Tvrdi da stablu treba malo 'friziranja' i vode, a ne kemikalije. Priroda je uvijek u prednosti, ona zna što treba učiniti, kako da se zaštiti, a čovjek je tek tu da joj malo pomogne, kaže
IMA VIŠE OD 200 STABALA
Slavonac Mirko je čuvar starih sorti: 'Prvu voćku kalemio sam kad mi je bilo tek 7 godina'
Mirko Veić iz Mihaljevaca kod Požege jedan je od najpoznatijih voćara u Hrvatskoj koji već desetljećima uzgaja i od zaborava čuva stare sorte voća. Prvenstveno su to jabuke, kruške i trešnje.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
VIDEO
– Mjesto rođenja najčešće određuje čovjeku ono čime će se u životu baviti. Ja sam rođen u Ruševu na obroncima Dilja koji su bili prebogati voćem. U mojoj mladosti to je bio raj na zemlji, nažalost on je sada dosta zarastao, jer nema ga tko održavati. Prvu voćku sam cijepio, kalemio, kada mi je bilo sedam godina. Raduje me što mi je to jedan od mojih unuka to uradio u ranijoj dobi od mene, imao je svega šest godina. Njegova cijepljena jabuka raste i daje plodove – kaže ovaj vrijedni voćar koji je inače elektro struke.
– Radio sam u HEP-u na održavaju dalekovoda. Sa sobom sam uvijek imao dalekozor s kojim sa s visine promatrao okoliš kojim prolaze dalekovodi. Nakon opasnog i napornog posla, uvijek sam pronalazio snage da izvadim poneku divlju podlogu, bilo da je jabuka, kruška ili trešnja, ponio bih je kući i pripremio za kalemljenje. Nerijetko bi se vraćao i na mjestu sam cijepio divljake, tako da u šumama sada ima dosta voća koje nije divlje, već zdravo i neprskano. Mislim da sam u 40-tak godina koliko se bavim ovim poslom nakalemio preko 10.000 voćaka. Jednostavno si ne mogu pomoći ja to volim i time ću se baviti dok sam živ – kaže Mirko Veić.
Iskustvo i znanje iz njega izvire i ono što je najbitnije on to želi prenijeti drugima.
– Drago mi je da ima sve više mladih koji se zanimaju za očuvanje starih sorata voća, zovu me i pitaju za savjet, pomognem im koliko mogu i znam. Oni su jamstvo da će se neke sorte jabuka sačuvati, jer one su poput ljudi, ako nema nasljednika nema više niti njih, a to ne smijemo dozvoliti. Koliko su one bitne, koliko daju blagodati pokazale su brojne studije. U nekima sam kao suradnik i sam sudjelovao. Jedno istraživanje koje je provodio fakultet iz Osijeka u suradnji sa stručnjacima iz Amerike i Španjolske dubokom analizom stare sorte jabuke Božićnice utvrđeno je da ona ima preko 20 puta više polifenola od recimo jabuke Delišes – rekao je Veić dok nas vodio kroz svoj voćnjak od oko 200 stabala jabuke, starih sorata, kroz svoj muzej i banku jabuke.
Zanimljivo je da na svakom stablu ima po nekoliko sorata jabuke.
– Ovo je samo jedan od mojih voćnjaka imam ih više, ali s obzirom na površinu zemlje koju imam bio sam primoran da na svakom stablu cijepim više sorata. To je i svojevrsni izazov, kod kuće imam jabuku koja ima na sebi pedesetak sorti, svaka grana je je druga sorta. Sve one cvjetaju u različito vrijeme, a plodovi dozrijevaju od lipnja do kasne jeseni – kaže Veić.
Oko njegove kuće su mlade sadnice, neke su kao divlje podloge donesene iz prirode, neke je posadio iz sjemena, sve će one biti oplemenjene nekom od starih sorata. On o svojim jabukama govori kao o živim stvorenjima.
– I jesu, evo vidite ovu jabuku pokazuje na jednu, nju sam zamalo srušio. U voćnjaku su sve jabuke olistale i procvjetale, a ona bez lista i cvijeta. Bilo mi je čudno i rekao sam si ne bude li prolistala da ću je posjeći. Nakon petnaestak dana ona je pustila list procvjetala je i tako godina, dok se druge bude, listaju i cvjetaju ona spava. To je moja spavalica koja nakon produženog sna daje prelijepe plodove koji su jako sočni i ukusni – gladi stablo Veić.
Osim što je potrebno sačuvati stare sorte voća koje se izuzetno dobro prilagođavaju trenutnim klimatskim promjenama one daju mnoge druge blagodati za čovjekovo zdravlje.
– Samo da čovjek dnevno pojede dvije neprskane jabuke čini puno za svoje zdravlje, dokazano je da jabuka usporava starenje čovjekovih stanica, tako da čovjeku produžava mladost i život – kaže Veić, dok pokazuje kako najjednostavnije i bez greške orezati voćku.
Osim očuvanja starih sorata ovaj vrijedni voćar zna puno i o eko sustavu, o suživotu voća i mikroorganizama u voćnjaku, koristi pčela i ptica, te insekata.
– Prskanjem se ta prirodna ravnoteža naruši, jer čovjek kemijskim sredstvima ubija i ono što ne treba. Priroda je uvijek u prednosti, ona zna što treba učiniti, kako da se zaštiti, a čovjek je tek tu da joj malo pomogne, da voćke malo frizira i da im da vode kada treba. One će mu zahvaliti lijepim i zdravim plodovima - kaže Mirko Veić, čovjek koji je svoje stečeno iskustvo pretočio i u knjigu, u pripremi ih ima još, svoja znanja prenosi i mladima na raznim predavanjima u okviru susreta voćara.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
