U Crvenom križu volontirala su djeca, ali i brojni plemenitaši

U trenucima kriza i ratova, prirodnih katastrofa, neimaština i bolesti, ruku spasa pružali bi izrazito plemeniti ljudi, voljni pomoći svakom unesrećenom, bez obzira na rasu, nacionalnost ili vjeru. Kako pomoć nekad nije bila sustavna i organizirana, pojavila se potreba za osnivanjem društava diljem svijeta koja će okupljati članove i biti na raspolaganju kad treba. Nakon osnivanja Međunarodnog odbora za pomoć ranjenim vojnicima 1863. godine u Ženevi, na inicijativu Švicarca Henryja Dunanta, prije točno 145 godina Crveni križ u Hrvatskoj postao je sinonim za spas nebrojeno mnogo ljudskih života. Njegovi mnogobrojni volonteri, članovi i zaposlenici do danas su pomogli stotinama tisuća ljudi kojima je pomoć bila prijeko potrebna.

POGLEDAJTE VIDEO:

Pokretanje videa...

01:18

Crveni križ | Video: 24sata/pixsell

Ove godine Hrvatski Crveni križ obilježio je tri velike obljetnice - neprekinuto djelovanje na području Hrvatske još od 22. listopada 1878., kao i 70 godina dobrovoljnog davanja krvi te 30 godina od priznanja Hrvatskog Crvenoga križa kao samostalnog nacionalnog društva u okviru Međunarodnog pokreta Crvenoga križa i Crvenog polumjeseca.

Središnja proslava bila je u Zadru u listopadu ove godine otvorenjem izložbe "Baština humanosti u Zadru: 145 godina Crvenog križa u Hrvatskoj" te svečanom sjednicom, prigodnim koncertom i domjenkom u Kneževoj palači, kao i mnoštvom drugih aktivnosti tog dana u gradu, poput akcije dobrovoljnog davanja krvi, prezentacije slikovnice "Drvo dobrih djela", izvedbe dječje predstave, pokazne vježbe spašavanja iz mora i prikaza korištenja opreme za spašavanje. Autori izložbe su Tomislav Blažević, diplomirani knjižničar, Marijana Senkić Klapan, v.d. ravnatelja Znanstvene knjižnice Zadar, i Mihaela Šimat, diplomirana knjižničarka.

- U kontekstu osnivanja Crvenoga križa na našem prostoru, poseban spomen zaslužuje Amelia Lantana, rođena grofica Borelli, koja je 1878. bila prva potpredsjednica i osnivačica društva zadarskih žena 'Domoljubna potporna zadruga Gospojinska u Dalmaciji' (Società patriotica dalmata di signore per soccorsi). Bilo je to društvo uglednih Zadranki koje se nisu libile pomagati i previjati rane, donositi hranu i potrepštine u udaljene krajeve. U statutu društva 'Ustanova domoljubne zadruge dalmatinske od Gospoja na potporu ranjenim i bolesnim vojnicima' prva je dobila suglasnost tadašnjih vlasti, namjesništva Carevine, za svoje humanitarno djelovanje, koje je provodila u skladu s međunarodno prihvaćenim odlukama iz 1863. godine i bila priznata kao prva organizacija Crvenoga križa na Balkanu, nastala na bogatoj medicinskoj tradiciji u Zadru - govori nam Marina Pinjagić Telak, zamjenica izvršnog predsjednika Crvenoga križa. Tome u čast na otvaranju izložbe izveden je i koncert "Baština Humanosti" koji je replika dijela repertoara humanitarnog koncerta održanog u Zadru 1915. u organizaciji grofice Borelli te su na koncertu Verdijeva, Donizettijeva i Weberova djela izvele tri izuzetne umjetnice - Nele Šarić, sopranistice, Nere Gojanović, mezzosopranistice i pijanistice Gordane Pavić.

DONACIJE Crveni križ pokrenuo akciju pomoći ljudima iz Turske i Sirije

Društvo je najprije skrbilo i njegovalo ranjene vojnike tijekom ratnih događanja u Bosni 1878. godine, ali i brinula o invalidima te pomagala udovicama i civilnim stradalnicima. Amelia Lantana nije imala djece (obitelj Lantana, koja je do 2. svjetskog rata obitavala u ljetnikovcu na otoku Ugljanu, ostala je zbog toga bez muškog potomka), a zbog bavljenja humanitarnim radom 1905. godine dobila je odlikovanje tadašnjeg cara Franje Josipa - Elizabetin orden 2. reda.

