Treće oko ima svatko - centar intuicije, mudrosti, predviđanja

U istočnoj, ali i zapadnoj kulturi treće oko se povezuje s intuicijom, vidovitošću, duhovnošću i drugim paranormalnim sposobnostima. I danas mnogi hindusi nose tilak (točku na čelu) koji ima mistično značenje i predstavlja treće oko. Da treće oko nije izmišljena fikcija, svjedoče i crteži na čelima drevnih bića iscrtanih na zidovima pećina i skulpturama u budističkim hramovima. 

Istraživači koji se bave tim fenomenom smatraju da treće oko predstavlja memoriju izvanzemaljskih ljudskih predaka, odnosno bogova. Treće oko ima i univerzalnu mitološku povijest. To je srednje oko hinduističkog božanstva Šive, oko boga Horusa u egipatskoj tradiciji, kiklopa i roga jednoroga.

Treće oko se u duhovnom smislu nalazi u sredini obrva iznad korijena nosa. Središte je naše duše u budnom stanju i djeluje na intuiciju, predviđanja, ali i na sjećanja, sposobnost vizualizacije te razumijevanje mentalnih pojmova. Nazivano i okom mudrosti, treće oko zapravo predstavlja šestu, odnosno čeonu čakru koja je indigo plave boje.

Većina medicinskih stručnjaka koja je proučavala treće oko smatra da je zapravo riječ o epifizi, žlijezdi smještenoj između dvije moždane hemisfere. Određene stanice unutar epifize nalikuju na fotoreceptore oka, a osim toga, epifiza izlučuje i melatonin. To je hormon koji se smatra kemijskim prethodnikom snova, iskustava blizu smrti, meditacije, vizija i drugih oblika svijesti.

Povezano sa simpatičkim živčanim sustavom, treće je oko (odnosno epifiza) uspostavljalo vezu s voljnim dijelom živčanog sustava i na taj način čovjeku davalo uvid u “više svjetove“. Postoje teorije koje kažu da ćemo tu žlijezdu svi ponovno aktivirati tek kad čovječanstvo dosegne stupanj duhovnosti kakav je nekad postojao. 

Znanost do danas nije objasnila pravu ulogu te atrofirane žlijezde, iako neka istraživanja pokazuju da je njezina uloga u duhovnom životu čovjeka znatna. Svako ljudsko biće ima treće oko koje može aktivirati frekvencije duhovnog svijeta i omogućiti da imate osjećaj božanskog postojanja te jedinstvenosti sa svijetom oko sebe.

Epifiza se može podesiti na odgovarajuću frekvenciju uz pomoć meditacije, joge ili raznih ezoteričnih metoda. Kroz stoljeća su filozofi, mudraci i duhovni učitelji epifizu povezivali s trećim okom čija percepcija nije zamagljena ili ograničena fizičkim osjetilima. 

Francuski filozof René Descartes (1596. - 1650.) u svojim je djelima naglašavao važnost epifize nazivajući je “sjedištem duše” i “dijelom tijela u kojem duša izravno obavlja svoje funkcije”. Zanimljivo je što je Descartes upotrijebio upravo izraz “sjedište duše” kako bi opisao epifizu. Naime, postoji uska veza između pojave duše u tijelu prema učenju raznih duhovnih tradicija i oblikovanja epifize. Utvrđeno je da se epifiza počinje stvarati u fetusu 49 dana nakon začeća. 

Prema učenju tibetanskih budista zapisanom u “Tibetanskoj knjizi mrtvih”, upravo je toliko vremena potrebno da duša nakon smrti i izlaska iz jednog tijela provede u bestjelesnom stanju prije nego što uđe u drugo tijelo. Treće oko je uspavano kod mnogih od nas. Ljudi koji su raznim tehnikama “probudili“ svoje uspavano treće oko su oni koji mogu dosegnuti spoznaju ili prosvjetljenje, a javljaju se i druge sposobnosti, poput vidovitosti. 

Vjeruje se da ljudi koji aktiviraju treće oko mogu vidjeti aure, pa čak i proricati. Jogiji tvrde da je treće oko atrofiralo zato što su težnje čovjeka zadovoljene na nižim razinama. Kad čovjek proširi svoje interese, opet će se probuditi njegovo treće oko.