Nisam željela da se ta djelatnost koju naša obitelj obavlja gotovo devet desetljeća ugasi, kaže Ana Mađer (42), koja za licitare koristi starinsku djedovu peć
TRADICIJA U KOPRIVNICI
Znate li kako nastaju licitari? Ana iz Koprivnice izrađuje ih po receptu starom sto godina
Kad smo zakoračili u jedini koprivnički obrt za proizvodnju licitarskih proizvoda i proizvoda na bazi meda - Medičarnu Špičko u srcu grada dočekao nas je miris meda koji je ispunio trgovinu. Na čijim su policama ukusno poredani licitarski i medičarski proizvodi te boce gverca, pića od meda bez kojeg se nekadašnje svetkovine nisu mogle zamisliti. Široka lepeza proizvoda starog zanata koji polako izumire obuhvaća i proizvodnju svijeća, od voska koji je nusprodukt u proizvodnji licitara. Prvi dan veljače je ujedno bio i prvi dan kad je Ana Mađer (42), kći Ljubice i Vinka Špička, kao treća u generaciji preuzela vođenje obrta, koji je utemeljio Anin djed Vinko Špičko.
POGLEDAJTE VIDEO - važnost tradicijskih obrta:
Pokretanje videa...
00:59
On je 1935. godine preuzeo obrt od Josipa Sulimanovića i od tada neprekidno 87 godina licitarsko-medičarska djelatnost živi unutar te obitelji. Anin djed Vinko se 1972. godine s obrtom preselio na novu adresu, nasuprot župne crkve svetog Nikole, ni stotinjak metara od glavnog trga.
Preseljenje je bilo pun pogodak jer se ta djelatnost vjekovima uglavnom vezala uz prošćenja, religijske svetkovine...
- Mama i tata odlučili su otići u mirovinu, a brat Mihael nije bio zainteresiran nastaviti s obiteljskim poslom. Kako nisam željela da se ta djelatnost koju naša obitelj obavlja gotovo devet desetljeća ugasi, odlučila sam preuzeti obvezu. Od malih nogu sam se vrtjela po radionici oko bake jer djed je umro prije mog rođenja, a kasnije sam upijala sve što rade roditelji, tako da mi taj posao nije nepoznanica. Nepoznanica mi je voditi obrt, ali tu su tata i mama koji će mi uvijek savjetom uskočiti - rekla je Ana.
S ponosom nam je pokazala staru peć na drva u kojoj su licitarske proizvode pekli njezini djed i baka, ali kratko i roditelji.
Čuvaju i stare kalupe za licitare kao dio povijesti obrta koji je, u jednu ruku, prava umjetnost. Kasnije su proizvodnju preselili u dio kuće gdje je "tvornica", a prvi dio je ostao trgovina.
Nova šefica se od najranijeg djetinjstva upoznavala s tajnama proizvodnje licitarskih i medičarskih proizvoda. Rekavši da je recept gotovo isti kod svih medičara i licitara osim u nekim nijansama koje spadaju u male tajne. Glavni sastojci uključuju med, brašno, šećer, želatinu, vodu i sodu bikarbonu uz obavezne mirodije. Sve se i dalje radi kao i prije nekoliko stoljeća ručno.
Medenjaci su načinjeni od prvoklasnog meda i najboljeg brašna uz dodatke začina, kako je radio još njezin djed. Gverc se proizvodi od meda te je potpuno prirodan napitak koji sadrži između 8 i 12 posto alkohola. Receptura nije zapisana, nego se prenosi iz generacije na generaciju, i tako 87 godina, otkad je majstor Vinko položio ispit 1936. godine. Gvercu je potrebno nekoliko mjeseci da odleži prije nego što se pusti u promet.
- Licitar se oblikuje modelima, peče, suši i boji raznim jestivim bojama. Svaki od nas obrtnika ukrašava proizvode na poseban način. Možemo reći unosi dio sebe, svog identiteta. Često se koriste slike, mala zrcala... Mi na boce s gvercom stavljamo fotografiju na kojoj je djed na prošćenju okružen ljudima u narodnoj nošnji iz tog vremena. Na licitarskim proizvodima prenosimo stihove i poruke te se, u jednu ruku, to može nazvati obrt s dušom, ako ne i umjetnost - rekla nam je nadahnutim riječima Ana dok nas je vodila kroz prostorije iza trgovine u kojima se pripremaju licitarski proizvodi.
Sve je odisalo čistoćom, a miris pečenih medenjaka nam je golicao nepce. Za medenjake je potrebno puno manje vremena nego za licitarske proizvode koji su gotovi za pakiranje tek nakon tjedan dana i nekoliko postupaka. Prvo se skuha šećer u vodi koji se ohladi, a idućeg dana se mijesi tijesto dodavanjem prokuhane i ohlađene slatke tekućine. Kako bi se dobila punina, tijesto mora odstajati najmanje jedan dan. Nakon pečenja licitari se moraju ohladiti i odmarati kako bi se mogli obojiti želatinom. Kad se boje osuše, sve se radi na prirodan način.
- Poslije nekoliko dana možemo ići na ukrašavanje licitara. Kad se i to osuši, onda ih pakiramo i pripremamo za prodaju - pojašnjava Anina majka Ljubica, čiji je savjet uvijek dobrodošao. Licitarsko srce je najčešći motiv i često se priprema za vjenčanja, ukrašeno imenima mladenaca i datumom vjenčanja. Licitarski proizvodi gotovo pa nemaju rok trajanja. Najčešći su motivi srca, i to raznih veličina. Od najmanjih do onih koji su u promjeru 50 centimetara, jer su limitirani pećnicom i teže više od 2,5 kilograma. Uz gverc i medenjake, izrađuju i bombone "šule", srca, bebice, konjeke, čisla..., kojima se uglavnom ukrašavaju božićne jele.
Tradicija iz srednjeg vijeka
Licitar je šareno ukrašeni kolač od medenoga tijesta. Tradicionalno se izrađuju u obiteljskim obrtima središnje i nizinske Hrvatske. Tradicija izrade licitara započinje još u srednjem vijeku. U istočnoalpskom području je takav način izrade kolača ubrzo prerastao u obrt, koji se postupno proširio i u druga područja središnje Europe.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
