Od Amerikanca do splitskog zeta: Moj je dom u Hrvatskoj

Moja prva hrvatska kava bila je grozna, popio sam je u nekoliko minuta i tek onda shvatio da se društvo ne namjerava ustati iz kafića još sat, dva, tri. Uz jednu, jedinu, sićušnu, liliputsku šalicu kave, prisjetio se najpoznatiji “splitski zet”, neizmjerno simpatičan Amerikanac Cody McClain Brown (35), u čijem je rječniku pod “kava” dotad stajala ona iz Starbucksa. Tako je zapravo tek počelo njegovo prilagođavanje na Hrvatsku u koju ga je dovelo, a što drugo nego - ljubav.

- Suprugu Silvanu upoznao sam u Oklahomi, gdje je ona bila na stipendiji. I da, mislio sam da je iz Rusije. A kad sam počeo malo istraživati i pročitao da je Hrvatska preko puta Italije, mom čuđenju nije bilo kraja - govori kroz smijeh i otkriva da se oko svoje Splićanke itekako trebao potruditi. 

- Srećom pa tad nisam postao pisac - smije se Cody, koji je sanjao o tome prije nego što je upisao politologiju u Oklahomi te zbog čega je neko vrijeme živio u New Orleansu i Montrealu. Zbog doktorata o Domovinskom ratu posjetio je Hrvatsku i ostao.

- Odabrali smo Zagreb jer se u njemu sve i odigralo. U međuvremenu smo dobili i kćer pa smo odlučili ostati tu i vidjeti kako će nam ići - kaže. U tri godine, koliko je ovdje, naučio je hrvatski, iako i dalje muku muči s prezimenima i imenima ulica.

- Kao i s riječima koje imaju slovo lj. Ili čak nekoliko lj. Pa to je nehumano. Jedna od najdražih riječi mi je zub. Zvuči zabavno - govori. Iako je sa suprugom već nekoliko puta prije preseljenja posjetio Hrvatsku, nije mogao ni zamisliti koliko će mu prva godina biti teška. 

- Kako sam se prevario. Tek kad sam se skrasio, pogodio me kulturni šok. Prvo, različite vrijednosti. Primjerice, pokušavao sam završiti istraživanje za doktorat i imao sam rok. Uz to i kćer koju sam čuvao. Umjesto da mi ljudi, čitaj obitelj, pomognu, njih je više brinulo jesam li ručao. Ali kad sam se malo opustio, prihvatio sam da se tu sve događa bez prevelike žurbe - govori Cody, inače profesor engleskog na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti i nastavlja:

- Drugo, ovdje je sigurno. Ali zaista sigurno. U Americi je nasilje izmaklo svakoj kontroli. Pucnjave u školama danas su tamo način života. Ovdje su ljudi povezaniji, takvu bliskost tamo zaboravite. Kako reći ‘ne’ opuštenom načinu življenja u kojem je ‘idemo na kavu’ društveni događaj - kaže. Iako ga je Hrvatska potpuno osvojila, ne bježi ni od problema poput manjka prilika, osobito za mlade, “anemične” ekonomije, pogrešnih političara, opuštena vođenja države u kojoj se problemi guraju pod tepih...

- No ni Amerika nije pošteđena problema. Kriminal, lakoća kojom možete skliznuti u siromaštvo, loše zdravstvo... - govori Cody, koji je domaću publiku osvojio Zablogrebom, blogom na kojem na duhovit način piše o svakodnevnim situacijama koje uspoređuje s američkim.

- Počeo sam pisati blog kako bih vježbao pisanje, ali i uvidio koliko dobro poznajem Hrvatsku. Jer ne možeš nešto dobro razumjeti ako o tome ne možeš pisati. Htio sam na zabavan način pisati o stvarima koje su me znale razbjesniti. No sad mogu reći da sve ono što nisam volio o Hrvatskoj sada volim - otkriva. Stoga ne čudi ni što se, nakon djetinjih snova da bude Jedi vitez ili astronaut, napokon okušao kao pisac. Nedavno mu je izašla knjiga “Propuh, papuče i punica” iliti Vodič za preživljavanje u Hrvatskoj.

- To je logičan nastavak bloga. Koliko znam, nitko dosad nije pisao o Hrvatskoj na ovakav način. Ima verzija i na engleskom koja nam je zadala mnogo muke zbog naslova. Jer punica, papuče i propuh na engleskom nemaju isto kulturno značenje kao na hrvatskom. To je još jedan pokazatelj različitosti - govori Cody, koji ne zna kako bi opisao tipičnog Amerikanca, ali zato spremno kaže da je tipičan Hrvat njegova punica.

- Ma, punica je zakon. Još se ne slažemo u svemu, ali trudimo se biti tolerantniji jedno prema drugom. Jer to što otvorim prozor i hodam bos ne znači da ću se prehladiti - smijući se govori i dodaje:

- Pokušavam biti popustljiviji kad mi na kćer stavi previše slojeva odjeće, a ona mi nekad popusti pa je pusti da skakuće uokolo bosa. 

Iako Ameriku i dalje smatra domom, Hrvatska mu je više u srcu. A i tamo se osjeća mrzovoljno. Zato je sretan što su njegovi roditelji toliko zavoljeli njegovu drugu domovinu.

- Oduševljeni su koliko je to lijepa i izuzetna zemlja. A tek kad su vidjeli kvart u kojem živimo. No tek kad spoznate koliko je sve u Oklahomi raštrkano i nepovezano, možete cijeniti ovo što tu imate - kaže “splitski zet” kojem najviše nedostaje optimizam.

- Što god želim ovdje napraviti, ljudi mi govore da se to neće ili ne može ostvariti. Jer me tako žele zaštititi od razočaranja. Ali ja se želim razočarati! Taj skepticizam i negativnost ‘guše’ i mlađe generacije - priča. Iako se danas rijetko osjeti strancem u Hrvatskoj, još je Amerikanac, no u SAD-u je, kaže, Hrvat. Voli piti pelinkovac, medicu i Tomislav, ali najviše ipak uživa u pravom hrvatskom običaju - pijenju kave. Zagreb ili Split, oba su mu draga, no Split mu je “najlipše misto na svitu” za koje je odmah znao da mu može biti dom.

- Hrvatska mi je ispunila sve moje snove i znam da želim u njoj ostati zauvijek živjeti - zaključuje.

Slavonija me oduševila, a mora se malo bojim

Dok sam istraživao za doktorat, proputovao sam gotovo cijelu Slavoniju, koja me jako oduševila. S druge je strane Jadransko more lijepo, ali ga se malo bojim, govori kroz smijeh Cody. 

Preuzeto iz tjednika SuperMile - svake srijede besplatno ekskluzivno uz 24sata!