Luigi Borgato imao je 23 godine kad je izradio prvi klavir, a u idućim je desetljećima zanatsku vještinu pretvorio u brend koji je privlačio kupce iz cijeloga svijeta - sve dok mu posao naglo nije prekinula pandemija
'PROPADAMO ZBOG KORONE'
Talijanski graditelj glasovira misli da je vrsta koja izumire
Danas strahuje da bi taj stari obrt u Italiji, zemlji koja je na kraju 17. stoljeća izmislila klavir, mogao potpuno nestati.
- Sve je stalo, nema koncerata, nema kontakata s glazbenicima. Bez vladine pomoći moja profesija možda neće dočekati kraj pandemije - kaže Luigi Borgato, danas 58-godišnjak.
U njegovoj kući u Borgu Venetu, pokraj Padove, sve odiše klasikom. Verdijevo poprsje i Beethovenov portret tik su uz koncertne postere iz milanske La Scale. Na kraju sobe je 'doppio Borgato', impozantan spoj dvaju velikih klavira.
U blizini je i posljednji dodatak njegovoj proizvodnoj zbirci, koji je 2017. predstavio kao "najduži koncertni klavir u svijetu" jer je s 3,33 metra otprilike pola metra dulji od standardnog.
Borgato i supruga Paola, koja je zadužena za mehaniku svakog instrumenta, grade maksimalno dva klavira godišnje. Pomaže im samo jedan zaposlenik.
Ručni rad
- Nitko u Italiji, a kamoli u svijetu ne radi koncertne klavire ručno kao mi. Ali s ovom pandemijom ljudi dobro promisle prije nego što ulože u kupnju klavira - kaže Borgato.
Cijena jednog Borgata varira od 291.000 do 486.000 eura, bez poreza, ovisno o modelu. Za svaki treba oko 1850 radnih sati. Kupci su većinom iz inozemstva, Švicarske, Francuske, Njemačke, Austrije, ali i iz Kine. Većinom su to pijanisti, ali ima i onih koji ulažu u instrument kao umjetničko djelo.
Paola (55) priznaje da se teško oprašta s ručno izrađenim klavirima.
- U svakom instrumentu lijep je dio naših života - kaže.
Njezin suprug tvrdi da Italija ne priznaje dovoljno umjetnost izrade glasovira iako je to zemlja u kojoj je Bartolomeo Cristofori izmislio taj instrument 1698. godine. Diljem Europe nestale su male tvornice klavira nauštrb velikih, a njih su, pak, progutali azijski divovi.
Austrijski proizvođač Boesendorfer, na primjer, u vlasništvu je Yamahe od 2008. dok je njemački Schimmel prodao većinski udio kineskom Pearl Riveru prije pet godina.
Poput glumčeva šapta
Borgato u svojoj radionici pažljivo mjeri, reže, oblikuje i lijepi svaki dio, od rezonatora od crvene smreke do vrhova batića od filca merino vune. Nakon što je počeo karijeru kao 'klavirštimer' 1983., on i njegova supruga proputovali su svijet kako bi posjetili muzeje glazbenih instrumenata i proučili povijest klavira.
Borgato se 1985. u svom Renaultu 4 odvezao do Berlina i prvi put obišao tvornicu klavira - Bechsteinovu. U Njemačkoj je našao i nadahnuće za svoj prvi klavir nakon što je posjetio Beethovenovu rodnu kuću u Bonnu. Po uzoru na zadnji primjerak klavira velikoga njemačkog skladatelja izgradio je klavir s četiri žice za visoke note, umjesto standardne tri.
Francuski virtuoz Jean Guillou 1991. predstavio je Borgatov novi klavir u pariškoj crkvi svetog Eustahija rekavši da se radi o "djelu mladoga genijalnog graditelja". Od tada su slavni pijanisti poput Radua Lupua, Vladimra Aškenazija ili Jeromea Rosea izvodili recitale na njegovim klavirima.
Ako su koncerti u pandemiji prestali, profesionalno snimanje nije. Talijanski pijanist Francesco Libetta lani je snimio svih 35 Beethovenovih sonata na Borgatu, opisavši zvuk 3,33 metra dugog klavira "očaravajuće lijepim".
- Glasovir je golem, ali zvuk koji odašilje je vrlo mekan, delikatan i omogućuje vrlo lagan prijelaz s pianissima do fortissima. To je poput velikog glumca koji govori šaptom, a u zadnjim redu teatra ga savršeno čuju - rekao je Libetta.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
