'Počeo sam bez izloga, danas teološka biblioteka odgaja sve'

Knjižni antikvari su u medijskom smislu poprilično zapostavljeni. Govori se i piše o izdavačima i knjižarima, no vrlo rijetko i o ljudima koji gaje i održavaju ljubav prema knjizi kao specifičnom dijelu kulturne baštine. Za razliku od prostora knjižara koje su se u velikoj mjeri krajnje komercijalizirale, antikvarijati dođu kao kakve knjižne oaze, a jedna od takvih oaza je i riječki antikvarijat Ex libris, s čijim vlasnikom Željkom Međimorcem razgovaramo a perspektivama bavljenja antikvarnom knjigom.

Kad ste se počeli baviti starim knjigama i gdje ste počeli raditi u antikvarijatu?

Željko Međimorec: Počeo sam 1992. u Matičinom antikvarijatu Fran Kurelac s kolegom Tomom Vučinićem, koji danas vodi antikvarijat Mali neboder. Samostalno radim od 1996. Šesnaest godina proveo sam na Rivi u zakutnom kortilu na prvom katu. Bilo je teško počinjati bez izloga, nevidljiv. Tad prodaja na webu nije bila tako učinkovita kao danas, a prostor nije bio dobro mjesto za trgovinu. Zato je posao uzeo maha tek kad sam se izborio za gradski prostor na lokaciji koja je danas više šetnica nego prometnica. Ovdje radimo tek sedam godina, ali kažu da smo postali riječki brend.

Kakvi su današnji trendovi, održava li se interes za onu pravu, rijetku antikvarnu knjigu? Što najviše prodajete?

Glad za knjigom bila je veća početkom devedesetih jer su navike čitatelja - kupaca ostale iz osamdesetih godina čvršće nego što su danas. Osim toga, popunjene su kolekcije bibliofila hrvatskim prvotiskom 19. i 20. stoljeća, a mlađih je ljubitelja knjiga u tom smislu znatno manje. Naši su ‘izlozi’ danas web stranice dostupne svima i odmah, upišeš naslov u tražilicu i ponuda se pojavi u trenu. Više se vremena provodi na upisivanju i sređivanju podataka za web stranicu, a manje u samoj komunikaciji s kupcima u antikvarijatu. Upravo ovih dana usklađujemo katalog ponude na našoj novoj domeni knjiga.hr, na kojoj očekujemo i znatno veći posjet. Ova domena pruža puno više mogućnosti jer će kupci brže i lakše doći do željenog naslova na kućim računalima, kao i na svojim mobitelima. Moći će pretraživati naslove kojih više nemamo, kako bi se stavili na liste čekanja, a ne samo katalog trenutačnih knjiga. Zaljubljenika u knjige koji pretražuju na policama antikvarijata ima manje od onih koji ih pretražuju na policama našega weba. To znači da se o knjizi i manje govori, da ne kažem i manje piše. Prije su u trgovinu ulazili ljudi koji su o knjizi koju će kupiti željeli razgovarati, tražili su savjete, željeli doznati neki širi kontekst naslova (o piscu, njegovu književnom opusu i slično). Danas se ljudi o knjizi informiraju na drugi način pa su ti zanimljivi razgovori o knjigama danas rijetka poslastica. Ali ima ih još... Najviše se traži beletristika, prednjače ljubavni romani jer su žene aktivniji čitatelji, slijede ih krimići, a u porastu je i potražnja za stripovima. Odnedavno u ponudi imamo i gramofonske ploče, koje će također biti uskoro vidljive i na web stranici. One su se vratile u velikom stilu jer je potražnja za njima sve veća. To je područje koje u našem antikvarijatu obavlja osoba specijalizirana za vinil. Ne znam tko u našem gradu, pa i šire, o pločama zna više od Ronija.

Gaji li Ex libris neki posebni profil ili naprosto nabavljate i nudite knjige za sve vrste publike? Mislim da ste negdje izjavili da imate najbolju ponudu knjiga iz filozofije...

S jedne strane, moramo pratiti potražnju i nabavljati knjige za sve vrste publike, bez obzira na to kakav interes privatno gajili. No, s druge strane, antikvarijat razumijem i kao mjesto odgoja. Naime, nije rijedak slučaj da netko naprosto uđe u antikvarijat, bez posebnoga povoda i bez ciljane knjige ili knjiga koje će kupiti. I izađe s knjigom koju nije namjeravao uzeti, koju ste mu vi predložili, postavljajući se tako i u funkciju onoga koji odgaja. Zbog toga, pokušavamo, a dijelom i uspijevamo, antikvarijat opskrbiti knjigama za koje možda ne postoji velika potražnja, ali otvaraju nove svjetove. Što bi bilo knjižarstvo ili ‘antikvarijatstvo’ kad bismo prodavali samo ‘hit’ literaturu? Mislim da to i jest problem našega knjižarstva što je prestalo odgajati, a postalo je mjesto čiste trgovine, podilaženja zahtjevima publike i medija. U taj kontekst spada i naša ponuda knjiga iz filozofije - iskreno, ne znam koji antikvarijat u Hrvatskoj ima bolju, i kvantitativno i kvalitativno, ponudu filozofije.

