Do određene mjere je istina da sposobnost djeteta da verbalizira neki događaj u vrijeme kada se dogodio, predviđa koliko će se dobro sjećati toga nekoliko godina ili mjeseci kasnije
OKOLINA JE VAŽNA
Zašto se većina ljudi ne može sjetiti svog ranog djetinjstva?
Istraživanja sugeriraju da su sjećanja često izgubljena ako nisu verbalizirana.
Jedna laboratorijska skupina provela je malo istraživanje. Razgovarali su s mališanima koji su pet godina ranije imali neku nezgodu pa su završila na hitnom bolničkom liječenju (radilo se o uobičajenim dječjim ozljedama). Oni koji su tada bili stariji od 26 mjeseci i već su počeli pričati, sjetili su se onoga što im se dogodilo. Mlađi od 26 mjeseci sjetili su se vrlo malo toga ili čak ničega.
POGLEDAJTE VIDEO (hrana za lakše pamćenje):
Pokretanje videa...
01:19
Međutim, većina istraživanja o ulozi jezika usredotočuje se na određeni oblik izražavanja koji se naziva narativ i njegovu društvenu funkciju. Kad roditelji prepričavaju djeci uspomene, implicitno ih podučavaju narativnim vještinama - koje je događaje važno zapamtiti i kako strukturirati razgovor o njima na način koji drugi mogu razumjeti.
Za razliku od jednostavnog prepričavanja podataka u činjenične svrhe, prisjećanje se vrti oko društvene funkcije razmjene iskustava s drugima. Na taj način obiteljske priče održavaju dostupnost sjećanja tijekom vremena, a također povećavaju koherentnost pripovijesti, uključujući kronologiju događaja, njihovu temu i stupanj osjećaja. Koherentnije priče pamte se bolje.
Pamćenje također ima različite društvene funkcije u različitim kulturama.
U zemljama koje cijene samostalnost, npr. u Americi i Zapadnoj Europi odrasli ljudi se sjećaju dublje u djetinjstvo od onih koji su živjeli u kulturama koje više cijene povezanost s drugima.
To sve ovisi o roditeljskom stilu odgoja pa su tako na Zapadu roditelji više fokusirani na individualni doživljaj djeteta, ono što ono želi i osjeća, a manje na povezivanje s drugim ljudima i na društvene rutine.
Iako još uvijek postoje stvari koje ne razumijemo u vezi s amnezijom iz djetinjstva, istraživači napreduju. Postoji sve više prospektivnih longitudinalnih studija koje prate pojedince od djetinjstva do odrasle dobi. To pomaže u davanju točnih izvještaja o događajima, a što je bolje nego retrospektivno tražiti od tinejdžera ili odraslih da se prisjete prošlih događaja koji nisu dokumentirani.
Također, kako neuroznanost napreduje, nesumnjivo će biti sve više studija koje se odnose na razvoj mozga i razvoj pamćenja. To bi nam trebalo pomoći da razvijemo i druge mjere pamćenja, osim verbalnih izvještaja, piše IFLScience.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
