Izumi i nove tehnologije postavile su trajnu na tron frizerstva prije više od sto godina, no žene su pritom riskirale gubitak kose i satima sjedile ispod nečega što je izgledalo poput hobotnice i sprave za mučenje.
POVIJEST FRIZERAJA
Prvi frizerski saloni: Rizik od gubitka kose i stravične mašine
U posljednjih stotinjak godina frizeraji su postali, zahvaljujući trendovima, ali i novim tehnologijama, mjesta koja posjećujemo s potrebom, ali i guštom. I frizer nam je prijatelj. Druženje je, uz lijepu kosu, oduvijek bila važna stavka frizeraja, mjesta na kojima se spontano okupljamo, slušamo nove zanimljivosti i dijelimo savjete. Kao u svakoj beauty sferi, i ovdje je bilo opasnosti, jer stare su mašine palile kosu i nisu smjele doticati tjeme. Sve su promijenile nove tehnike trajne, manja sušila za kosu, ali i formule koje su postale nježnije. Kako je to izgledalo nekada, pa i u Zagrebu, otkrila nam je legenda domaće frizerske scene, Vesna Kincl Murtić.
Bilo je nezamislivo da jedna drugu gledaju, privatnosti molim!
- Budući da je izrada frizure svojedobno bila pomalo tajnovit postupak, nezamislivo je bilo da mušterije gledaju jedna drugu dok se friziraju, pa je salon bio podijeljen na sedam kabina – priča nam Vesna Murtić Kincl, čiji su roditelji davne 1937. godine otvorili "Kincl", jedan od prvih salona u Zagrebu.
- Odatle je tada u zagrebačkom žargonu i izveden naziv kabinenfrizeri. Salon je uspio jer je od samih početaka bio otvoren samo za dame. Prije Drugog svjetskog rata izrada frizura bila je vremenski i tehnički osobito zahtjevna. Zbog različitih oblika frizura, njihova zahtjevnog održavanja i sporo djelujućih aparata, žene su u salon dolazile znatno češće i ostajale duže nego danas. Većina mušterija salona Kincl bile su pripadnice tadašnje društvene elite, supruge industrijalaca, bankara i trgovaca - istaknula je Vesna.
Odlazak u salon po frizuru i dozu tračanja
Za razliku od danas, kad želimo što prije pobjeći iz salona, jer nemamo vremena, prije stotinjak godina žene su u frizeraje dolazile kako bi se družile i provele pola dana (naravno, nisu radile), bilo je to ravno izlasku. Izlasku i druženju s velikim metalnim Borgovima: danas nam mašine iz tog doba djeluju pomalo stravično, poput sprava za mučenje. Ipak, djelovale su i bile veliki hit.
– Postupak izrade frizure trajnom ondulacijom u Zagrebu se počeo primjenjivati 1921. godine. Način izrade frizura od početka 20. stoljeća velikim je dijelom bio uvjetovan tehničkim napretkom i razvojem frizerskih aparata kojima se kosa tretirala i oblikovala. Jedan od presudnih trenutaka u tom dijelu povijesti frizerskog salona, otkriće je aparata za trajnu ondulaciju – priča Vesna.
– Zvuči pomalo nevjerojatno da su aparati, ispod kojih su žene nekada satima sjedile u neudobnom položaju, riskirajući gubitak kose, znatno olakšali frizerski posao i omogućili nove kreacije - dodala je.
I sušila za kosu su bila stravična, velike željezne tube u koje se umetala glava.
Formula sa sastojkom - mokraće krave!
Valovita je kosa postala jako popularna – žene su željele imati valove i to stalne! To je radila mašina "Icall permanent-waving machine" na način da su se toplinom i kemikalijama razbijale proteinske veze u lasi, čime bi ona pukla i na taj način frizura bi postala trajna. Istina, nismo ni danas nježni prema kosi, ali tadašnji tretmani i način na koji su se prakticirali, ipak su bili brutalniji. Bila je to prva prava trajna, frizura koju žene vole i dan danas.