Prije desetak godina započeli ste izdavati i knjige? Zašto?

Antikvarijati su sjajni prostori za testiranje trajnosti knjiga. Naime, ponekad je teško objasniti zašto se neke knjige traže desetljećima, a naizgled nisu niti bili niti jesu danas hitovi, ali potražnja za njima je stalna. Spominjem to jer je tako započela naša teološka biblioteka Ecumenica (po kojoj smo možda i najpoznatiji, iako se radi o specijaliziranoj literaturi). Naime, u vrijeme prije našega izdavaštva u našu smo bilježnicu pisali narudžbe kupaca, knjiga koje su trenutačno nedostupne. Među mnogim knjigama, nekoliko desetaka kupaca je čekalo knjigu, klasik, Hansa Künga “Postoji li Bog?”. Budući da i sam gajim senzibilitet prema teološkoj vrsti štiva, krenuli smo u objavljivanje klasika katoličke i protestantske teologije 20. stoljeća - područja potpuno nepokrivenog u Hrvatskoj. I pogodili smo. I to ne govorim samo komercijalno, nego mislim da smo s tim izdavaštvom stvorili jednu biblioteku koja odgaja i koja će odgajati generacije te koja će vrlo dugo trajati.

U tom izdavačkom dijelu pomaže vam Zoran Grozdanov, kako ste se našli?

Prije nego što je krenuo na studije teologije, povijesti i filozofije, dok je još bio srednjoškolac, Zoran je dolazio u antikvarijat. Vrlo brzo je od kupca postao zaposlenik, koji je od početaka sudjelovao u svim fazama rada - od nabave i prodaje školskih udžbenika pa do rada na sajmovima i uredničkih poslova. Uz posao je studirao i bio naš djelatnik, dok nije završio doktorat. Tad njegov rad ide u više smjerova i ponekad ga je teško pratiti. U Ex librisu danas još honorarno uređuje nova izdanja te vodi predstavljanje knjiga i autora. I dalje je njegov neizostavni dio.

Predstavite ukratko osnovne nakladničke nizove i nekoliko najuspjelijih ili najvažnijih naslova koje ste do sada objavili?

Izdavački profil ovisi o uredniku, a ako govorimo o nizovima, tu svakako treba spomenuti biblioteku Ecumenica - niz najutjecajnijih teologa 20. stoljeća, pri čemu je ta edicija narasla na nekakvih 20-ak naslova, što za jednog izdavača nije puno, no radi se o ‘kapitalcima’ bez kojih nijedna kultura ne može biti cjelovita. Također, tu je i biblioteka Ars haeretica, jedna mala simpatična edicija, isprva zamišljena kao prostor za domaće teologe, filozofe, književnike... biblioteke su nam ‘dovele’ i autore koji su naočigled nespojivi s teologijom, što daje za misliti - Viktora Ivančića i Borisa Dežulovića. Treba tu spomenuti i Miroslava Volfa, našeg najcjenjenijeg teologa u svijetu (i najprevođenijeg), kojemu radimo ‘Izabrana djela’, te ‘Izabrana djela’ Željka Ivankovića, čija je knjiga ‘Rat i sjećanje’, u našem izdanju, prije nekoliko godina dobila nagradu Gjalski za najbolji roman u Hrvatskoj. S druge strane, Karlo Ilić je pokrenuo biblioteku Jazz beat, klasika književnosti koji su utjecali na jazz scenu u svijetu. Veliki obol toj biblioteci dao je i naš dragi Vojo Šindolić. Dakle, pokušavamo, jer imamo antikvarnoga iskustva s procjenama koje će knjige trajati i ne biti tek nekakav trenutačni pomodni hit, objavljivati knjige koje će trajati, koje neće biti možda bestselleri, ali će biti longselleri, knjige koje na neki način oblikuju kulturu. Uz to, uživamo, jer radimo sa sjajnim prevoditeljima, autorima i dizajnerima koje shvaćamo kao obitelj, a ne kao poslovne suradnike.

Na ovogodišnjem Sanjam knjige u Puli predstavljate i nove naslove?

Tek jedan, budući klasik Borisa Dežulovića, ‘Summa atheologiae: nekoliko rasprava o nemogućnosti Svemogućeg’, u kojemu je sakupio svoje eseje i kolumne o Crkvi, Bogu, Mariji... na šest stotina stranica. Knjigu će u Puli predstaviti i Viktor Ivančić te fra Drago Bojić, koji je napisao i pogovor, a do zadnjeg trena se nadamo i dolasku dobrog Borisova prijatelja, profesora na rimskoj Gregorijani, Claudija Battistelija, autora predgovora.