Od Cordobe do Zagreba: Zbog udaje, za svoje sam crna ovca

Jedna mlada strastvena Argentinka Hrvatsku smatra svojom sudbinom. Kad je došla tu ludo zaljubljena u jednog zagrebačkog glumca, nizala su se iznenađenja:

- Moje ime je jako čudno u Argentini. Ljudi su me uvijek zvali nadimcima jer nema niti jedna druga Renata, samo ja… Ime mi je dala mama po svojoj najdražoj knjizi, a koja je ujedno i moja najdraža - ‘Sto godina samoće’ Gabriela Garcia Marqueza. Kad sam došla ovdje i vidjela koliko je tu normalno moje ime, pomislila sam ‘pa to je sudbina’ - smije se Renata Carola Gatica (34), Argentinka koja se zbog ljubavi prema suprugu hrvatskom glumcu Deanu Krivačiću (35) prije šest godina preselila u Hrvatsku. I ostala. Odrasla je u Cordobi, četirimilijunskom gradu gdje je studirala režiju i radila u kazališnim grupama. Njih dvoje upoznalo se prije točno deset godina u Argentini, a prije šest su se vjenčali.

- Iz moje obitelji nitko ne vjeruje u instituciju braka. Žive monogamno ali vjeruju da odnos ne može ovisiti o jednom papiru ili potpisu. Meni je zato bilo jako teško kad sam se trebala vjenčati iako nisam htjela. No shvatila sam to kao korak dalje zbog ljubavi. Zato me u obitelji zovu izdajica i ‘crna ovca’ - smije se temperamentna Renata i nastavlja: 

- U Argentini sam bila redateljica, živjela sam kao umjetnica. Teško mi je bilo preseliti se jer nisam  željela biti samo nečija supruga nego i  kazališna redateljica, a to nisam mogla zbog jezika. Kad sam došla ovdje, polako sam počela režirati i uspjela s predstavom ‘Argentina’ u &TD-u. Odlučila sam se preseliti tek kad sam shvatila da ovdje mogu raditi ono što volim i izraziti se. Tek tada sam vidjela svoju budućnost u Hrvatskoj i nazvala je domom - otkriva Renata. Supružnici su se upoznali na festivalu u Caracasu gdje je Dean glumio s hrvatskom glumačkom družinom. 

- Svidjeli smo se jedan drugome. Bila je to ljubav na prvi pogled. Prijatelji su mi rekli ‘pa ti si zaljubljena’. U tih pet dana bilo je strasti za cijeli jedan život. Nisu ni slutili da će se velika strast razviti u nešto više jer u to vrijeme nije bilo chata, Facebooka, Skypea... 

- Ostali smo prijatelji. Zapravo, nismo mislili da ćemo se ikad više vidjeti. Dopisivali smo se mailovima, no očito je zaljubljenost bila toliko jaka. Pisali smo o sebi, kulturi, obitelji, i to je trajalo punih šest mjeseci - govori Renata. O Hrvatskoj nije znala gotovo ništa, samo za liječnika Luku Kovača iz ‘Hitne službe’. I da je negdje u Europi, blizu Rusije i Italije... U Hrvatsku je prvi put došla na ljetovanje, i sve joj se svidjelo - i sunce, more, i ljudi, tako da se zaljubila još jače. Od kad su se upoznali četiri godine su ljetovali zajedno po tri mjeseca, pa bi Dean na nekoliko tjedana otišao u Argentinu. 

- Zapravo, znali smo da ćemo biti zajedno, i znam, to sada zvuči jako romantično. Ali u prvoj godini bilo je jako teško, pogotovo živjeti daleko od roditelja i mnogobrojne obitelji. Jezik je u početku bio velika prepreka jer je samo pola sata razgovarala na španjolskom, a ostalo na hrvatskom.

- Ako si u vezi s nekime tko ne govori isto kao i ti, imaš manje problema nego da govorite istim. Zašto? Pa Dean i ja nismo se toliko puta svađali jer na engleskom moraš dva puta razmisliti, pa često i ne kažeš nešto što bi na svom jeziku impulzivno izrekao. To je bila moja terapija - smije se Renata koja ima četiri sestre, dva brata i milijun druge rodbine. Od toga do biti sama prilično joj je teško palo. 

- Balkanski temperament je najsličniji latinoameričkom od svih ostalih europskih naroda. Po temperamentu su ljudi slični, ali razlika je u povijesti. Argentina je više otvorena doseljenicima, Hrvatska zatvorena i vrlo netolerantna prema strancima. Ovdje se najviše družim se s ljudima s kojima radim - objašnjava Renata. U Zagrebu najmanje voli zimu jer nikad nema sunca dok ga u Argentini uvijek ima.

- Kad nisam vidjela sunce pet ili šest dana, mislila sam da ću poludjeti. I što ti onda ostane? Samo alkohol. Dođe ti da sjediš i piješ i ‘pere’ te nostalgija - šali se Renata. Kad je u kazalištu, nije joj važno kojim se jezikom govori, jer je za nju umjetnost svagdje ista.

- Išla sam pola godine u školu za hrvatski jezik. Još i danas mi se dogodi da u nekim situacijama ponavljam tekstove iz predstave. Kada su me pitali idemo li na piće, ja sam dugo odgovarala ‘naravski’, kao Pipi Duga Čararapa u predstavi za djecu koju sam režirala. Svi su mi govorili ‘joj, kak si slatka’, a mene je to živciralo - prisjeća se Renata. Osim predstava za odrasle radi i one za djecu. 

- Volim raditi s djecom. U Argentini je kazalište alat revolucije, a i ja sam bila politički aktivist jer je to bio izraz opredjeljenja. Dječje je kazalište važno jer su djeca buduća kazališna publika. Kad je došla u Hrvatsku, kaže, udebljala se u godini dana 15 kilograma. 

- U Hrvatskoj je hrana jako teška, zimska, priprema se na maslacu i masti, za energiju. Kod nas u Argentini je drukčije. Jedemo salate, voće ili pokoji komad mesa, ali zato što je devet mjeseci u godini tamo 30 stupnjeva. Inače, hrana je tu fina, ali moje tijelo to očito nije moglo dobro preraditi. Iako ni ona ni suprug ne znaju gdje će se na kraju skrasiti, oboje znaju da će biti zajedno. 

- Ne znam hoćemo li ostati tu zbog standarda koji sve više opada. Otići ćemo tamo gdje će nam biti bolje - govori Dean i dodaje:

-Ljubav nema granice, nismo planirali da će nam se to dogoditi. Renata ima vrući latinoamerički temperament, a ja sam hladni Zagrepčanin, pa se nalazimo u sredini, na dobroj temperaturi – zaključuje Dean. 

Hrvati previše žive na kredit, u Argentini živiš od onoga što imaš 

Velika je razlika između života u Hrvatskoj i u Argentini. Hrvati previše žive na kredit i voze auto koji nije njihov. U Argentini ljudi uživaju u onom što imaju danas jer poučeni velikom argentinskom krizom nikad ne znaju što donosi sutra, kaže Renata. 

Preuzeto iz tjednika SuperMile - svake srijede besplatno ekskluzivno uz 24sata!