Jedan od pionira tehnike za kovrčanje kose bio je njemački frizer Karl Nessler: početkom prošlog stoljeća predstavio je formulu koja je sadržavala mješavinu mokraće krave i vode. Prva je demonstracija održana krajem 1905. godine, nakon trideset godina rada na tom projektu. No proces je bio adekvatan samo na dugim kosama – trajao je šest sati i uključivao mašinu koja je kosu grijala na 100 stupnjeva te na kosu otpuštala natrijev hidroksid. Naravno, sve skupa nije smjelo dotaknuti skalp, iz očitih razloga. To je ona mašina koja je imala rolere spojene na žice, sve skupa visilo je iznad glave klijentice. Upravo je taj stroj modernizirao španjolski imigrant u Londonu, Isidoro Calvete, koji je u početku popravljao mašine, da bi na koncu spravu za kovrčanje pojednostavio i učinio je humanijom.
Konačno, dame ne friziraju njihove sluškinje
Paralelno s time u svijetu se frizerski saloni otvaraju gotovo svakodnevno, da bi u dvadesetima, godinama kad je kratka kosa postala hit, frizeraj postao mjesto gdje idu baš svi. Konačno, frizeri su uspjeli izvući dame iz njihovih domova: do kraja 19. stoljeća žene su frizirale kod kuće njihove sluškinje ili su naprosto same slagale kosu. Naravno, nisu mogle odoljeti druženju, ali i novim tehnologijama koje je donijela industrijska revolucija.
Prvi javni salon, negdje početkom 20. stoljeća u New Yorku, otvorila je Kanađanka Martha Harper – upravo je ona osmislila frizerski stolac, no nikad ga nije patentirala. Ključ uspjeha ipak je bio tonik koji joj je ostavio doktor za kojeg je neko vrijeme radila. Ta je formula u njezinim rukama postala relevantna - no, to i nije bilo tako teško, ako se prisjetimo da viktorijanske žene nisu prale kosu, a kožu su čistile samo tvrdim sapunom. Taj je tonik zapravo bio šampon, Martha je napravila revoluciju, a navodno je i sama imala jako dugačku kosu.
Šišanje? Ne, to ne radimo.
Sve te žene u salone su dolazile po češljanje i friziranje, šišanje još nije bilo toliko moderno – sve do dvadesetih kad se dešava revolucija. Iako, mnogi frizeraji su i dalje odbijali kratiti ženama kosu. Pa su u tom slučaju morale ići u muške brijačnice.
Najednom – boom kratke kose, vrijeme jazza i zalizanih frizura definira svijet. U to doba još jedan frizerski znanstvenik mijenja svijet trajne – Arnold F. Willatt osmislio je proces koji nije uključivao niti vrućinu niti mašinu, jer se kosa umotavala u cijevi u kojima se nalazio amonijev tioglikolat, a nakon toga je išao hidrogen peroksid.
Do četrdesetih frizerska se scena 'zarazila' lakovima za kosu i drugim formulama koje su im pomogle da gotovo svakodnevno, kod kuće i u salonu, mijenjaju svoj izgled. I dalje je salon mjesto gdje bježe od dosadnog života, gdje se zabavljaju, tapiraju i tračaju. A muški u salone kreću, čime ta mjesta postaju unisex lokali, tek oko šezdesetih, usred društvene revolucije.
Fantastična kosa nasred disko podija
Frizeraji postaju nezaobilazno mjesto desetak godina kasnije – sjetimo se samo jednog super primjera... scene iz filma "Groznica subotnje večeri" u kojima baš svi na tom svjetlećem podiju imaju fantastičnu, dotjeranu i sređenu kosu. Niti jedna kovrča tamo nije slučajna. Bio je John Travolta savršen u još jednom filmu: "Grease" zapravo znači pomada za kosu, a obilato ju je nanosio izvrstan plesač Danny. Još jedan uradak prodrmao je scenu kose – mjuzikl "Hairspray" koristi kosu kao mega rekvizit.
Današnji saloni nisu ni približno slični, no moramo paziti kako tretiramo kosu jer blajh je na svakom koraku. U svakom slučaju, njega je izuzetno potrebna, sve o tome zna vaš frizer. Ipak, živimo u 21. stoljeću, a zdrava, njegovana kosa uvijek je u modi.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku