nuspojave. No njihova najveća prednost jest što kombiniraju dvije stvari koje smo donedavno teško mogli spojiti: veliku snagu kemoterapije i preciznost protutijela koja prepoznaju tumorske stanice. Štagljar vjeruje da će ADC tehnologija tijekom sljedećih desetak godina postati jedan od
najvažnijih načina liječenja brojnih vrsta raka.
Bispecifična protutijela - kako spojiti imunološkog vojnika i tumorsku stanicu?
Još jedna vrlo zanimljiva nova tehnologija temelji se na takozvanim bispecifičnim protutijelima. Njihova je posebnost što istodobno mogu prepoznati dvije različite molekule.
- Zamislite molekularni most. Jedan kraj tog mosta veže se za tumorsku stanicu, a drugi za T-limfocit, imunološku stanicu koja može uništiti rak. Tako lijek doslovno dovodi imunološkog vojnika neposredno do neprijatelja. Kada se T-limfocit dovoljno približi tumorskoj stanici, može se aktivirati i napasti je. Ovakvi lijekovi već se koriste kod određenih leukemija i limfoma. Posebno je zanimljiv i lijek tarlatamab, razvijen za određene pacijente s uznapredovalim rakom pluća malih stanica (eng. Small cell lung cancer, SCLC), jednom od najagresivnijih vrsta raka pluća.Ova tehnologija otvara mogućnost da imunološki sustav mnogo preciznije usmjeravamo prema tumoru, bez potrebe da kod svakog pacijenta genetski modificiramo njegove imunološke stanice, navodi Štagljar.
TIL terapija - umnožavanje imunoloških stanica koje su već pronašle tumor
Još jedan fascinantan pristup dolazi iz područja stanične imunoterapije. Znanstvenici su odavno primijetili da se unutar tumora često nalaze imunološke stanice koje pokušavaju uništiti rak. Problem je što ih tumor može oslabiti ili onemogućiti njihovo djelovanje. Zašto onda te stanice ne bismo izvadili iz tumora, umnožili ih u laboratoriju i vratili pacijentu u mnogo većem broju? Upravo na tome temelji se TIL terapija. Iz tumora pacijenta izdvoje se T-limfociti, zatim se u laboratoriju umnože na milijarde stanica i ponovno vrate u organizam. Cilj je pojačati prirodnu sposobnost imunološkog sustava da napadne rak. Godine 2024. američka Agencija za hranu i lijekove (FDA) odobrila je prvu takvu terapiju, nazvanu lifileucel, za određene pacijente s uznapredovalim melanomom. To je vrlo važan korak jer pokazuje da stanične terapije mogu biti učinkovite i kod solidnih tumora, a ne samo kod raka krvi. Ipak, liječenje je složeno, zahtijeva specijalizirane medicinske centre i zasad je namijenjeno ograničenim skupinama pacijenata.
Tekuće biopsije – možemo li otkriti povratak raka iz običnog uzorka krvi?
Jedan od najvećih problema u liječenju raka jest mogućnost da se bolest vrati nakon naizgled uspješnog liječenja. Pacijent može biti operiran, primiti kemoterapiju, biti zračen i imati potpuno uredan nalaz CT-a, a da u njegovu organizmu ipak ostane malen
broj tumorskih stanica. Te stanice mogu mjesecima ili godinama mirovati, a zatim ponovno početi rasti.
Kako ih otkriti prije nego što se razvije novi tumor? Jedan od najperspektivnijih pristupa jesu takozvane tekuće biopsije. Naime, tumorske stanice mogu otpuštati male fragmente svoje DNK u krvotok. Danas imamo vrlo osjetljive molekularne metode kojima takve fragmente možemo pronaći u običnom uzorku krvi. To znači da u određenim slučajevima možemo otkriti molekularne znakove povratka bolesti mjesecima prije nego što se tumor ponovno vidi na CT-u ili magnetskoj rezonanciji. Ovakve metode posebno su zanimljive za praćenje pacijenata nakon operacije i procjenu uspješnosti liječenja. U budućnosti bismo mogli preciznije odlučivati kome je potrebna dodatna terapija, a koga možemo poštedjeti nepotrebnog liječenja. Ipak, još se istražuje kod kojih vrsta raka i u kojim situacijama takvo praćenje doista poboljšava dugoročne rezultate liječenja.
Naša istraživanja glioblastoma - kako smo otkrili dosad nepoznatog pomagača raka mozga
- Posebno bih želio spomenuti jedno nedavno istraživanje iz našeg laboratorija na Sveučilištu u Torontu, provedeno u suradnji s kolegama iz Ottawe i Milana, koje smo objavili u svibnju 2026. Godine u eminentnom časopisu Signal Transduction and
Targeted Therapy. Riječ je o glioblastomu, jednom od najagresivnijih i najteže izlječivih oblika raka mozga - navodi Štagljar.
Glioblastom je, dodaje, posebno opasan zbog svoje sposobnosti vrlo brzog rasta, prodiranja u okolno moždano tkivo i razvijanja otpornosti na postojeće terapije.
