Zamke stereotipa u odgoju: Djeca bi trebala biti jednaka

Sigurno nema čovjeka koji se ne bi složio s tvrdnjom da su u pravednom društvu spolovi ravnopravni. Tako zamišljamo i svijet za svoje najmlađe, pa ipak je dovoljan jedan pogled na zaigranu djecu u parkiću da odmah raspoznate dječake i djevojčice, čak i u dane kad su svi zabundani i s kapom na glavi. Mnogi će roditelji teško ili nikako odoljeti stereotipnom odijevanju djevojčica u ružičasto i crveno, dječaka u plavo i zeleno... Otkud potreba da ih obilježimo već od najranijih dana? 

- Iako određene biološke razlike s obzirom na spol postoje, najveće razlike među spolovima nastaju tek kada ih odrasli svojim ponašanjem uvjetuju. Istraživanja mozga odraslih pokazala su da žene imaju bolju povezanost dijelova mozga koji upravljaju emocijama i onih koji upravljaju govorom. Kao rezultat žene (i djevojčice) lakše verbalno izražavaju svoje osjećaje. Možda je s time moguće povezati činjenicu da djevojčice prije počinju upotrebljavati riječi koje opisuju emocije, poput volim, sviđa mi se, tužna, sretna... - govori nam diplomirana psihologinja i NLP trenerica Kristina Bačkonja, ali odmah dodaje kako je istraživanje provedeno na odraslim osobama pa možda i razlike nisu genetski uvjetovane nego povezane sa stilom odgoja i različitim ponašanjem prema dječacima i djevojčicama, pa dok se razgovor o emocijama s djevojčicama podržava s dječacima on gotovo potpuno izostaje, pa se čak i tumači kao neadekvatan uz riječi, na primjer: “Mi, muškarci, to ne rješavamo razgovorom nego akcijom!”. Psihologinja napominje da komunikacija djeteta s roditeljima ima snažan utjecaj na djetetovo ponašanje i na razvoj njegova identiteta, pa vlastitim primjerima, potkrepljujući jedno, a sputavajući drugo ponašanje, roditelji oblikuju ponašanje i stavove svoje djece. 

- Stavove i uvjerenja koja smo ‘naslijedili’ u vlastitoj obitelji, najčešće prenosimo i na svoju djecu. Uzmimo za primjer oca koji je odrastao u obitelji u kojoj se znalo da ‘dječaci ne plaču’. Tata koji vjeruje da ‘pravim’ muškarcima ne dolikuje pokazivanje emocija, vjerojatno će takvu poruku prenijeti i na sina. Dječaci kod zubara ne plaču jer su hrabri, dječaci ne plaču kada ih drugi dječak udari nego mu vrate... Isti će tata, dok očekuje od svog sina da bude hrabar, drukčije reagirati kad je riječ o djevojčici. Krhku se djevojčicu tješi kod zubara; u parkiću se ne smije ljutiti na drugu djevojčicu jer to dobre curice ne rade... 

I tako nastaju mladi muškarci i žene odgojeni na način da se ponašaju u skladu sa stereotipima. Djeca sama brzo shvate što je “prikladno” za njihov spol i počnu se ponašati u skladu s tim. - Zamka koja se može dogoditi kada odgajamo djecu na stereotipan način jest upravo ta da dijete izraste u osobu koja čvrsto vjeruje da nema kapacitete za nešto za što ima drugi spol. 

Dječak koji iz dana u dan gleda mamu koja obavlja sve po kući i tatu koji nikada ne radi taj posao izrast će u mladića koji neće pomagati u kućanstvu. I u odrasloj dobi o njemu - ako nema partnericu - i dalje će se brinuti majka jer on to ne zna - govori Bačkonja i dodaje: - Tek ćemo zanemarivanjem djetetova spola u smislu da mu ne pridajemo određene stereotipne karakteristike, omogućiti da se razvija u skladu sa svojim kapacitetima, željama, preferencijama, izborima. Omogućit ćemo mu razvoj bez ograničenja, omogućit ćemo mu da izraste u sretnu i ispunjenu osobu koja vjeruje da ima sve sposobnosti kao i drugi - pa čak i kao osobe drugog spola!

Preuzeto iz tjednika SuperMile - svake srijede besplatno ekskluzivno uz 24sata!