Pogledajte kako pas pomaže tijekom napada epilepsije

Poppy je terapijski pas sposoban predosjetiti epileptični napad 15 do 20 minuta prije svoje vlasnice te istu  (obično šapama) na to upozoriti, kako bi ga spremna dočekala na sigurnom mjestu ( ovaj put na krevetu).

Kao što možete vidjeti u videu u trenutku napada Poppy vlasnicu liže oko usta kako bi spriječio njezino gušenje ( jer tijekom napada dolazi do povećanog lučenja sline), ali i kako bi joj pomogao da što prije dođe k sebi.

Video je na Redditu objavila osoba koja tvrdi kako je sestra osobe koja pati od epilepsije. Kaže kako njezina sestra zahvaljujući psu vodi normalan samostalan  život.

Iskustva s terapijskim psom ima i  obitelj Kobešćak čiji sin poput djevojke iz videa problema s epilepsijom. 

Majka Sanja na web stranicama Hrvatske udruge za školovanje pasa i mobilitet podijelila je iskustvo kako terapijski psi pomažu osobama s epilepsijom.

Između ostalog piše:

Pitate se sada kakve veze ima pas i bolest koja se zove epilepsija i koja je mojoj obitelji donijela toliko tuge, žalosti i poteškoća kroz dugi niz godina? 

Na prvi pogled nikakve, ali psi labradori mogu se trenirati, da kažem i školovati te mogu uvelike svojim vlasnicima s epilepsijom olakšati život. 

Kako? Prvo svojom privrženošću i ljubavlju. Ni u jednom području života nemate uspjeha ako u njega ne uložite osjećaje. Ljubav koju nam iskazuju naši terapijski psi bez obzira na naše raspoloženje bezrezervna je.

Na određen način ih upozoravaju na dolazeći epileptični-napad (kada ga i ako osjete svojim njuhom ili nekim drugim osjetom) te ih tako pripreme i na neki način zaštite od mogućih ozljeda koje se javljaju kao posljedica pada u vrijeme dok traje epileptični napadaj. 

Poznato je da se neki kemijski procesi koji se događaju u tijelu neposredno prije epileptičnog-napada, mogu omirisati. Naime taj specifičan miris koji se javlja prije samog napada vrlo je važan jer upozorava psa da „nešto nije kako treba“ i potiče ga na reakciju.

 Pas tada prilazi osobi i upozorava ga da će se „nešto dogoditi“. Ono što osoba s epilepsijom treba tada napraviti je za nju vrlo važno. 

Treba „prepoznati“ ono što mu je pas poručio te se pripremiti i osigurati za predstojeći napad. Bez velike privrženosti i emotivne povezanosti između terapijskog psa i djeteta s epilepsijom (korisnika) neće biti moguće ostvariti taj važan signal koji će terapijski pas poslati u okruženje u kojem se u tom trenutku oni nalaze. 

Ono što je važno (i na što smo bili upozoreni od strane trenera) je činjenica da se Frida-labradorica nije prestrašila njegovih napada i naravno svaki puta bila je pohvaljivana i nagrađivana za svoju brigu i trud.

Danas ne možemo zamisliti život bez naše prijateljice Fride. Naš sin je obožava i bez nekih posebnih uputa zajedno su pronašli svoj neverbalni način međusobnog komuniciranja i iskazivanja ljubavi i privrženosti jedno drugome. Svakim danom i napadom produbljuju svoj međusobni odnos i povjerenje, a naša je zadaća da ih u tome što više podržavamo.

Svi znamo da i pas ima svoje potrebe i treba mu  omogućiti i prilike i prostor za to obavljanje fizioloških potreba.   No ako brigu o psu vode svi ukućani i ako težinu obaveza podijele, sreća i zadovoljstvo su svakodnevno prisutni u takvom okruženju. 

Na neki način pas vas potiče na više međusobnog komuniciranja, razgovora i dogovora što samo može dalje poticati bliskost unutar obitelji i kvalitetu međusobnih emocionalnih veza i komunikacije.

Zaključuje kako terapijski pas nije tableta, nije lijek, ali djeluje kao lijek, ako ga dovoljno volimo i vjerujemo.

Samo u vrijeme trajanja epileptičnog-napadaja pas je nadređen čovjeku i sam odlučuje kako mu u tim trenucima pomoći i što je sve moguće učiniti za osobu. Zato ga POŠTUJTE, jer on to zaslužuje.

Originalni članak