Lifestyle

Komentari 3

U ljubavi i istom poslu: Kako su se snašli poznati supružnici

U ljubavi  i istom poslu: Kako su se snašli poznati supružnici

Kako je to kad se dvoje supružnika nađe u istoj profesiji, a pritom su karakterno potpuno različiti, govore glumci i voditelji kazališta, vlasnici škole stranih jezika...

Kad zajedno radite 39 godina, od čega zajedno vodite kazalište više od 25 godina, onda tu ima svega: od euforije, sreće, suza, tuge, zadovoljstva, užasa pa i hvatanja za glavu. Bude ponekad i pitanja: “Zar nam je sve to trebalo?”. Kad smo prije 24 godine dali otkaz i otišli u privatnike, nismo mogli ni sanjati da ćemo se baš toliko puta “hvatati za glavu”, kaže Vitomira Lončar (53), koja sa suprugom redateljem Ivicom Šimićem sve te godine uspješno vodi Malu scenu.

Kod njih, govore, nema podjela na posao, obitelj i neko imaginarno vrijeme za sebe. Odavno su se odlučili za jedan i jedinstven život. Prve su se nedoumice javile kad im se prije 19 godina rodila kćer Buga, ali onda su zaključili da i ona mora dijeliti život koji su roditelji odabrali. Nije joj bilo druge nego se prilagoditi. Za njihovu se obitelj može reći da su 24 sata na poslu, ali i isto tako da su 24 sata obitelj i 24 sata imaju vremena za sebe. Postoje, naravno, stvari, posebice u poslu, u kojima se zna čija je zadnja.

- U umjetničkom je smislu Šimićeva zadnja, u poslovnom i financijskom pogledu je moja. Najčešće se porječkamo zbog toga što meni vrijeme ide na minute i sekunde, a njemu najmanja jedinica više nije ni godina nego - desetljeće. Imamo potpuno različite ritmove, a što smo stariji, to svaki ide sve više u svoju krajnost. Ja sam za njega prebrza, a on za mene previše spor. I to su naši najčešći izazovi s kojima se uspješno nosimo - govori popularna Bucka.

U poslu, priznaju, uvijek dolaze do konsenzusa, nije im se u 25 godina postojanja Male scene dogodilo da bi se jedan baš zainatio, a isključivo onaj drugi popuštao. Ponekad im, govore, zbog nekih stvari treba dulje vremena za pregovore, ali su češće situacije u kojima se brzo dogovore. Ali prioritet izvrsnosti tom je paru uvijek bio na prvom mjestu. Kad je riječ o nevažnim stvarima koje nisu vezane za posao, Ivica je taj koji popušta zbog mira u kući. Bucka je, ne skriva, teška na tim stvarima, suprugu je, smatra, lakše popustiti. 

Upravo Ivica i Buga njezina su velika podrška. Vitomira se za kazališni red bori kao lavica pa često bude i prozivana. Ivici tada bude teško jer kao i svaki muškarac ima potrebu braniti, zaštititi svoju ženu. Zato ga Bucka često mora smirivati da ne napravi neku nesmotrenost.

- Umirujem ga i dokazujem da se mogu sama braniti kad ‘veliki dečki’ krenu na mene. Ne treba mi muž za to da bi me branio od ‘prekomjernih granatiranja’. Nisam se zato udala - smije se.  

Dugo su mislili da će 19-godišnja jedinica Buga jednom nastaviti voditi njihov posao, da će završiti na glumi ili možda režiji. No onda se, prije nešto više od dvije godine, dogodio preokret. Buga je umjesto Akademije dramske umjetnosti odabrala klasičnu glazbu. Danas je studentica opernog pjevanja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. U roditeljskom kazalištu volontira, radi gotovo svakodnevno, i to različite poslove. Upoznala je sve segmente rada u kazalištu, ali što se novih ideja ili svježe krvi tiče, Mala scena nije njezin interes. Još ponekad sinkronizira crtiće, ali njezin je fokus samo klasična glazba. I roditelji je podržavaju u tome. I dok Ivica vodi brigu o web-stranici teatra, Vitomira piše “Slamku spasa”, blog o kazalištu, Buga pak piše blog o operi, i to na engleskom. Vitomira Lončar ima razloga biti zadovoljna, unatoč svim nevoljama i napadima kazališnih moćnika. 

