Pobijedili tumor i leukemiju, a sada osvojili medalje u Moskvi

Na Svjetskim igrama ‘Djeca pobjednici’ koje su održane u Moskvi bila su još dva heroja koja su pobijedili maligne bolesti. Jedan od njih je i Mark Delić, koji je u četvrtak proslavio osmi rođendan. On je bio je među najmlađim natjecateljima, a kući se vratio s – dvije zlatne medalje.

Njegova ekipa osvojila je zlato u nogometu, a on sam osvojio je zlato i u trčanju. Danas više nije siguran je li to bilo na 60 ili na 100 metara, što i nije ni važno. Pamti se vrijeme - 15 sekundi. Tata Leonardo koji je išao s njim u Moskvu, kaže kako je Mark bio presretan od kad su krenuli prema aerodromu, jer mu je to bio prvi let avionom.

POGLEDAJTE VIDEO:

Pokretanje videa...

02:04

Djeca pobjednici: Mark (8) se borio s leukemijom, a Elen (8) s tumorom na mozgu, a danas su oboje zaljubljeni u nogomet | Video: 24sata/pixsell

- On cijelo vrijeme u Moskvi nije skidao osmijeh s lica, uživao je u svakom trenutku. Posebno u obilasku grada, zapravo su se svi čudili koliko može hodati. Tako je bio jedini od djece koji je izdržao cijeli obilazak grada koji su nam domaćini organizirali, priča tata. Kako se Mark silno želio voziti vlakom odnosno podzemnom, zbog njega su malo promijenili program, pa su se i provozali.

POBJEDNICI Mali heroji: Mi smo pobijedili bolest, danas osvajamo medalje

- Bilo je odlično, kaže on. Grad mu se nije činio baš jako velik, ali je bio iznenađen time da nemaju pekare, priča tata te dodaje kako je bio jako ponosan kad je na dodjeli medalja prozvana Hrvatska i morao se popeti na postolje. Nosio je našu zastavu, dok je na velikom ekranu bila njegova slika. Za pobjedu je, osim medalje, dobio i cvijeće. Kako baš nije znao što bi s buketom, nekome ga je poklonio.

Razloga za ponos ima puno: Mark je sam je u tri utakmice dao četiri gola. I to desnom nogom.

- Ma, proradi meni nekad i lijeva, umiruje nas odmah, pa zaključujemo da je u Moskvi ‘razvalio’ upravo zahvaljujući dobrom driblingu. Dječak inače ne trenira nogomet, već se samo pripremao u parku. I nek se čuvaju svi oni koji će se uskoro naći na nogometnom terenu protiv njega, jer nedavno je krenuo na atletiku. Odličan je u trčanju, a sam za sebe kaže da je počeo trčati i prije treće godine, ‘možda i prije nego sam dobro prohodao’.

- Trčao si s razlogom i bez razloga – smije se mama Anita, te dodaje kako su i ona i suprug možda malo zaslužni za to. Naime, sve što mogu po gradu obavljaju pješice, kako bi Mark i njegova seka Bruna (3) što više hodali. I puno su vani. Tako su stalno u parku ispred kuće, gdje često s prijateljima igraju društvene igre, nogomet, jure i uživaju.

- To nam je jako važno, jer želimo da budu aktivni i da odrastaju zdravo, kaže mama. Tako Mark zasad nema računalo za kojim bi možda dugo sjedio, već tablet kojim se može poslužiti kad želi, ali bez pretjerivanja. Dječak kaže da uživa kad mu prijatelji dođu doma, pa zajedno peku pizzu. Obožava tulume, a jedan od ljepših mu je bio baš tulum iznenađenja, koji mu je mama pripremila kad su se vratili iz Moskve. Vratio se s pola kofera slatkiša za Brunu. Priznaje da je o tome možda malo više mislio tata, no seku obožava.

SUPERDJED IZ MEĐIMURJA Djed (97) je otjerao lopove: Na njih sam se zaletio kao mladić

- Ponekad me malo gnjavi, pa je dosadna. Jedva čekam da dođe vrijeme kad ću ja moći gnjaviti nju, kaže dječak čiju najveću pobjedu u razgovoru s njim gotovo da i nismo spomenuli.

- Bio sam mali, ja se toga ne sjećam toliko – odgovara. On je pobijedio leukemiju.

