Što kad laganje djeci postane navika: Naučite ih iskrenosti

Iskrenost je jedna od najcjenjenijih vrlina, pa opet možda i nismo svjesni koliko je često namjerno zaobilazimo. Reći istinu katkad je čak i nepristojno, na primjer, kad bismo tako nekoga povrijedili (nedopustivo je naime reći nekome da je debeo). Stoga roditeljima nije lako usaditi djetetu ljubav prema istini, ali i kompas za situacije kada je valja zaobići ili ublažiti, jer u nekim situacijama roditelji čak djecu potiču na laganje, na primjer, kada se djetetu ne sviđa dar koji je dobilo za rođendan, ali ga roditelji upućuju da kaže da mu se sviđa. 

Ta i slične strategije uče djecu da je lagati ok, jer dijete generalizira i ne može ocijeniti u kojim je situacijama laganje u redu, a u kojima nije. Stoga psihoterapeutkinja i diplomirana socijalna radnica Jelena Vrsaljko, članica psihološkog tima Proventus, kaže: “Priča o laganju počinje u ranom djetinjstvu. Da bismo dijete naučili da ne laže, najbolji i najučinkovitiji način je, kao i u vezi s mnogim stvarima, vlastiti primjer,  jer djeca u najranijoj dobi oponašaju svoje roditelje. Roditelji mogu upućivati dijete da nije lijepo lagati, ali ako to ne potkrijepe primjerom, sve pada u vodu. 

Na primjer, ako mamu nazove prijateljica i traži je neku uslugu, a mama izmišlja da radi nešto. Dijete stoji sa strane i sluša mamu kako laže. Zaključak na nesvjesnoj razini će biti da je u redu lagati ili da je u redu lagati kada želim izbjeći neku obvezu…” Psihoterapeutkinja ističe kako s djetetom treba biti iskren i jasno mu reći da znamo da nam laže. Dječja sklonost laganju, potpomognuta i bujnom maštom, može poprimiti takve razmjere da ispuni cijelu knjigu, poput Pinocchia ili naslova Ivana Kušana “Lažeš, Melita“. Ali ako vam i dijete nije kao Melita, poznato po iskrivljavanju istine, svakom se roditelju dogodi situacija u kojoj je evidentno, i bez pinokijevskog nosa koji raste, da dijete nešto izmišlja kako bi došlo do cilja. Jedna je od takvih situacija, napominje naša sugovornica, djetetovi su neiscrpni izgovori kada je vrijeme za spavanje. Važno je u takvim situacijama verbalno “prepoznati“ muljanje: “Čini mi se da nisi žedan nego ti se samo ne da ići na spavanje. Nije potrebno da izmišljaš, ajmo se dogovoriti koliko ćeš još biti budan.“ 

- Laganje, nije isto što i neizricanje istine. Lažemo kada iskrivljavamo istinu radi neke dobiti. Dobit može biti izbjegavanje kazne, uklapanje u društvo (što je vrlo često u adolescenciji), poboljšanje odnosa, dobivanje privilegija ili da zaštitimo nekog drugog - pojašnjava Vrsaljko i ističe da je neizricanje istine često pitanje socijalne i emocionalne inteligencije, sposobnosti prepoznavanja svojih i tuđih osjećaja, ali i njihova jasnog identificiranja, razumijevanja i sposobnost njihova kontroliranja. 

Lako je zaključiti da će nekoga povrijediti ako mu kažemo da je debeo, lijen, ne baš pametan, bilo kakvu karakteristiku koja je na razini identiteta. Ako imamo namjeru nekome dati povratnu informaciju, jer nam je stalo do njega, umjesto “lijen si“ možemo primijetiti neke karakteristike na razini ponašanja, na primjer, “čini mi se da posljednjih tjedan dana jako dugo spavaš”. 

Ako, unatoč roditeljskim nastojanjima da djeluju na dijete, ono “stalno“ laže, to nam može upućivati da tako privlači pažnju, da nam nešto želi reći, da su kućna pravila prestroga, da se boji roditelja - što je opet povratna informacija da nešto nije u redu. Budite iskreni s njim i kada vam ‘prizna’ istinu, pohvalite ga. I nikad ne optužujte dijete da laže ako niste sigurni u to.

Kritizirajte ponašanje, a ne osobu

Primijetite li da vam dijete laže, razgovarajte o tome, ali ga ne optužujte za to što je lagalo. Kritizirajte njegovo ponašanje, a ne identitet, na primjer, recite ‘nije mi drago kada mi lažeš’, umjesto ‘ti si lažljivac’ Budite i sami iskreni s njim i kada vam ‘prizna’ istinu pohvalite ga. Ako smatrate potrebnim, smireno djetetu objasnite da će laganje imati neku posljedicu.

Preuzeto iz tjednika SuperMile - svake srijede besplatno ekskluzivno uz 24sata!