U životu sam stekao puno, ali moj najveći uspjeh je to što moja djeca nastavljaju obiteljsku tradiciju i posao, a nadam se da će jednoga dana ljubav prema životu na otoku prenijeti i na moje unuke, kaže brački poduzetnik Ivica Biočina - Ture, koji je u proteklih tridesetak godina izrastao u najvećeg privatnog poduzetnika u Postirama, pa i šire.
POGLEDAJTE VIDEO:
U poduzetničke vode krenuo je 1987. godine i u međuvremenu se bavio mnogim poslovima, a danas, ponosan na sve što je napravio, otkrio nam je i tajnu svog uspjeha:
- Uvijek sam se trudio biti korak ispred ostalih, i kad je u pitanju ulaganje u turizam, i kad je u pitanju ulaganje u građevinu, i kad je u pitanju ulaganje u proizvodnju hrane. Dok bi se drugi snašli, ja sam već tražio nove izazove.
Svojim najboljim potezom smatra to što je na vrijeme shvatio kako je ključ poslovnog uspjeha na otoku maksimalno smanjiti ovisnost o dobavljačima, pogotovo onima s kopna.
- Na otoku je sve skuplje zbog transporta, vrlo često i neopravdano i zbog toga sam odlučio osnovati Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo i sam proizvoditi sve što se može. A može se puno. I onda te proizvode plasirati kroz hotel i restorane. Sam sam sebi tako bio i dobavljač i kupac, i maksimalno smanjio troškove i potencijalne probleme - objašnjava nam Biočina, koji je vlasnik hotela Lipa s četiri zvjezdice i kapacitetom od 60 ležajeva, kao i dva restorana, jednoga u sklopu hotela, i drugoga u atraktivnoj uvali Lovrečina.
- Godišnje proizvedemo oko 10 tona mesa svih vrsta, od govedine, junetine i teletine, preko svinjetine, janjetine i kozletine, do piletine, puretine..., kao i 15 tona svih vrsta povrća. Od krumpira i kapule, preko pomidora i kukumara, do tikvica, paprike, salate, blitve, kupusa.... U prosjeku svake godine proizvedemo i oko 5000 litara maslinovog ulja, i sve što proizvedemo plasiramo kroz naše ugostiteljske objekte, a to je priča kojom su gosti oduševljeni. Gdje još možete pronaći luksuzni hotelski smještaj ili restoran, a da na meniju svakodnevno imate svježu hranu proizvedenu iz ekološkog slobodnog uzgoja, i to na svega par kilometra udaljenosti?
Biočina je posebno ponosan na jedan jedinstveni proizvod – sir od magarećeg mlijeka. Na farmi svakodnevno muzu 30-ak magarica, koje daju visokokalorično i visokokvalitetno mlijeko, dokazano učinkovito protiv kašlja i bolesti dišnih puteva, ali i visokokvalitetni sir.
- Proizvodimo razne vrste sireva, ali sir od magarećeg mlijeka je poseban, prava delicija, za koju, na žalost, zbog visoke cijene nema puno kupaca. Litra magarećeg mlijeka stoji 200 kuna, a za proizvodnju kilograma sira treba 25 litara mlijeka. Računica je jednostavna, sir jest vrhunski, ali je jako skup i kilogram stoji oko 1000 eura. Imamo par stalnih kupaca, ali to ipak nisu velike količine.
Život na otoku je težak, pogotovo za poduzetnike koji svaku kunu dva puta moraju okrenuti u ruci prije nego li je potroše. Skuplji su im ne samo struja i voda, nego i sve što moraju dovesti s kopna. Prošlu turističku sezonu spasila je Vlada posebnim mjerama i olakšicama, a što će biti s ovom, teško je i predvidjeti.
