Dodaj 24sata među omiljene izvore na Googleu
Tog 24. kolovoza 79. godine Vezuv je iz svojega grotla izbacio golemu količinu pepela, plinova i vulkanskog stakla koja se sručila na grad, a čija je temperatura bila viša od 100°C. Poginulo je 1700 ljudi...
Prije gotovo dva tisućljeća, 79. godine nove ere, talijanski Pompeji bili su grad okupan suncem u kojem je sve vrvjelo od života. Bio je to dom za dvadesetak tisuća ljudi koji su se kretali užurbanim ulicama dok je u zraku lebdio miris vina i kruha. Djeca su veselo trčala, psi lajali, trgovci se nadvikivali, kocke zveckale na stolovima gostionica... A onda je 24. kolovoza te godine Vezuv iz svojega grotla izbacio golemu količinu pepela i plinova koja se sručila na grad. Život je nestao u trenu, ulice i domovi su opustošeni, a dosadašnje procjene kažu da je život izgubilo oko 1700 ljudi.
Pompeji su danas turistička atrakcija, ali i mjesto neprekidnih arheoloških istraživanja koja donose nove spoznaje. Cijelo ovo vrijeme nad pričom o Pompejima lebdi i svojevrsni misterij o tome gdje je tad završio dobar dio stanovnika. Jer kroz godine je na arheološkim iskopinama pronađeno nešto više od tisuću tijela. S obzirom na to da su iskapanja već obuhvatila dvije trećine grada, procjena je da je u razornoj erupciji poginulo već spomenutih 1700 ljudi. No što je s drugima? Teško je išta tvrditi, s obzirom na to da nikad nije identificiran ni jedan stanovnik Pompeja koji je preživio vulkansku katastrofu, no neki stručnjaci zastupaju teoriju da je dio ljudi uspio pobjeći, tim više što ni njihove stvari nikad nisu pronađene.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
VIDEO
Kako bilo, Pompeji se često opisuju kao grad zamrznut u vremenu koji je nekad bio bliže moru nego sad, s obzirom na to da su ga vulkanske aktivnosti pomaknule i udaljile od obale. Arheološka istraživanja još su aktualna i predstavljaju dragocjen izvor informacija o tadašnjem svakodnevnom životu u Rimskom Carstvu tijekom vladavine cara Tita Flavija. Povijesni zapisi kažu da su tadašnji stanovnici Pompeja živjeli u rutini u kojoj je sve bilo u skladu s ritmovima sunca, pa su ustajali vrlo rano ujutro kako bi započeli s radom. Samo je nekoliko kuća imalo vodu i većina je građana morala ići po nju na javne fontane. Voda se zbog svoje važnosti koristila vrlo štedljivo, dok su osobnu njegu i pranje Rimljani obavljali u termalnim kupeljima.
Ispod zaštićenog tla moglo bi se nalaziti još više kuća, radionica, ostataka hrane i ljudskih žrtava
Bile su jeftine i mogli su ih koristiti i robovi, a to je ujedno bio najbolji način da se ljudi okupaju, opuste ili zabave. Prosječni životni vijek u rimsko doba bio je 35 godina, više nego u prethodnom i sljedećem razdoblju. Rimljani nisu mogli znati da je najvažnije otkriće za ljudsko zdravlje bila higijena. U svakom slučaju, stanovnici Pompeja nisu termalne kupelji smatrali mjestima za tretmane ljepote i zdravlja, kako ih danas vidimo, nego su to za njih bila, među ostalim, mjesta u kojima su se sklapali poslovi ili dogovarale političke odluke.
Gipsani odljevi tijela koji se danas mogu vidjeti, napravljeni su prema posmrtnim ostacima pronađenima ispod vulkanske mase
Za doručak su jeli najčešće kruh i sir, a dio prehrane bile su i žitarice, povrće, voće, riba te meso. Ipak, prehrana nije bila jednaka u cijelom društvu. Bogatiji su, naravno, imali i veći izbor namirnica. Večeralo se netom prije zalaska sunca, često masline i jaja, a oni koji su si to mogli priuštiti na stol su stavljali ribu, meso i kolače. Kad bi sunce zašlo, ulice nisu bile baš sigurno mjesto, stoga su Pompejci na počinak išli rano, da bi već sljedećeg dana, odmah nakon svitanja, grad ponovno oživio. Tad su se otvarale i brijačnice te su svi bili okupirani nekim poslom, od plemićkih trgovaca pa do robova. Trgovine su bile otvorene, tržnice spremne, poljoprivrednici na poljima. Na forumu su ljudi šetali, razgovarali i raspravljali o problemima grada podno Vezuva.
A jedna od najfascinantnijih činjenica o Vezuvu ujedno je i jedna od najtužnijih. Budući da nije eruptirao punih 1800 godina, stanovnici Pompeja nisu znali da je planina ispod koje žive zapravo vulkan. Doživljavali su potrese i to im nije bila nepoznanica, no nikakva saznanja nisu imali o aktivnostima unutar grotla planine. To neznanje platili su strašnom cijenom kad je Vezuv eruptirao 24. kolovoza 79. godine. Istraživanja su kasnije pokazala da je erupcija trajala cijeli dan, no stanovnike Pompeja je divovski oblak pepela i plinova usmrtio za samo 15 minuta. Procjenjuje se da ljudi koji su umrli u drevnom rimskom gradu nisu bili preplavljeni lavom, već su ih plinovi i pepeo ugušili u njihovim domovima i na ulicama, a kasnije su ih prekrili vulkanski ostaci, koji su i danas prisutni.
