Talentiranom Davoru Žiliću u potresu je nastradala kuća, a galerija je srušena. Privremeno se smjestio kod prijatelja. Uspio je spasiti slike koje sada prodaje
NADA U BOLJE SUTRA
Petrinjskom slikaru stradala i kuća i galerija, ali ne gubi nadu: Naš grad će ponovno blistati
Nikad u životu neću zaboraviti taj trenutak kad se počela tresti cijela kuća, kad nas je ljuljalo kao da smo u barci, dok sve slama jak vjetar. Sva sreća da je cijela obitelj, supruga Dijana, naša 16-mjesečna kćerkica Marta, kao i Martin djed, bila zajedno u tom trenutku, u dijelu mog radnog prostora. Kad je počeo potres, nekako sam uspio uhvatiti suprugu, kćerkicu i djeda. Ne znam kako, ne sjećam se. Čvrsto smo se zagrlili, stisnuli jedni uz druge i čekali da prođe. Nevjerojatno je kako se kuća doslovce kretala jedno tridesetak centimetara lijevo, pa desno. Molili smo Boga da se kuća ne sruši na nas, a sve je pratila zaglušujuća buka, prisjetio se Davor Žilić (46) iz Petrinje.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
03:27
S obitelji se zbog cijele situacije privremeno preselio na drugu lokaciju. Kaže da se tlo u tom trenutku, na dvadesetak sekundi, pretvorilo u “divlje more” usred snažnog nevremena. Nitko od članova obitelji nije tad shvaćao što se događa. Nakon što je sve utihnulo, supružnici su zgrabili svoju bebicu i zajedno s djedom napustili kuću. Oko sebe su tad ugledali slike užasa. Krovovi kuća su se urušili kao kula od karata, a dimnjak s njihove kuće pao je na njihovo vozilo koje je potpuno uništeno. Bili su sretni što su živi, što su zajedno i na okupu.
Pod gustom maglom, nastalom od velike količine prašine koja se stvorila, moglo se razaznati da mnogih domova više nema. Grad je nestao. Popadale su cigle, crjepovi, krovovi i kuće u kojima su do trenutka tog užasa brojne obitelji gradile nove snove, ne sluteći da je 20 sekundi dovoljno da se oni ugase.
- Istrčali smo u papučama, a potom sam se panično vratio po jakne i cipele jer nam je svima bilo jako hladno. S obzirom na to da sam sveučilišni profesor likovne umjetnosti i slikar, u dvorištu sam imao parkiran kombi kojim inače prevozim svoje slike, pa sam ga pomaknuo da i on ne nastrada i da imamo za prvu ruku negdje sjesti. Moja Marta je na kraju zaspala upravo u kombiju. Spokojno, ne sluteći što se događa oko nje. U Petrinji je za samo nekoliko trenutaka nastala opća panika - govori.
Ljudi su bezglavo trčali i vikali: ‘Sve se srušilo, sve je nestalo’. Znao sam da u kući koja na sreću nije srušena, ali je stradala, ne mogu provesti noć. Pogotovo ne s malim djetetom.
Mislio sam da ću se s obitelji i 80-godišnjim ocem srčanim bolesnikom i punicom skloniti negdje na dan-dva, samo da se sve smiri. Ali ništa se nije smirivalo. Nakon prvog došao je drugi potres, treći, četvrti... A svakim novim je kuća sve više pucala i nastajala su sve veća oštećenja. Ma samo da smo svi živi, ostalo će se nekako srediti, sjetno je rekao profesor Učiteljskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Odsjeka u Petrinji.
Uspio je spasiti većinu svojih slika koje će čekati neka bolja vremena da ugledaju svjetlo dana na nekoj od domaćih ili inozemnih izložbi ovog nagrađivanog profesora. Njegove slike su svoje kupce našle u cijelom svijetu, a jednu je kupio i milijarder s Tajvana.
Našli su i Martinu macu
Inače su slike izložene u njegovoj galeriji u Petrinji, no nakon 20 godina - galerija je srušena. Također, njegova umjetnost krasi i petrinjsku crkvu, koja u potresu nije srušena. U rodnu Petrinju i u kuću odlazi svakih nekoliko dana, jer ga vuče dom, ali i ljudi. Atelje koji je tek nedavno renovirao potpuno je uništen i zgrada u kojoj se nalazi ima oznaku za rušenje.
Zgrada sveučilišta gdje radi teško je nastradala već s prvim potresom, ali se nada da neće doći do njezina rušenja. Obitelj je na privremenu lokaciju uspjela donijeti i Martinu ljubimicu, macu Mini, koja je u trenutku potresa jednostavno nestala.
Nije se pojavljivala čitavih tjedan dana, od straha i šoka. A Davor joj je, posjećujući obiteljsku kuću, ostavljao hranu i nakon nekoliko dana je pronašao kako ga čeka na kućnom pragu. Poveo ju je sa sobom. Mini je još plašljiva, ali je Martine ručice uvijek smire. O povratku u Petrinju govori s velikom sjetom.
Sve će se promijeniti
- Jako je teško govoriti u ovom trenutku o budućnosti u Petrinji. Petrinjac sam srcem i dušom i tamo se namjeravam vratiti. Radi se očito o jednoj prekretnici jer je Petrinja do sada bila zapostavljeni grad. Grad koji je podnio velike žrtve u ratu, a iako smo pedesetak kilometara udaljeni od Zagreba, u isto vrijeme smo bili najsiromašniji kraj iako imamo i proizvodnju hrane, plovne putove, naftu i rudarstvo.
Unatoč tome, Petrinja je bila zaboravljena od svih, samo ne od Petrinjaca.
- A sad, kao da je jedna viša sila htjela reći: ‘Taj grad postoji. Ili ga neće više biti ili će sad biti primijećen i procvjetati’. Nadam se, od svega srca se nadam da će nakon ovoga sve biti drugačije, bolje. Zbog moje Marte, zbog druge djece i ljudi koji dišu za taj grad - zaključio je umjetnik na kraju.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
