Zamišljen kao ljubimac Oliver je, zahvaljujući Markovoj supruzi postao terapijski pas koji je pomagao u školama, bolnicama, staračkim domovima, ali i na sahranama
Pogrebnici uveli novu uslugu: Iznajmljivanje pasa za sahrane
Obitelj Marka Krausea, vlasnika pogrebnog poduzeća iz Milwaukeeja 2001. godine nabavila je psa Olivera.
Zamišljen kao kućni ljubimac Oliver je, zahvaljujući Markovoj supruzi postao terapijski pas koji je pomagao ljudima u školama, bolnicama i staračkim domovima.
Jednog dana na pamet joj je pala ideja: Zašto ne bi pomagao ljudima na sprovodima? Tako je sve krenulo.
- Ponekad mi se čini da životinje točno znaju kome treba pomoći. Kad god se ožalošćenima pridruži pas atmosfera se mijenja. Naravno, u pozitivnom smislu - govori Krause.
Navodi primjer sedmogodišnjeg dječaka koji je nakon smrti trogodišnje sestre zanijemio. Nije razgovarao čak niti s roditeljima.
- Čim mu je prišao dječak je progovorio i sa psom počeo pričati o svojoj sestri . Rekao mu je kako ne zna zašto su svi uzrujani iako on zna da je njegovoj sestri 'tamo gdje se nalazi' dobro - priča Krause.
Oliver je tijekom života utješio mnoge ljude, a nakon što je 2011. uginuo na njegovu sahranu došlo je 150 ljudi. Naslijedio ga je drugi pas - Benny.
Poput Krausea i vlasnici ostalih pogrebnih poduzeća širom SAD-a ožalošćenim obiteljima danas sve češće nude uslugu iznajmljivanja pasa, piše chicagotribune.com.
Zanima nas što mislite o ovakvoj usluzi?