- Što god tko mislio, znam da sam i uspješna poslovna žena i da imam sretnu obitelj. Da nisam snažna ne bih ni pisala niti se izlagala svemu ovome što mi se događa. No nikada me ništa nije uspjelo zaustaviti kad sam krenula za onim u što vjerujem, pa me neće ni u ovom slučaju - poručuje Vitomira.

Bez dogovora i kompromisa ne bi bilo ni uspjeha 

Supružnici Vitomira Lončar i Ivica Šimić već 25 godina uspješno vode kazalište Mala scena. Istinski uživaju u svom poslu, ali ponekad, priznaju, bude i pitanja ’Zar nam je sve to trebalo?’

Tvrdoglavi smo, ali u poslu imamo iste želje i ciljeve...

Odlično surađujemo s obzirom na to da smo cijele dane zajedno i radimo zajedno. Izbije li “situacija” otvoreno porazgovaramo o problemu, ne zadržavamo to u sebi i u načelu ne nosimo posao kući, iako je on dio našeg žiota. Ako treba, pozovemo jedan drugog mailom na sastanak pa makar sjedili u susjednim sobama - priča Ozren Debić (34), dok njegova supruga Ana (31) dodaje da su oboje glasni i ništa ne zadržavaju u sebi. Mladi zagrebački bračni par Horvačić-Debić vlasnici su uspješne škole za strane jezike Sputnik koju su otvorili 2006. i u kojoj je danas zaposleno 13 stalnih profesora. Ana, profesorica ruskog koji je završila zbog velike ljubavi prema ruskoj književnosti, govori kako nijedna škola nije pružala ruski i otud ideja za pokretanje biznisa. 

- Ozren me pogurao jer nisam sigurna da bi sama krenula, iako je to san svakog profesora. Dao je otkaz na mjestu menadžera u jednoj tvrtki i apsolutno se posvetio zajedničkom biznisu - govori Ana, koja predaje, ali se isključivo bavi mentoriranjem profesora u nastavi, prenoseći im svoje iskustvo, dok Ozren, psiholog po struci, vodi financije. Na nekim područjima razvoja ipak moraju surađivati. Priznaju da su oboje dosta tvrdoglavi i gledaju tko će prvi popustiti, ali naposljetku uvijek riješe problem bez obzira na to. 

Izrazito su produktivni kada otputuju na neku udaljeniju lokaciju. Tada rade dugoročnije planove za budućnost jer su na poslu većinom zaokupljeni tekućim problemima. Priznaju da ponekad i kod kuće porazgovaraju o poslu, ali nikad usputno, na primjer dok se kuha ručak, nego i za to postoji određeno vrijeme.

Upoznali su se kod zajedničkih prijatelja, a danas imaju 11-mjesečnog sina Lucijana kojeg sada pričuva baka koja živi u blizini. 

- Privatni posao pruža nam fleksibilnost i za sada dobro balansiramo i nadopunjujemo se. Lucijana pričuvamo i jedan i drugi, zapravo obavljamo sve što treba - govori Ana.  

Ponekad rade i 12 sati na dan, a voljeli bi da dan ima još dodatnih 12 sati kako bi riješili sve obveze. No još se nisu “zasitili” jedan drugoga jer im, jednostavno, zajedno nikad nije dosadno.

- Komunikacija je uvijek najvažnija. Uspješni ljudi su oni koji imaju iste želje i ciljeve, a koje ne mogu postići dvoje potpuno različitih ljudi - govore supružnici koji smatraju da je to ključ uspješne bračne i poslovne suradnje. (A. Vukašinović)

Psiholog i profesorica

Supružnici Ana i Ozren Debić voditelji su zagrebačke škole za strane jezike Sputnik. 

