Zasladi život: U slastičarnici Cukeraj kolači su kao domaći

Iako po struci dr. sc. nutricionizma i dr. medicine, sestre Marina Krpan (36) i Vesna Ceraj (47) prije pet i pol godina ljubav prema slatkom “začinile” su otvorenjem slastičarnice Cukeraj na Jarunu. Tri godine poslije šire se na Britanac, a prošle godine “zasladile” su i Dubravu. Sve je počelo doslovno od - šale.

- Obiteljski ljetujemo. Na okupu nas bude i do 14, 15. Kad imamo vremena, osobito na godišnjem, pečemo kolače. I po dvije vrste na dan. To ljeto 2007., dok smo jele kolače na terasi, ‘provocirali’ su nas kroz šalu da bismo trebale otvoriti slastičarnicu. Marinin muž za to je vrijeme listao novine i rekao kako nam je našao prostor. Pitala sam ga je li ozbiljan, a on je rekao da je. To je bio prvi korak - kroz smijeh priča Vesna, a Marina dodaje:

- Shvatili smo da naši kolači ne stignu do hladnjaka jer na putu od pećnice do njega sve se pojede. Prvotna ideja bila je da to bude nešto malo i slatko. Kako se to razvilo u posao, moj muž Tomislav, inače ugostitelj, ostavio je posao i zaposlio se u Cukeraju kojim danas upravlja. Međutim, djevojke mu nisu prepustile potpuno posao. Ipak je njihova riječ važna. 

- Vesna i ja smo uprava koja sudjeluje u odlučivanju, postavljanju ciljeva, kontroliramo, planiramo. Kao nutricionistica zadužena sam za sastojke i sustav kvalitete. Upotrebljavamo prirodne namirnice. Tomislav ima ugostiteljsko iskustvo, a Vesna je glavna za recepte - govori Marina. No da nije bilo bake, možda Cukeraj ne bi ni zaživio niti bi Vesna svaki slobodan trenutak eksperimentirala sa sastojcima i okusima sebi za gušt.

- Moja slatka priča počela je još davnih dana s bakom Katarinom. Ona je pravila sjajne kolače. Još od šeste, sedme godine pečem kolače. S deset sam već napravila rođendansku tortu za obiteljsku proslavu - prisjeća se Vesna. Nakon što su prihvatile slatki izazov, šest mjeseci im je trebalo da otvore prvi Cukeraj, i to bez pomoći profesionalnog savjetnika.

- Budući da stanujem na Jarunu, željeli smo tamo otvoriti slastičarnicu jer je nije bilo. Ideja je bila da ljudima ponudimo kolače koji su kao da ste ih kod kuće pripremili. Dakle, da budu ukusni i domaći. U Cukeraju nemamo vreću s gotovim smjesom za biskvit nego za svaki kolač razbijamo jaja. Ne ispadne nam svaki put biskvit savršene debljine, ali to je poanta. Pa ni kod kuće vam ne ispadne svaki kolač jednako. Sjećam se gospodina koji je stalno dolazio po sitne kolače. Rekao nam je: ‘Samo vas molim da se ne pokvarite s vremenom’. Dakle, kvaliteta bez kompromisa nam je na prvome mjestu. Rekli smo: ‘Ili ćemo tako raditi ili nikako’ - kaže Vesna, a Marina se nadovezuje:

- Naš svaki kolač je ručni rad. I svaki dan ih pečemo. Kod nas ne stoje u vitrini kolači dulje od jednog dana. Radimo svaki dan, i nedjeljom, što nije praksa. Kako živim na Kvatriću, nebrojeno puta nam se dogodilo da smo u nedjeljnoj šetnji htjeli pojesti kolač i nijedna slastičarnica nije radila. Budući da je to obiteljski dan, htjeli smo omogućiti ljudima da se mogu zasladiti negdje ako im se, na primjer, ne peče kolač. Iako ih kupci često traže da odaju recepte, strogo ih čuvaju. Pa neće valjda odati kako rade išlere za koje im čak i domaćice kažu da im nisu tako dobro kao njihovi.