I Dora Pejačević bila je članica

Tijekom svoje povijesti Crveni križ u Hrvatskoj djelovao je u okviru Crvenoga križa Austrougarske Monarhije, Crvenoga križa Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, te poslije Kraljevine Jugoslavije. Od 1941. do 1945. godine djeluje kao samostalno društvo u ratnim uvjetima, ali bez međunarodnog priznanja tog statusa. Razdoblje od 1945. do 1991. godine obilježeno je djelovanjem Crvenoga križa u Hrvatskoj kao republičkog društva Crvenoga križa unutar Crvenoga križa Jugoslavije. Prijelomni trenutak bio je 10. listopada 1991. godine, kad je donesena odluka o istupanju Crvenoga križa Hrvatske iz sastava Crvenoga križa Jugoslavije te od tada, pod nazivom Hrvatski Crveni križ, djeluje kao samostalno nacionalno društvo Crvenoga križa Republike Hrvatske sa Središnjim uredom u Zagrebu i s društvima Crvenoga križa u općinama, gradovima i županijama.

Društva Crvenoga križa počela su se nakon osnutka u Zadru pomalo osnivati i u drugim gradovima. Tako je, primjerice, u Križevcima osnovan 1897. godine, a osnovao ga je doktor Fran Gundrum Oriovčanin.

- Članovi Crvenoga križa bili su uglavnom ugledni i imućniji Križevčani koji su mogli davati novčane priloge i tako pomagati siromašnima. Novac su prikupljali također na dobrotvornim koncertima, na kojima su bile organizirane i lutrije, od kojih se 20 posto izdvajalo se za 'siromašnu školsku mladež križevačku'. U sklopu Crvenoga križa 1914. godine osnovana je i Križevačka bolnica Crvenoga križa, koju je vodio dr. Fran Gundrum Oriovčanin, a u kojoj su se liječili uglavnom ranjeni i bolesni vojnici s ruske bojišnice. Uz Gundruma su posao u smjenama obavljale dvije bolničarke (redovnice) - stoji u zapisima križevačkog Crvenoga križa.

ZA NAJSTARIJE ČLANOVE ZAJEDNICE Projektom Crvenog križa 'Tu smo za vas' pomoć će dobiti više od 340 ljudi s područja Osijeka

Potpomažući ovu humanu ideju, u rad danas najveće humanitarne organizacije u Hrvatskoj, postupno su se uključivale široke mase, ali i mnogi plemenitaši. Jedan od zanimljivih primjera je Dora Pejačević, prva hrvatska skladateljica, koja je velik trag ostavila u svijetu glazbe, a isto tako i u Crvenom križu. Sa svojom je obitelji utrla prve korake Crvenoga križa u Našicama. U vrijeme Prvog svjetskog rata u Našicama je obitelj Pejačević vodila Bolnicu Crvenoga križa, u kojoj je i Dora pomagala unesrećenima, te time promicala humanost i želju za pomoći onima koji su u potrebi, a Dorina baka Lila bila je i prva predsjednica Crvenoga križa u Našicama.

- Priča o Dori, osim o umjetnosti, ujedno je priča o humanosti, o volontiranju, plemenitosti i ljudskosti, o vrijednostima na kojima se društvo treba zasnivati, što je Dora svojim životnim odabirima skromnosti i požrtvovnosti birala i svakodnevno živjela. Umjetnost, baš kao i humanost, kod čovjeka budi one najdublje iskrene osjećaje te kao univerzalni komunikacijski kanal suptilno usmjerava, uvjerava, potiče, motivira i ohrabruje poruke društvu koje se ne mogu silom nametnuti nego prepoznati, osjetiti i živjeti, a to su poruke Crvenoga križa, poruke volonterstva i humanosti - objašnjava nam Marina Pinjagić Telak.

Iz znanstvenih radova na temelju starih spisa doznajemo kako je bio organiziran sustav medicinske skrbi za ranjene vojnike u Prvom svjetskom ratu.