Forumske terme - postojala su dva odvojena kupališta - jedno za muškarce i jedno za žene
Studija istraživača s Odjela za geoznanosti i geoekološke znanosti Sveučilišta u Bariju, u suradnji s Nacionalnim institutom za geofiziku i vulkanologiju (INGV) i Britanskim geološkim zavodom u Edinburghu, otkrila je da je nekoliko minuta nakon erupcije grad prekrio gusti, brzi tok očvrsnulih komada lave, vulkanskog pepela i vrućih plinova. Smrtonosni oblak imao je temperaturu višu od 100 Celzijevih stupnjeva te se sastojao od CO2, klorida, čestica užarenog pepela i vulkanskog stakla.
Mnoge stvari vezane uz tragediju u Pompejima i danas su predmet rasprava koje nude različite teorije. Iako se službeno kao datum erupcije navodi 24. kolovoza, istraživače zbunjuje natpis koji je kasnije pronađen jer se u njemu spominje 17. listopada. Također, ostaci jesenskog voća, pronađena toplija odjeća i neki drugi dokazi naveli su mnoge istraživače na stav da se erupcija dogodila kasnije te godine. Stoga je točan datum i dalje predmet rasprave.
Jedna od poznatijih stvari vezanih uz Pompeje su gipsani odljevi tijela koji se danas mogu vidjeti pri obilasku, a napravljeni su prema posmrtnim ostacima pronađenima ispod vulkanske mase. Riječ je o odljevima koji prikazuju tijela uhvaćena u domovima u trenutku neočekivane i razorne smrti u vulkanskom pepelu i dimu. Iako jedan odljev nosi naziv "majka i dijete", a drugi, primjerice, "dvije sestre", ti nazivi ne označavaju da je doista bila riječ o ljudima u takvoj rodbinskoj vezi. Nazivi su se često povezivali samo s položajem tijela, odjećom i nakitom, no DNK analize pokazale su da su neka od ovih tumačenja bila pogrešna. Ljudi za koje se vjerovalo da su žene bili su genetski muškarci, dok neke žrtve, za koje se pretpostavljalo da su rođaci, biološki nisu bile povezane. No ono što je svima zajedničko je da je njihov identitet i dalje nepoznanica.
Kao što smo već spomenuli, otkriveno je nešto više od tisuću tijela poginulih, no smatra se da su mnogi stanovnici ipak uspjeli pobjeći tijekom ranih faza erupcije. Ustanovljeno je da su uzroci smrti kod poginulih bili različiti - neki su umrli zatrpani pod ruševinama, a neki od vrućine i gušenja. Ono što je zanimljivo je kako postoje dokazi da se dio ljudi vratio živjeti među ruševinama nakon 79. godine. Zatrpane prostorije ponovno su koristili kao skloništa, skladišta i radionice. No arheolozi još pokušavaju utvrditi jesu li ti ljudi bili preživjeli Pompejci, lovci na blago, siromašni doseljenici ili mješavina različitih skupina.
Još jedna misterija koja se veže uz Pompeje su fascinantne freske otkrivene u vili jednog rimskog patricija, kasnije nazvanoj Vila misterija. Na njima je devet likova u prirodnoj veličini, pa dok neki smatraju da je riječ o prikazu mlade žene koja ulazi u tajne vjerske obrede Dioniza, drugi vjeruju da freske predstavljaju pripreme za brak, kazališne scene ili mitološke ukrase. Unatoč desetljećima proučavanja, nijedno tumačenje nije univerzalno prihvaćeno.
Amfiteatar se u moderno doba koristi za koncerte i druga javna događanja
Veliki dio drevnih Pompeja i dalje nije iskopan. Ispod zaštićenog tla moglo bi se nalaziti više kuća, radionica, natpisa, ostataka hrane i ljudskih žrtava. Buduća otkrića mogla bi potpuno promijeniti ono što se sad smatra istinom o životu prije erupcije, pa stoga Pompeji nikako nisu završena priča. A dok se ne otvore neka nova poglavlja, ovaj drevni grad ostaje jedna od najpoznatijih turističkih atrakcija Italije koju godišnje posjeti oko četiri milijuna ljudi. Inače, Vezuv je i dalje aktivan vulkan koji je posljednji put eruptirao 1944. godine, a prije toga nekoliko desetaka puta, od čega se, osim Pompeja, posebno pamti 1631. godina, kad je erupcija odnijela 4000 života. Stručnjaci procjenjuju da će ovaj vulkan u blizini Napulja ponovno eruptirati, ali da se to ipak neće dogoditi još nekoliko stotina godina. No za svaki slučaj, kako bi se izbjegla neugodna iznenađenja, Vezuv se prati 24 sata dnevno. Primjerice, talijanski Nacionalni institut za geofiziku i vulkanologiju mjeri svaki potres oko vulkana, analizira plinove koji izlaze iz pukotina na zemlji i promatra deformacije tla, što su pokazatelji podzemne aktivnosti. Postoji i plan za hitne slučajeve s detaljnom razradom kako evakuirati šire područje Napulja ako nadzor zaključi da je erupcija neizbježna.
24sata © 2026
