Sandra Bagarić: U braku još uvijek plešem kako muž svira

Operna pjevačica Sandra Bagarić (39) nedavno je u KD Vatroslava Lisinskog velikim humanitarnim koncertom za Zagrebačku zakladu za osobe oboljele od cerebrovaskularnih bolesti proslavila dva desetljeća djelovanja na umjetničkoj sceni. Uvijek raspoložena, prepuna energije i života, Sandra radi punom parom. Uopće nema vremena za sebe i ponekad puca po šavovima, ali izjavljuje da joj je užasno dosadno ako nema obveza. Za Sandru je uspjeh u životu podijeliti sretne trenutke s ljudima koje voli, koji se raduju njezinu uspjehu, a pored nje su i kad joj treba utjeha. 

- Napunila sam četrdeset godina i još istražujem, ulažem u sebe, igram se…

Zadržala sam u sebi sam vedrinu djeteta, znala iskoristiti pravi trenutak, slijedim svoje instinkte koji su nepogrešivi, veselim se svakom novom danu, pomalo svjesna prolaznosti i još pjevam o ljubavi - pojasnila je. Od stresa se brani tako što sjedne za klavir i upjevava se do visokog C.

- Opalim koju ‘koloraturnu kadencu’ i tako nekoliko puta i kao nova sam, ali pitajte moje susjede kako je njima - govori kroz smijeh. Upravo joj smijeh i optimizam pomažu da sve teškoće prevlada s lakoćom. Poznata je po svojoj otvorenosti, duhovitosti, brza je na jeziku i iskrenosti, jer drukčije, kaže ne zna.

- Suprug mi sve ćešće govori: ‘Poštedi me svoje iskrenosti’ - ističe. Uz sve svoje darovitosti, voljela bi naučiti slikati. - Imam oko za detalje, ali reprodukcijski sam na razini trećeg razreda osnovne škole. Sretna sam što nas naš sin Lovro svako malo iznenadi crtežima prepunim emocija, kupuje si sam literaturu, skida aplikacije s interneta. Mislim da je slikarstvo kontrast ekshibicionizmu ‘dasaka koje život znače’ - govori. Kad govori o svojim sinovima Lovri i Marku govori s mnogo ljubavi i sa sjajem u očima. 

- Uloga majke je ona na kojoj se radi čitav život, gdje nema otkazivanja predstava, niti alternacija, publike, jako puno, puno savjetnika, iskušenja, promišljanja, osluškivanja i opažanja, povlačenja ručne, a najveći kritičari su ta dva mala bića kojima želiš dati najbolje od sebe, zaštititi ih, a opet ne sputavati ih, pustiti ih da u svijet kroče bez tvojih strahova, da ga istražuju svojim srcem i da uvijek znaju da ih njihova majka nasmijana čeka i tek kad jednog dana negdje u daljini čuju pjesmu ‘Tebi majko misli lete’ znat će cijeniti, bez kritike i predbacivanja, ljubav, vrijeme, žrtvu koju majka svakodnevno daje - kaže. Njezini sinovi Marko i Lovro imaju mnogo talenata, ali ona bi najviše  voljela da u životu zadrže lepršavost i lakoću življenja. - Suprug i ja smo roditelji prijatelji, premda mislim da djeca traže malo strogoće i discipline.

Operna pjevačica Sandra Bagarić (39) nedavno je u KD Vatroslava Lisinskog velikim humanitarnim koncertom za Zagrebačku zakladu za osobe oboljele od cerebrovaskularnih bolesti proslavila dva desetljeća djelovanja na umjetničkoj sceni. Uvijek raspoložena, prepuna energije i života, Sandra radi punom parom. Uopće nema vremena za sebe i ponekad puca po šavovima, ali izjavljuje da joj je užasno dosadno ako nema obveza. Za Sandru je uspjeh u životu podijeliti sretne trenutke s ljudima koje voli, koji se raduju njezinu uspjehu, a pored nje su i kad joj treba utjeha. 

- Napunila sam četrdeset godina i još istražujem, ulažem u sebe, igram se…

Zadržala sam u sebi sam vedrinu djeteta, znala iskoristiti pravi trenutak, slijedim svoje instinkte koji su nepogrešivi, veselim se svakom novom danu, pomalo svjesna prolaznosti i još pjevam o ljubavi - pojasnila je. Od stresa se brani tako što sjedne za klavir i upjevava se do visokog C.

- Opalim koju ‘koloraturnu kadencu’ i tako nekoliko puta i kao nova sam, ali pitajte moje susjede kako je njima - govori kroz smijeh. Upravo joj smijeh i optimizam pomažu da sve teškoće prevlada s lakoćom. Poznata je po svojoj otvorenosti, duhovitosti, brza je na jeziku i iskrenosti, jer drukčije, kaže ne zna.

- Suprug mi sve ćešće govori: ‘Poštedi me svoje iskrenosti’ - ističe. Uz sve svoje darovitosti, voljela bi naučiti slikati. - Imam oko za detalje, ali reprodukcijski sam na razini trećeg razreda osnovne škole. Sretna sam što nas naš sin Lovro svako malo iznenadi crtežima prepunim emocija, kupuje si sam literaturu, skida aplikacije s interneta. Mislim da je slikarstvo kontrast ekshibicionizmu ‘dasaka koje život znače’ - govori. Kad govori o svojim sinovima Lovri i Marku govori s mnogo ljubavi i sa sjajem u očima. 