- Primjenom naše tehnologije MaMTH otkrili smo dosad nepoznatog molekularnog 'uljeza' – protein nazvan CLIC1, koji ima važnu ulogu u rastu i širenju glioblastoma. Drugim riječima, identificirali smo jednog od molekularnih pomagača koje tumorske stanice koriste kako bi brže rasle i prodirale u okolno tkivo. U istom smo istraživanju razvili i monoklonsko protutijelo koje prepoznaje CLIC1 na površini tumorskih stanica te pokazali da ono u pokusima na miševima može snažno usporiti rast glioblastoma. Trenutačno, u suradnji s kolegama iz Ottawe i Milana, radimo na razvoju humanizirane verzije tog protutijela, odnosno verzije prilagođene mogućoj budućoj primjeni kod ljudi, pojašnjava. Ako daljnja istraživanja, uključujući provjere sigurnosti i učinkovitosti, budu uspješna,
nada se da bi takvo protutijelo za otprilike pet do šest godina moglo ući u prva klinička ispitivanja.
- Naravno, moram naglasiti da je riječ o vrlo ranoj fazi razvoja i da rezultati dobiveni na miševima ne znače automatski da će terapija djelovati i kod ljudi. No upravo tako funkcionira moderna znanost: najprije moramo razumjeti kako tumor raste, zatim otkriti
njegove molekularne slabe točke i tek onda pokušati razviti lijek koji bi ih mogao iskoristiti, zaključuje akademik.
Na pitanje što nas još uvijek sprečava da pobijedimo rak, odgovara kako unatoč svim ovim fascinantnim dostignućima treba ostati realan. Rak je, kaže, i dalje jedan od vodećih uzroka smrti u svijetu, a mnogi oblici bolesti još uvijek predstavljaju golem medicinski izazov. Izdvaja pet glavnih problema zašto je tako:
Prekasno otkrivanje bolesti
Kod nekih tumora, poput raka gušterače, bolest se često otkrije tek kad je već uznapredovala ili se proširila na druge organe. Tad su mogućnosti liječenja znatno ograničenije. Zato su nam potrebne bolje metode ranog otkrivanja, posebno za tumore kod kojih danas nemamo pouzdane programe probira.
Razvoj otpornosti na lijekove
Tumor nije sastavljen od potpuno jednakih stanica. Možemo ga usporediti s gradom u kojem žive milijuni različitih stanovnika. Kada primijenimo lijek, velik broj tumorskih stanica može biti uništen, ali neke prežive jer imaju drugačije biološke karakteristike. Upravo te preživjele stanice mogu ponovno pokrenuti rast tumora, koji tada postaje otporan na prethodnu terapiju.
Sposobnost tumora da se skriva od imunološkog sustava.
Mnogi solidni tumori stvaraju oko sebe okruženje koje sprečava imunološke stanice da ih učinkovito napadnu. To je jedan od glavnih razloga zašto imunoterapija, unatoč velikim uspjesima, još uvijek ne djeluje kod svih pacijenata.
Visoka cijena novih terapija
CAR-T terapija, personalizirani lijekovi i druge moderne metode liječenja mogu biti iznimno skupi. Znanost napreduje velikom brzinom, ali zdravstveni sustavi često teško prate taj razvoj. Nema mnogo smisla razviti revolucionaran lijek ako on stane nedostupan velikom dijelu pacijenata kojima je potreban.
Nuspojave
Čak i najmoderniji lijekovi mogu izazvati ozbiljne komplikacije. Cilj je ne samo povećati učinkovitost terapije nego i smanjiti štetu koju liječenje može nanijeti zdravim tkivima.
Na pitanje kako će izgledati liječenje raka za deset ili dvadeset godina, Štagljar odgovara kako vjeruje da će budućnost onkologije biti obilježena trima velikim promjenama. Prva je sve ranije otkrivanje bolesti.
- Želimo doći u situaciju da mnoge tumore možemo pronaći dok su još vrlo mali, prije nego što uzrokuju simptome ili se prošire na druge organe - navodi. Druga je promjena potpuno personalizirano liječenje.
- Danas često govorimo o raku pluća, dojke ili debelog crijeva. U budućnosti ćemo sve više govoriti o točnim molekularnim promjenama koje pokreću tumor pojedinog pacijenta. Dva pacijenta mogu imati rak istog organa, ali njihove bolesti mogu biti biološki vrlo različite i zahtijevati potpuno drugačije lijekove. Treća je kombiniranje različitih terapija. Umjesto da tumor napadamo samo jednim lijekom, sve ćemo češće kombinirati pametne lijekove, imunoterapiju, stanične terapije i druge pristupe. Na taj način pokušat ćemo spriječiti tumor da pronađe novi put za rast i razvije otpornost - pojašnjava.
Umjetna inteligencija pritom će sve više pomagati u analizi tumora, odabiru novih molekula i predviđanju mogućeg odgovora na liječenje.
- Apsolutno! Prije tridesetak godina za mnoge oblike uznapredovalog raka imali smo vrlo malo učinkovitih mogućnosti liječenja. Danas raspolažemo lijekovima koji precizno ciljaju mutirane proteine, imunoterapijama koje aktiviraju vlastiti obrambeni sustav pacijenta, genetski modificiranim imunološkim stanicama, protutijelima koja dostavljaju lijek izravno u tumor te umjetnom inteligencijom koja nam pomaže otkrivati potpuno nove molekule - napominje. Najveća revolucija neće biti otkriće jednog univerzalnog lijeka protiv raka, nego sposobnost da za svakog pojedinog pacijenta pronađemo pravu terapiju, u pravom trenutku, na temelju molekularnih karakteristika njegova tumora.
- Nećemo pobijediti sve vrste raka preko noći. Ali ono što se u onkologiji dogodilo tijekom posljednjih dvadesetak godina daje nam više razloga za optimizam nego ikada prije. Zato sam uvjeren da najbolje godine u borbi protiv raka tek dolaze - zaključuje.
24sata © 2026