Znamo se pošteno porječkati, ali na kraju uvijek nađemo rješenje

Ona voli čiste linije, a on ekstravaganciju i detalje, ona voli urbaniji stil, a on raskošne večernje haljine, ali u poslu, unatoč različitim viđenjima mode, savršeno funkcioniraju, baš kao i u obiteljskom životu. Marija i Jurica Pirić modni su dizajn studirali u Milanu, na prestižnoj školi Instituto Marangoni, poznaju se već 18 godina, a početkom trećeg mjeseca proslavili su desetu godišnjicu braka. Isti takav jubilej “slavi” i njihov brend Arileo. 

- Vjenčali smo se u subotu, a dva dana poslije, u ponedjeljak, otvorili smo Arileo. Sve dobro funkcionira, kod kuće se nikad ne svađamo, ali se na poslu znamo pošteno porječkati. Ali naše svađe traju najviše 15 minuta, poslije se više i ne sjećamo u čemu je bila stvar. Ne razumijem ljude koji su u stanju duriti se dva dana. U braku je najvažnije biti fleksibilan - kazuju nam Marija (35) i Jurica (38). On kaže kako o poslu, kada su kući, rijetko govore. Temu o poslu najčešće započinje Marija, ali, kako nam kažu, ona voli raspravljati o kreacijama, dok Jurica posao voli ostaviti na poslu. Imaju dvoje djece, 9-godišnju Ivu i 5-godišnjeg Marina, što zahtijeva dobre organizacijske vještine.

- Nisam muškarac koji misli da žena treba sama obavljati kućanske poslove. Znam kuhati, služiti se usisavačem, nisam zbog toga papučar kako neki znaju reći. Kad smo dobili djecu, Marija je više bila kod kuće jer, dok su bili mali, smatrali smo da je važnije da su uz mamu. Ja sam se prihvatio posla. Moje je da ih spremim za spavanje, pročitam im priču... Sjećam se jednom, Mariji nije bilo dobro i legla je ispred televizora gledati seriju. Ja sam usisao kuću i skuhao ručak. Sutradan je, sasvim slučajno, u Ivinu vrtiću tema bila obiteljski život. A ona je ispričala kako tata usisava i kuha, a mama lijepo leži i gleda televiziju - smije se Jurica i dodaje kako u privatnom poslu nemaš radno vrijeme, ali im olakšava činjenica što im je radionica u prizemlju obiteljske kuće u Splitu.  Na pitanje zašto su se nakon života u Milanu odlučili vratiti u rodni Split, a ne, na primjer, otići u Zagreb gdje je središte domaće modne industrije, kažu nam: 

- Nekako smo smatrali da u Splitu tržište nije toliko zasićeno, da imamo više prostora. Iako početak nije bio nimalo lak. Kada dođete iz Milana, gdje se modu drukčije doživljava, mislite da radite nešto genijalno. A onda shvatite da svako podneblje ima svoja pravila. Strast morate pretvoriti u biznis i prilagoditi je ovom mentalitetu. 

Poslovno im je pravilo - bolje tinjati i dugo gorjeti nego se rasplamsati i brzo ugasiti. Inspiraciju za kreacije crpe iz svakodnevice. Marija se nakon studija modnog dizajna usavršavala radeći za Stefanel, Benetton i Emporio Armani, a Jurica je dvije godine radio na relaciji Paris - Indija - Milano. 

- Oboje smo vatreni i temperamentni, ali ipak različitih ukusa. Ja sam horoskopski Ovan, a ona Lav.  Ime Arileo upravo je kombinacija horoskopskih znakova - objašnjava Jurica i zaključuje da je u njihovu slučaju istina da se suprotnosti privlače – oni su kao jin i jang. 

Različiti, ali uigrani

Temperamentni smo, ali se uspijemo dogovoriti, kažu supružnici Marija i Jurica Pirić, vlasnici modnog brenda Arileo. 

Preuzeto iz tjednika SuperMile - svake srijede besplatno ekskluzivno uz 24sata!

Najčitaniji članci