- Ni danas ne voli odlaske u bolnicu i razgovore o tome, ne želi se podsjećati na bolest, priča tata. Bilo je to 2014. godine. Dobio je visoku temperaturu, roditelji su primijetili da je slab i čim su posumnjali da nije obična viroza, odjurili su na Hitnu.

- Supruga je ostala s njim, ja sam morao na posao. Ubrzo me nazvala i rekla da odmah dođem. Bili smo slomljeni, priča. No, krenula je borba. Mark je prošao ciklus kemoterapija u trajanju od 6 mjeseci, te bio pod kontrolama dok nakon godinu i pol nije zaključeno da je bolest u remisiji, dodaje mama. U prvo vrijeme kontrole su bile jednom tjedno, s vremenom jednom mjesečno, pa jednom u pet, šest mjeseci, tako da se danas sve rjeđe vraćaju u to vrijeme i čine sve što mogu da odraste da mu ta sjećanja ne obilježe život. I neće, potpuno smo sigurni, jer je Mark toliko svestran i s toliko se stvari bavi da nema vremena za to.

Nakon operacije je počeo novi život

U obitelji Babić toliko je energije, radosti i dječjeg veselja da je teško i pojmiti da je netko u tom domu ikad loše volje, kamoli bolestan.

Pogotovo vam ne bi palo na pamet da je to Elen Babić, svestrana osmogodišnjakinja koja s beskrajnom radošću može pričati o tome čime se sve u životu bavi. Trenirala je nogomet i odbojku, a obožava i plivanje. Zato ne čudi da s ponosom iz Moskve nosi medalju za drugo mjesto u nogometu, dok je u plivanju bila na korak do bronce, četvrta, iako će joj put u Moskvu zapravo ostati u sjećanju prvenstveno po tome što je prvi puta u životu letjela avionom. Nije ju bilo strah.

- Bilo mi je prekrasno u Moskvi jer sam se družila s djecom iz cijelog svijeta. - kaže nam. A kako je na tim igrama bila tako dobra u čak dva sporta, pitamo što joj je draže – plivanje ili nogomet.

- Nogomet! – odgovara u hipu. Elen već sad zna i što želi biti kad odraste: Trener nogometa. Doduše, mama Nikolina dobacuje kako je već spomenula i alternativu, odnosno ne uspije li se ubaciti među nogometne trenere, čini joj se da bi rado bila – slastičarka. Što god izabrala, nema sumnje da će dati najbolje od sebe, zaključujemo nakon svega što je sve prošla u životu. Elen je, naime, 2012. godine dijagnosticiran tumor na mozgu. Tad je prvi puta operirana. Prošla je ciklus od osam kemoterapija, a iduće godine i još jednu operaciju na mozgu. Liječenje je završeno i Elen je otad doslovno nezaustavljiva.

Uz nogomet, odbojku i plivanje, u međuvremenu je krenula i na folklor. I u tome je bila dobra, pamti se nastup u dvorani Lisinski, priča mama. No, u zadnje vrijeme roditelju ju ipak moraju malo usporavati.

MODERNA TEHNOLOGIJA Idete s mobitelom na WC? Evo zašto to ne biste smjeli raditi

- Kod Elen se u međuvremenu javila epilepsija. Iako je poželjno da se bavi sportom, teži fizički napor može potaknuti napad, a ona na svakom treningu ili satu plesa daje sve od sebe i zna pretjerati. Tako je Elen nogomet ostavila za satove tjelesnog odgoja, gdje ga igra ravnopravno s dečkima iz razreda, i bez pardona kaže da je bolja od njih. A ples je zamijenila – glumom.

- Već sam ‘odradila’ nekoliko sati škole glume u ZKM-u. Bilo je odlično. Zasad se samo igramo, ali jako mi se sviđa, kaže i na pitanje je li zaljubljena dodaje:

- Ne da imam dečka, nego imam već drugog dečka, kaže. S prvim je donedavno sve bilo ok, no onda se više nije htio dopisivati, pa je Elen prekinula vezu. Sad je već dva tjedna s novim dečkom.

- Zove se Kristijan. On mi već kaže ‘malena moja’. I obećao mi je pokloniti zvučnike kad se idući put vidimo, a idući put nakon toga još nešto, to će biti iznenađenje, priča.