Prenamijenjen bivši Hotel za iseljenike

"U Austro-Ugarskoj bolnička je skrb za ranjene i bolesne vojnike, uz vojni sanitet, bila isključiva nadležnost Crvenoga križa. Gradski odbor Ugarskog Crvenoga križa u Rijeci, osnovan 1881., obnovio je svoju prije zamrznutu aktivnost u kolovozu 1914., sa zadaćom pokretanja ratne bolnice za stradale vojnike. U tu je svrhu prenamijenjen bivši Hotel za iseljenike, veliko moderno zdanje otvoreno 1908., koje je postalo središte bolničke skrbi za ranjenike u gradu", piše u sažetku znanstvenog rada Zorica Manojlović.

"Pod nadzorom Crvenoga križa u Rijeci je organizirano još nekoliko manjih pomoćnih stacionara, a u sustav zbrinjavanja ranjenika uključene su i druge zdravstvene ustanove, kao i većina riječkih liječnika. Na čelu bolničarki volonterki Crvenoga križa bila je predsjednica Crvenoga križa u Rijeci, grofica Sofia Wickenburg, supruga guvernera i istodobno predsjednika gradske podružnice u Rijeci. Riječko zdravstveno osoblje bilo je posebno istaknuto zbog uspješnog i brzog suzbijanja epidemije pjegavog tifusa u veljači i ožujku 1915. godine", piše Manojlović.

Još jedna izvanredna žena, medicinska sestra Štefanija Papiliopulos, jedna je od rijetkih nagrađenih medaljom "Florence Nightingale" za utiranje puta na području zdravstvenog prosvjećivanja ruralnih krajeva. Tijekom petnaest godina, od 1926. do 1941., Ani je sa svojom skupinom od deset medicinskih sestara održala 732 zimska tečaja na kojima je podučavala kuhanje, pravilnu prehranu i brigu o djeci. Tečajeve su prošle 5873 žene sa sela. Medalju je primila 1933. godine.

Sestra Ani, kako su je zvali, već se na početku Prvog svjetskog rata prijavila kao dobrovoljna bolničarka u bolnicu Crvenoga križa u Lipiku, a za požrtvovan rad odlikovana je 1916. srebrnom počasnom medaljom Crvenoga križa. Želja da radi kao bolničarka i u miru ispunila joj se 1923., kad je primljena u tadašnju školu za sestre pomoćnice na Mlinarskoj cesti u Zagrebu. Nakon diplome 1925. dobila je Rockefellerovu stipendiju, kojom joj je omogućeno stručno usavršavanje u Kanadi i Sjedinjenim Američkim Državama. Nakon povratka 1926. godine povjereno joj je da u okviru socijalno-medicinskog rada organizira higijensko-domaćinske tečajeve. Prvi tečaj održan je u prosincu 1926. u Mraclinu.

Originalni rad sestre Ani

- Svoj entuzijazam prenosi i na druge sestre te je uskoro imala osposobljenu cijelu ekipu sestara koje su s njom podizale zdravstvenu svijest naroda. Tečajevi su organizirani zimi, a u ljetnim mjesecima sestra Ani vodila je ženske tečajeve na Seljačkom sveučilištu pri Higijenskom zavodu u Zagrebu (opća higijena, higijena prehrane i higijena žena i novorođenčeta). Originalni rad sestre Ani nije prošao nezapaženo, a još je dio tečajeva odradila i '50-ih godina, još svježeg duha i puna entuzijazma - kaže nam zamjenica Pinjagić Telak.

Mladi ljudi i volonteri oduvijek su bili okosnica, zbog poleta i svježine koju su unosili u rad. Hrvatski Crveni križ kroz svoje programe namijenjene djeci i mladima promovira ideju volonterstva, naglašavajući sve dobrobiti koje volonterstvo sa sobom donosi, od najranije dobi. Na sjednici Glavnog odbora 28. siječnja 1922. godine usvojena su Pravila podmlatka Crvenoga križa, što se smatra datumom osnutka podmlatka Crvenoga križa. Novosti je donijela predstavnica američkog podmlatka, koja je Glavnom odboru u prosincu 1921. godine predstavila "najnovije" aktivnosti.