- Uloga majke je ona na kojoj se radi čitav život, gdje nema otkazivanja predstava, niti alternacija, publike, jako puno, puno savjetnika, iskušenja, promišljanja, osluškivanja i opažanja, povlačenja ručne, a najveći kritičari su ta dva mala bića kojima želiš dati najbolje od sebe, zaštititi ih, a opet ne sputavati ih, pustiti ih da u svijet kroče bez tvojih strahova, da ga istražuju svojim srcem i da uvijek znaju da ih njihova majka nasmijana čeka i tek kad jednog dana negdje u daljini čuju pjesmu ‘Tebi majko misli lete’ znat će cijeniti, bez kritike i predbacivanja, ljubav, vrijeme, žrtvu koju majka svakodnevno daje - kaže. Njezini sinovi Marko i Lovro imaju mnogo talenata, ali ona bi najviše  voljela da u životu zadrže lepršavost i lakoću življenja. - Suprug i ja smo roditelji prijatelji, premda mislim da djeca traže malo strogoće i discipline. Beskrajno uživamo u zajedničkim trenucima odrastanja, mnogo vremena provodimo zajedno, razgovaramo. Užasno se mnogo dajem obitelji, uvijek sam im na raspolaganju - kaže. S obitelji najviše uživa odmarajući se planinarenjem po Risnjaku ili po obroncima Medvednice.

- U prirodi osluškujem sebe i svoju obitelj, a milo mi je i zaleći na neki proplanak te osjetiti travu pod bosim nogama, ljeti se pak okupati se u brzacima Kupe u Gorskom kotaru…To je raj - ističe. Od kućanskih poslova najmrskije joj je glačanje. Zato je u kuhinji vrlo vješta, brza i organizirana i jako je nesretna ako ne ode na tržnicu i ne napravi suprugu i sinovima ručak. Uvijek nastoji nabaviti zdrave namirnice i stvoriti uspomene svojoj djeci mirisa mamine kuhinje.  

- Volim biti žena u kuhinji, ali i u krevetu! (smijeh) Promišljeni sam improvizator, ovisna o inspiraciji, kreativna manje ili više, nikada nisam ništa skuhala po receptu, nemam u kuhinji vagu, odokativni sam tip, ali s pjesmom ‘Kafu mi draga ispeci’ mojim gostima je sve slatko - ispričala je. Emancipirana sam i tradicionalna, a kako je odrasla u rodnoj Zenici često ističe kako voli “malog Bosanca u sebi”. Ondje je provela lijepo i bezbrižno djetinjstvo. 

- Kupala sam se u Bosni, penjala se po šljivama, krala cvijeće iz tuđeg dvorišta. U nosnicama nosim miris behara, pomiješan s mirisom ćevapa i pite te ponekad sa smogom željezare Zenica. Sve skupa umotano u tonove laganog sevdaha, bosanskog humora, dobrih i nasmijanih ljudi - ispričala je. Kao djevojčica je maštala o tome da joj život bude pjesma. Kao tinejdžerica je bila muškobanjasta, družila se s dečkima i imala kopačke i igrala nogomet.

- S pubertetom sam shvatila da imam druge talente i više nisam ja trčala za dečkima, nego dečki za mnom. Sanjala sam upravo o tome da cijeli nogometni klub trči za mnom - našalila se. Najluđe što je napravila zbog ljubavi je to što je zaprosila svog supruga.

- Još maštam da će on doći s velikim dijamantnim prstenom i priuštiti mi doručak kod Tiffanyja - govori kroz smijeh. S Darkom Domitrovićem u braku je 20 godina,a ujedno je on njezin najveći životni oslonac. Pravog recepta za skladan i uspješan brak nema, jer je svaki brak priča za sebe. Sretnom je najviše čini sreća njezine djece, dobar šoping, dobar seks, a rastužuje je ljudska glupost, pohlepa, zloća, lijenost, neodgovornost, arogancija, primitivizam i agresivnost. Ima dvije prijateljice i zbog toga se smatra jako bogatom. One je, kaže, vole sa svim njezinim vrlinama i manama i uvijek su tu kad ih treba. Termin ljubomoru ne rabi, jer ga ne razumije. 

- Nisam ljubomorna, niti privatno niti poslovno - ističe. Uvijek je, kaže, znala što točno želi u životu.

- Nikada nisam bila karijerista, ali sam zaista znala iskoristiti ponuđeni trenutak - otkrila je. Novac nikad ne žali potrošiti na putovanja. S mnogih na kojima je bila uvijek donese posteljinu koja joj je  fetiš. U njezinoj kolekciji ima vrlo zanimljivih boja i uzoraka, kombinacija materijala i oblika, a neki primjerci, kaže vrijede pravo malo bogatstvo.

- Po povratku iz svake zemlje uvijek me neka dugo podsjeća na to putovanje. Dovučem naravno i neke beznačajne suvenire koji skupljaju prašinu, ali najdraži su mi ipak oni koji imaju uporabnu vrijednost - ističe.  

- Volim vidjeti bogatstvo, ali otići i u siromašne četvrti - otkrila je. Voli probati i nove okuse, ali kušanje raznoraznih insekata (u Kini) ili pokvarene ribe (u Japanu) nisu je impresionirali. U šoping najradije ide s prijateljicom Blaženkom.

- Ne d’o Bog da čujete naše komentare iz kabina! Beskrajno se zabavljamo i presretne smo kad izađemo s ‘lovinom’. Kupujem sve, i skupo i jeftino, markirano i nemarkirano, nemam drugih poroka, ali sam krtica - priznala je. Najugodnije se osjeća u trenirci, a od svečanije odjeće mala crna haljinica uvijek je njezin prvi izbor. 

- Vrlo sam rano otkrila sebe i znam što mi stoji, a što ne, i mislim da žena koja to zna pogoditi ne može ne biti lijepa – govori. 

Preuzeto iz tjednika SuperMile - svake srijede besplatno ekskluzivno uz 24sata!