- Bez mjera i moratorija na vraćanje kredita teško bi preživjeli prošlu godinu, a nadamo se da će se mjere produžiti i na ovu sezonu. Već sada je sezona pod velikim znakom pitanja, a ako podbaci samo 30%, bez Vladinih mjera i moratorija na kredite nećemo preživjeti. Prošle godine potrošili smo sve zalihe i treba nam jedna prava sezona da se vratimo u život, da stanemo na noge i da opet možemo vraćati kredite. Ako se ukinu mjere i moratoriji na kredite, mi ćemo svi kolektivno potonuti - upozorava Biočina i dodaje:
- Trećinu prodajne cijene uzima država, trećina nam odlazi na plaće radnika, od ostatka treba platiti dobavljače i troškove. Malo toga ostane. Otoci bi morali imati poseban status, ne samo povlaštene cijene prijevoza, nego i olakšice i poticaje, poput onih za masline i maslinovo ulje. Na sreću, kod nas na Braču odlazak mladih s otoka nije toliko izražen, ali i nama treba mladih ljudi, treba nam radne snage svih profila. Mi imamo 25 stalno zaposlenih, u sezoni se taj broj gotovo udvostruči, i moramo uoči svake sezone uvoziti radnu snagu.
Ivica Biočina i njegova supruga Ljiljana (52) imaju četvero djece, kćer Zdravku (30) te sinove Josipa (26), Vinka (16) i Antu (29) koji polako preuzima brigu o obiteljskom poslu zbog toga što se otac povlači u mirovinu.
- Radit ću još godinu, dvije da mu pomognem, da iskoristi dobar start koji smo mu omogućili, ali i da mu prenesem iskustvo koje sam stjecao godinama, među ostalim i na vlastitim pogreškama - kaže nam Biočina senior.
A sin Ante već ima planove kako unaprijediti obiteljski posao. Dio iskustava crpi i iz vlastitih saznanja i dugogodišnjeg rada u obiteljskim poslovima.
- Od kad znam za sebe uvijek sam pomagao i radio. Počeo sam s 13 godina, prodavao sam žetone u igraonici, kasnije sam radio na parkingu, pa kao pomoćni radnik u restoranu, kasnije i konobar... I tako svako ljeto. U međuvremenu sam magistrirao na Ekonomskom fakultetu u Splitu, kratko sam radio i u Zagrebu, ali brzo sam shvatio da je život na Braču kvalitetniji i ljepši. Uz to je bilo presudno što je sve ovo što je otac napravio netko morao i nastaviti i proširiti.
Posla je puno, i traje sedam dana u tjednu, 12 mjeseci u godini...
- Poljoprivreda i stočarstvo ne poznaju vikende i praznike, loše vrijeme i godišnje doba. Ali nije samo to u pitanju. Trenutno recimo pripremamo objekte za sezonu, a od svibnja kreću četiri najintenzivnija mjeseca. Nakon toga u rujnu počinje sezona branja maslina, nakon toga priprema za sajmove... Uz to, građevinski dio firme i proizvodnja hrane rade cijelu godinu.
- Svako jutro od 7:00 - 9:00 sam u kancelariji, odgovaram na mailove, kontaktiram s agencijama, dobavljačima, potpisujemo ugovore..., a nakon toga se presvlačim i idem na teren. Treba obići životinje na farmi, radnike na građevini, sve objekte. Otac i majka mi i dalje pomažu, ali ja sam tip koji sve voli držati pod kontrolom, sve sam provjeriti i organizirati. Planiram i širenje, želja mi je iskoristiti europska sredstva i izgraditi novu, modernu farmu s klaonicom, koja će biti u skladu s najnovijim europskim propisima – otkriva nam Ante, kome je za sada najveći problem razdvojenost od djevojke.
- Ona živi u Zagrebu, ali i ja sam zbog posla svakih desetak dana gore pa se za sada nekako snalazimo. Ali, planiramo uskoro i tu neke promjene, oboje želimo trajno živjeti na otoku – zaključuje Ante.