- Rad podmlatka u tom razdoblju obuhvaćao je: stjecanje higijenskih navika, poticanje i razvijanje humanih i socijalnih osjećaja kod školske djece te socijalne i zdravstvene aktivnosti. Za učenice viših razreda srednjih i stručnih škola održavali su se tečajevi za buduće majke. U srednjim školama održavali su se i tečajevi za njegu bolesnika i tečajevi prve pomoći. Za učiteljice su se održavali tečajevi iz kućne i školske higijene, tečajevi za vođenje i uređenje školskih kuhinja te tečajevi za organiziranje ljetovanja i zimovanja. Školske kuhinje također su jedna od značajnih djelatnosti u tom razdoblju. U početku su osnivane u manje razvijenim krajevima i u krajevima pogođenima elementarnim nepogodama, a poslije i u drugim školama. U razdoblju nakon Drugog svjetskog rata članovi podmlatka Crvenoga križa sudjelovali su u već spomenutim aktivnostima te su nastavili razvijati ih i širiti - piše Katarina Zorić, urednica magazina Godišnjak Hrvatskog Crvenoga križa, u svom osvrtu.

EUROPSKI PROJEKT Zagrebački Crveni križ uključio više od sto djelatnika i volontera u krizno djelovanje

Danas Crveni križ ima 132 županijska, gradska i općinska društva te dopire i do najudaljenijih dijelova zemlje. A da bi cijela priča funkcionirala, brine se 12.000 volontera. Tijekom Domovinskog rata podijeljeno je više od 332 milijuna kilograma hrane i više od 116 milijuna kilograma ostale robe. Za više od 250.000 prognanih ljudi u 284 centra kolektivnog smještaja osigurana je psihosocijalna podrška. Posebno treba istaknuti kako je u tom razdoblju prikupljeno više od milijun doza krvi za povećane potrebe zdravstvene službe. 

Povijest koja se ne smije zaboraviti

Povijest međunarodnog pokreta Crvenog križa počinje kada je Švicarac Jean-Henry Dunant (8. svibnja 1828., Ženeva – 30. listopada 1910., Heiden) zatekao se 24. lipnja 1859. godine na bojnom polju kod Solferina i svjedočio patnjama, agoniji i smrti tisuća vojnika. Nakon bitke između austrijske i francusko-sardinijske vojske, na bojnom je polju ostalo 40.000 ranjenih i poginulih vojnika. Postojeće zdravstvene službe nisu imale dovoljno ljudi i materijalnih sredstava za pomoć svima. Dunant je uz pomoć mještana organizirao pomoć ranjenicima u obližnjim crkvama i kućama, bez obzira kojoj strani u sukobu pripadali ponavljajući kako su svi ljudi braća (tal. "Siamo tutti fratelli").

Dunant je događaj opisao u knjizi pod nazivom "Sjećanje na Solferino", objavljenoj 1862. godine. U knjizi je istaknuo: potrebu osnivanja društava za pomoć koja bi u vrijeme mira obrazovala dobrovoljce za pomoć vojnim sanitetskim službama u ratu; zaštitu ranjenika bez obzira kojoj strani u sukobu pripadaju; te sklapanje međunarodnih ugovora kojima bi se regulirao rad sanitetskog osoblja i društava za pružanje pomoći kao i poštivanje njihove neutralnosti. Sve to rezultiralo je 1863. godine (17. veljače u Ženevi) Odbor petorice osnovao je Međunarodni odbor za pomoć ranjenim vojnicima koji od 1876. godine nosi naziv Međunarodni odbor Crvenog križa (do danas novi taj naziv - engleski: International Committee of the Red Cross (ICRC). Na Dunantov rođendan slavi se i Svjetski dan Crvenog križa i Crvenog polumjeseca. Prva Nobelova nagrada za mir dodijeljena je Henryju Dunantu, osnivaču Crvenog križa i začetniku Ženevske konvencije i Frédéric Passyu (Francuska) - osnivač i predsjednik Međunarodne lige za mir.
Osim pomaganja u brojnim ratovima, kao i Prvo i Drugom svjetskom, 1919., 1944. i 1963. Međunarodnom odboru Crvenog križa dodijeljena je Nobelova nagrada za mir.