Što sve možete, a što ne smijete ponijeti doma iz hotelske sobe

Hoteli žele da se osjećate kao kod kuće i udobno smjestite u kućnom ogrtaču dok ispijate čaj. No, granica između onoga što je besplatno i onoga što bi trebalo ostati u hotelu sve je nejasnija. Stručnjaci iz industrije kažu da se velika većina gostiju dobro ponaša, ali kumulativni utjecaj malih, svakodnevno odnesenih suvenira iz soba, pomnožen s milijunima boravaka, košta hotele stotine milijuna dolara diljem svijeta svake godine.

Što hoteli očekuju da ponesete 

Svatko tko kaže da nešto ne ponese - laže. Srećom, toaletni pribor, kutije za higijenu zuba, kape za tuširanje, češljevi, setovi za šivanje i mini sapuni nisu namijenjeni ponovnoj upotrebi ili davanju sljedećem gostu - tako da je u redu ponijeti ih. 

Nakon što se otvore, ili čak jednom kada se stave u sobu, otpisuju se, a s operativne perspektive, lakše je dopustiti gostima da ih ponesu nego baciti ih. Isto vrijedi i za čaj, kavu, vrećice šećera i grickalice dobrodošlice. Papuče su u sivoj zoni, ali većina hotela pretpostavlja da će nestati s gostom, posebno u luksuznijim objektima gdje njihovo pranje ionako ne bi imalo smisla.

Nedavna anketa YouGova pokazala je da, iako više od tri četvrtine ljudi vjeruje da je nošenje mini toaletnih potrepština prihvatljivo, manje od jedne desetine misli isto o ručnicima - iako i oni redovito završe u koferima.

Kad gosti prijeđu granicu

Ogrtači se najčešće kradu u hotelima diljem svijeta, a ručnici su odmah iza njih. U jednom europskom istraživanju među upraviteljima hotela, gotovo osam od 10 reklo je da ručnici nestaju - ali za razliku od toaletnih potrepština, oni su namijenjeni da se koriste iznova stotinama puta. Zamjena jednog ogrtača može hotel koštati i do 100 eura, ili više ako je izrađen po mjeri ili brendiran. Ručnici, jastuci i posteljina također nisu jeftini, posebno u luksuznim objektima koji koriste visokokvalitetni pamuk ili vez po narudžbi.

Ponekad hoteli jave gostu "znamo da ste uzeli Dyson sušilo i ogrtač" te ponude otkup ili vraćanje. No, Karen Irving, generalna direktorica Linthwaite Housea u Velikoj Britaniji, napominje da kada predmeti nestanu, mnogi hoteli jednostavno progutaju trošak umjesto da se suoče s gostom. Kaže kako je to dovoljno rijetko da se ne isplati boravak gostu pretvoriti u negativnu uspomenu.

Svakako nije prihvatljivo uzeti posteljinu, fen ili kuhalo za vodu. Plaćate boravak, ne imovinu. 

Čudna psihologija krađe u hotelu

Gosti koji nikada ne bi ni sanjali o krađi iz trgovine rado će ubaciti ogrtač u svoj kofer, ali prema kliničkoj psihologinji Kate Mason, rijetko se radi o novcu ili cijeni. 

- Ponekad se samo radi o želji da dobijete vrijednost za svoj novac. Kada je boravak skup, kaže, gosti mogu osjetiti podsvjesnu potrebu da uravnoteže vagu. Ali to je impuls koji se brzo može stopiti s nečim emocionalnijim. Ogrtač se osjeća kao dio iskustva, a njegovo uzimanje može se više osjećati kao čuvanje suvenira nego kao počinjenje zločina - kaže Mason.

 Za razliku od krađe u trgovini, koja je očito transakcijska i nemoralna, krađa u hotelu postoji u nejasnijem psihološkom prostoru. Soba se čini poluprivatnom, a predmeti se osjećaju privremeno vašima. Mason također ističe da se hoteli doživljavaju kao veliki, korporativni subjekti te često postoji osjećaj da hotelu to neće nedostajati.

Prava cijena ručnika

Na globalnoj razini, krađa u hotelima brzo se gomila. Samo u SAD-u, procjene industrije sugeriraju da gosti svake godine ukradu hotelsku robu u vrijednosti od oko 100 milijuna dolara - brojka koju hotelijeri smatraju konzervativnom, s obzirom na to koliko se rijetko gubici formalno bilježe. 

Gubitak posteljine toliko je rutinski da ga mnogi hoteli tretiraju kao neizbježan operativni trošak, bliži lomu u restoranu nego otvorenom zločinu. Ali prema Catherine Morris, direktorici tvrtke Tradelinens, stvarna šteta nastaje akumulacijom. Jedan ručnik ne čini se kao puno, ali kada to pomnožite na stotine soba, više puta tjedno i cijelu godinu, matematika postaje brutalna.

Neki su zato u ručnike, ogrtače i posteljinu počeli ušivati čipove koji omogućuju da točno prate što nedostaje. Drugi su pak istaknuli cijene na onome što nije besplatno. Iako je i to izazvalo kontroverze...