Prvi izlasci su vrijeme kad je roditeljski odgoj na "kušnji"

Svaki se roditelj potajno nada da će baš njegovo dijete biti jedno od onih koje neće previše privlačiti izlasci i da se neće morati boriti s djetetom “za sat dulje”. Tu je i zakon “priskočio u pomoć” pa nalaže da mlađi od 16 godina budu kod kuće do 23 sata, osim ako su u pratnji roditelja. Ali to roditeljima nije dovoljno da budu mirni. Mnogim je roditeljima teško se postaviti kad nabusitom tinejdžeru treba povući granicu i čini se da su mučne scene  u kojima nema pobjednika neizbježne.  Odrasli trebaju postaviti da se o nekim stvarima može, a o nekima ne može raspravljati. 

- Zabava i slobodno vrijeme mladih najčešće su povezani s večernjim izlascima koji nerijetko počinju tek oko 22.00, 23.00 sata i traju do jutarnjih sati. Takvu vrstu izlazaka roditelji teško prihvaćaju i povezuju je s konzumacijom alkohola, pušenjem, korištenjem opojnih droga i slično. No želja za takvom vrstom zabave javlja se kod njihove djece već negdje između 13. i 15. godine, a što je dijete starije to je upornost za tim oblikom zabave veća. Da bi ‘posao’ roditelja bio još teži, tu je i razvojna težnja mladih za neovisnošću i emocionalnim udaljavanjem od roditelja, suprotstavljanjem autoritetima i odbijanjem poštivanja pravila - govori psihologinja i Kristina Bačkonja, članica psihološkog tima Proventus, i dodaje da treba “pomiriti“ želje, potrebe i stavove djece sa stavovima roditelja. 

Treba razumjeti, napominje naša sugovornica, da je u adolescenciji dijete prirodno u buntu protiv autoriteta, tako da zabrana bez ikakva objašnjenja i razloga na njih neće imati učinka te će vjerojatno još gorljivije i upornije “istjerivati svoju pravdu“. 

- Ako se ‘sjetimo’ razgovarati s djetetom i pružati mu podršku tek kada ono počne pokazivati različite neadekvatne oblike ponašanja, moglo bi se reći da smo prilično zakasnili. Stoga ako dijete želimo naučiti pravim vrijednostima, ako želimo da ne pribjegava sredstvima kao što su alkohol i cigarete, prvi je korak da preispitamo svoj vrijednosni sustav, razmislimo o tome da li se ono što govorimo djetetu i ono što u realnosti činimo podudara.  Primjerice, jesam li ja majka koja govori protiv pušenja, a u isto vrijeme i sama pušim? Jesam li ja majka koja promiče poštenje, a istodobno se divi ljudima koji su na nepošten način došli do materijalnih bogatstava?

- Meni draga krilatica - ističe Bačkonja - koliko odgovornosti, toliko slobode. Drugim riječima, važna je procjena roditelja o tome koliko su njihova djeca sposobna sama donositi zrele odluke. Ako se pokaže da je u određenom području zrelo i odgovorno, onda mu se s povjerenjem može dati sloboda. S druge strane, ako pokazuje da je neodgovoran i nezreo, tada mu ne treba omogućiti slobodu - i jasno dati do znanja zašto. Razgovor o bilo kojem problemu i uzajamno dogovaranje o pravilima kojih će se pridržavati obje strane, sigurno će pomoći. Roditelj će tako zadržati određenu kontrolu, a mlada osoba očuvati svoju neovisnost.

Ako mislimo jedno, a govorimo drugo, djeca to osjete

Ako se roditelji ‘sjete’ razgovarati s djetetom i pružati mu podršku tek kada se počne neprihvatljivo ponašati, pušiti ili piti, moglo bi se reći da smo prilično zakasnili. Stoga ako dijete želimo naučiti pravim vrijednostima, prvi je korak da preispitamo svoj vrijednosni sustav.

Preuzeto iz tjednika SuperMile - svake srijede besplatno ekskluzivno uz 24sata!