- Kako koji recept skrivamo - kroz smijeh kažu i nastavljaju:

- Išleri su bakin recept. Tortu krhku lješnjak smo baš mi razvili, kao i parfe-tortu od maka, tako da ih ne možemo podijeliti samo tako. Nešto je bakinih recepata, nešto smo skupili, ali se i mnogo igramo te istražujemo nove okuse. Kod kuće imamo dva metra kuharica i uvijek se s putovanja vratimo s novim knjigama. Ljubitelji njihovih slastica točno znaju što žele, no djevojke vole s vremena na vrijeme promijeniti slatki meni. Ali “plakanje” kupaca kod njih pali.

- Toliko ideja imamo da ne stignemo sve. Ima i kolača koji su na čekanju, ali nikako da ih ‘ubacimo’ u proizvodnju. Poput torte od šampanjca. Sad nećemo imati izbora kad smo to ovako javno rekle nego da je uvrstimo u ponudu - šali se Marina i dodaje:

- Čim Vesna napravi nešto novo, odmah svi moramo isprobati. Makar i u ponoć, sjeda u auto i donosi nam novu slasticu. A Vesna nastavlja:

- Naravno, svi smo različiti, i to je dobro. Zato nam je i ponuda raznovrsna. Netko voli čokoladnu tešku tortu, a netko ledeni vjetar. Nekom je ledeni vjetar ‘prelagan’. Ne mogu se svi oduševiti svim vrstama. Zato moramo često mijenjati ponudu. Iako onda slijede pitanja kupaca gdje im je nestao omiljeni kolač. Onda popustimo i vratimo ga jer kupci su nam najvažniji - kaže. Osim kolača i torti koji su za prste polizati, u Cukeraju ćete se osjećati kao da ste u dnevnom boravku. Sve je slatko uređeno; od tapeta do vintage detalja, da su ih na početku ljudi brkali da su trgovina za interijer.

- U uređenju je sudjelovala cijela obitelj, a posebno je zaslužna naša treća sestra Nataša Grubišić, inače odvjetnica. Odlučili smo se za shabby chic jer smo htjeli dočarati toplu, obiteljsku atmosferu dok se iz kuhinjice šire mirisi. Svekrva Milica nam je radila decoupage-tehniku na stolcima. Čak smo sami šili zastore i jastuke. Cvjetne tapete bile su najkritičniji dio projekta - šali se Marina i preporučuje da se bez grižnje savjesti prepustite slatkim užicima u Cukeraju:

- Smanjujemo količinu šećera tako da kolači nisu preslatki i da prirodni sastojci dođu do izražaja. Meni je jako lagano bilo spojiti nutricionizam i slastičarstvo. Naši kolači su upravo onakvi kakve bih kao nutricionistica preporučila i od sastojaka koje bih odabrala. U sklopu pravilne prehrane određen broj kalorija možete unijeti u obliku bilo koje hrane, pa i torte. Samo ako je u odgovarajućim količinama i od dobrih sastojaka. Radije povećajte fizičku aktivnost i zadovoljite želju za slatkim nego da se odreknete omiljene hrane. Ove su godine uveli i sladoled, a za njih se pročulo po cijeloj Hrvatskoj, pa i u Sloveniji i Italiji.

- Kažu nam da se naši kolači i torte na svadbama i drugim proslavama pojedu do zadnjega komadića. Na to smo jako ponosni. Kad se sjetimo da smo počeli od kuhinjice na Jarunu, a sad imamo pravu malu proizvodnju, što reći nego da smo jako sretni. Naravno da smo bili skeptični, jako smo puno uložili, no nikad nismo ni pomislili odustati. Bilo je teških trenutaka, ali uvijek smo bili jako optimistični - kaže Vesna, a Marina dodaje:

- Bez ljubavi ne bi ni bilo našega maloga Cukeraja. 

Preuzeto iz tjednika SuperMile - svake srijede besplatno ekskluzivno uz 24sata!