Dodaj 24sata među omiljene izvore na Googleu
Prošlog tjedna je more potopilo Istru i Zadar, a sad je nepogoda pogodila Hvar. Predstavljaju ozbiljnu prirodnu opasnost zbog iznenadne pojave i mogućnosti naglog plavljenja obale
Meteotsunamiji postali su sve češća pojava u Jadranu. Posljednji je bio u Starom Gradu na Hvaru, gdje se ovog tjedna more naglo podignulo i preplavilo šetnicu. Razina mora podignula se u samo nekoliko minuta za više od 1,5 metara.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
VIDEO
- Na cesti uz gradsku rivu u sekundi je bilo više od 30 cm mora. Prethodilo je tome više manjih podizanja i spuštanja mora - kazao nam je čitatelj.
Tako je i prošlog tjedna snažno nevrijeme zahvatilo otvoreno more na sjevernom i dijelu srednjeg Jadrana te donijelo i dosad rijetku, ali potencijalno opasnu, pojavu poznatu kao meteotsunami. More se prvo izlilo na rivi u Puli, a potom i na nižim dijelovima obale Zadra.
Riječ je o dugim morskim valovima nalik na tsunamije, koji, za razliku od potresnih, ne nastaju zbog seizmičke aktivnosti nego zbog naglih promjena u atmosferi.
Takvi meteorološki tsunamiji nastaju pod utjecajem atmosferskih poremećaja poput naglih promjena tlaka zraka, atmosferskih gravitacijskih valova, prolaska fronti ili olujnih udara. Iako su takvi procesi često relativno slabi, u određenim okolnostima mogu pokrenuti valove koji se postupno višestruko pojačavaju prije nego što stignu do obale.
Ključnu ulogu pritom imaju dva procesa, navode iz Instituta za oceanografiju i ribarstvo. Prvi je Proudmanova rezonancija, koja nastaje kad se brzina atmosferskog poremećaja podudari s brzinom dugih morskih valova. Drugi je rezonancija luke, do koje dolazi kad se frekvencija dolaznih valova poklopi s prirodnim oscilacijama mora u luci. Dodatno pojačanje događa se na kontinentalnom plićaku, pa valovi prije udara u obalu mogu narasti i više od stotinu puta.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
VIDEO
Prema podacima Instituta za oceanografiju i ribarstvo, razorni meteotsunamiji zabilježeni su u Japanu, Španjolskoj, Kini, na Velikim jezerima u Sjevernoj Americi, uz istočnu obalu SAD-a te na mnogim drugim lokacijama. Među područjima posebno izloženima ovoj pojavi nalazi se i istočna obala Jadrana.
Hrvatska pritom zauzima posebno mjesto u svjetskim istraživanjima meteotsunamija. Naime, Velika poplava u Veloj Luci 21. lipnja 1978. godine smatra se najjačim poznatim meteotsunamijem u svijetu. Tad su se iznenada pojavili valovi visoki do šest metara, s razdobljem oscilacije od oko 20 minuta, koji su izazvali jednu od najvećih prirodnih pomorskih katastrofa u novijoj hrvatskoj povijesti. Procijenjena šteta iznosila je sedam milijuna američkih dolara, odnosno gotovo četvrtinu tadašnjega godišnjeg prihoda cijelog otoka Korčule.
Osim tog događaja, u Jadranskome moru tijekom desetljeća zabilježen je niz meteotsunamija različitog intenziteta. Neki su ostali sačuvani tek u lokalnim predajama, a druge su detaljno dokumentirali i znanstveno analizirali.
Iako su meteotsunamiji rijetki, stručnjaci upozoravaju da predstavljaju ozbiljnu prirodnu opasnost zbog iznenadne pojave i mogućnosti naglog plavljenja obale. Upravo zato njihovo praćenje i bolje razumijevanje atmosferskih procesa koji ih uzrokuju imaju važnu ulogu u unapređenju sustava ranog upozoravanja i zaštite priobalnih područja.
24sata © 2026
