Sve vezano za novac uvijek se radilo s jasno naznačenim ciljem - profitom. I dok su neke stvari s današnjim papirnatim i kovanim novcem i dalje vezane uz tradiciju, većina stvari ima praktičnu namjenu
JESTE LI ZNALI?
Postoji dobar razlog zašto su kovanice s nazubljenim rubom
Prije nastanka novca, ljudi su sva plaćanja obavljali tzv. trampom ili robnom razmjenom, a s razvojem ljudske zajednice pojavila se i veća potreba za razmjenom dobara.
Takav način plaćanja robnim i simboličnim novcem nije bio spretan i ljudi nisu bili sigurni da su za svoju robu uvijek dobili pravu protuvrijednost. Zato su zaključili da novcem može postati samo ona roba koja će trajno predstavljati sveopću protuvrijednost za svaku drugu robu. Za tu su svrhu poslužili metali, kovine. Oni imaju mnoge prednosti - mogu se sjeći u komade jednake veličine, mogu se pretopiti u predmete praktične uporabe, manje se kvare od drugih proizvoda i zauzimaju manje mjesta.
Pokretanje videa...
01:22
Zlato i srebro
Tada se prvi put javlja novac u sličnim obliku kakvog ga danas poznajemo - kovani novac datira iz 7. stoljeća prije Krista, iz Male Azije u Lidiji. Prve kovanice izrađivane su ručno, i tehnika izrade vrlo se malo mijenjala sve do 16. stoljeća, kada nastaju prvi strojevi za kovanje novca.
S vremenom su plemeniti metal, zlato i srebro, preuzeli ulogu novca, tako da su se vagali jer se roba prodavala za određenu količinu srebra ili zlata. Ono se uvijek rezalo u komade određene težine, kao jamstvo da je težina točno određena i da je komad novca od zlata i srebra odgovarajuće čistoće, to jest da u njemu nema više primjesa drugih (jeftinijih) metala, utiskivali su se u svaki komad posebni znaci, obično lik vladara.
Povijest nazubljenog ruba
No, novac nije oduvijek imao nazubljen rub. Naime, krajem 18 stoljeća kriminalci su se dosjetili struganja ruba kovanica, kojom su prikupljali male komadiće zlata i srebra koje bi prodavali, a novcu bi tako smanjivali vrijednost.
To je i glavni razlog postavljanja nazubljenog ruba - kao zaštita od lopova. No, danas se on i dalje postavlja, ali to ima ukrasnu i tradicijsku funkciju.
Pogledajte video:
Tko kontrolira papirnati novac?
I papirni novac ima dugu i zanimljivu povijest. U srednjem vijeku ljudi su počeli svoj metalni novac povjeravati bankama na čuvanje. Banke su im izdavale potvrde na osnovu kojih su mogli podići svoj novac kada bi im zatrebao. Te su se potvrde zvale banknote. Postepeno su ljudi počeli plaćati robu tim potvrdama umjesto metalnim novcem.
Papir je mnogo praktičniji i lakši od kovina ili roba koje su nezgodne za pohranu i prijenos. Tako je nastao papirni novac. On je u prvo vrijeme predstavljao zlato ili srebro kao sredstva za plaćanje jer je u njima imao podlogu, odnosno vlade su mogle izdavati u opticaj samo onoliko papirnatog novca koliko su po obećanom tečaju za njega imale pokriće u zlatu.
Od 1971. g.kad je predsjednik SAD-a Richard Nixon ukinuo Zlatni standard, moderni svjetski novac je izgubio materijalnu podlogu, a središnje banke od kojih su mnoge u privatnom vlasništvu, tako dobile teorijsku mogućnost njegovog izdavanja u neograničenim količinama.
Hrvatski novac
Najstarijim hrvatskim novcem smatra se onaj koji se kovao u Zagrebu godine 1200., a nosio je latinski natpis: Andreas dux Croatiae (Andija knez Hrvatske).
Hrvatski novčarski zavod, za potrebe Hrvatske narodne banke kao zakonskog izdavatelja novca, izrađuje godišnje oko 100 milijuna komada kovanica kuna i lipa u različitim apoenima.
Optjecajni kovani novac izdan je u apoenima 1, 2, 5, 10, 20 i 50 lipa te 1, 2, 5 kuna, a pušten je u optjecaj 30. svibnja 1994. godine. Na licu kovanica od 1, 2, 5, 10, 20 i 50 lipa nominalna vrijednost smještena je na podlozi od grančice lipe s listovima i cvjetovima, a na kunama je podloga za nominale 1, 2 i 5 lik kune u trku. Ispod brojke i podloge smješten je naziv novca. Na naličju svih apoena lipa i kuna nalazi se uz godinu motiv biljke (na lipama) ili životinjske vrste (na kunama) prisutne u Hrvatskoj.
Na neparnim su godištima (od 1993.) nazivi biljaka i životinja na hrvatskom jeziku, a na parnim godištima (od 1994.) na latinskome. Autor idejnog rješenja za optjecajni kovani novac kuna i lipa je Kuzma Kovačić, piše HNZ.
Kovanica od 25 kuna
U razdoblju 1994.do 1996. godine Hrvatska narodna banka pustila je u optjecaj pet različitih izdanja prigodnoga optjecajnog kovanog novca, koja su obuhvatila devet vrijedećih apoena. Osim navedenih apoena Hrvatska narodna banka izdaje i pušta u optjecaj novu kovanicu od 25 kuna.
Kovani novac od 25 kuna uveden je da bi se izdavao u posebnim prigodama i ima obilježja prigodnoga optjecajnoga kovanog novca, što znači da je motiv na licu kovanog novca uvijek vezan uz prigodu izdavanja. Prigodni optjecajni kovani novac od 25 kuna ima oblik pravilnog dvanaesterokuta i izrađen je od dvodijelne kovine (jezgra zlatnoga i prsten srebrnasta sjaja). Autor idejnog rješenja za optjecajni kovani novac od 25 kuna je Damir Mataušić. Posljednja je takva nova kovanica izdana u svibnju 2019. radi obilježavanja 25. obljetnice uvođenja kune kao novčane jedinice Republike Hrvatske.
POGLEDAJTE VIDEO SERIJAL 'ZENZACIJA' S IVANOM ŠARIĆEM:
Pokretanje videa...
13:47
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
