Udala sam se s dvadeset, poznavali smo se tek tri mjeseca. Bio je zagrebački student strojarstva, kasnije inženjer Ingre, a njegov nas je posao odveo u Teheran, New York..., priča nam Milena
U BRAKU JE 70 GODINA
Milena Lazić (90): 'I u ovim godinama blistam, a moja ljubavna priča inspirira sve'
Čitanje članka:
3
min
Iako u 90-oj, gospođa Milena Lazić osvaja svojom ljepotom, osmijehom, šarmom, toplim glasom i dikcijom. Uređena, elegantna, našminkana - tako uvijek mora biti, kaže nam dok se upoznajemo, i hvalimo je. Stanuje u Domu za starije Trnje u Zagrebu, ovdje je posljednjih pet godina sa suprugom Nikolom, odnedavno stogodišnjakom, vitalnim stogodišnjakom. Zajedno su gotovo sedamdeset godina.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
02:10
Udala sam se s dvadeset, poznavali smo se tek tri mjeseca, ali osvojio me čim mi je rekao da je sa salaša u Somboru. Bio je zagrebački student strojarstva, kasnije inženjer Ingre, njegov nas je posao odveo u Teheran, New York..., priča nam gospođa Milena. Kad je upoznala supruga, bila je studentica engleskog i ruskog jezika i književnosti, rodom je Siščanka.
Nismo se još poznavali kad mi je jednoga dana na podstanarsku adresu kod Britanca stigla karta, dopisnica, kojom mi se predstavio, i napisao da ima mogućnost otići u Englesku i povesti me, što bi me kao studenticu engleskog moglo zanimati. Pozvao me je i na prvi 'sudar' u Esplanadu, da se upoznamo..., prisjeća se gospođa Lazić.
Dakako da ju je dopisnica zaintrigirala, otišla je na "dejt", upoznali su se, lijepo razgovarali, odmah joj je rekao i da je zamislio da mu ona bude žena, "pao" je i prvi poljubac.
Ali nikad, do dan danas, iz njega nisam uspjela izvući informaciju gdje me je prije slanja dopisnice vidio, kako je doznao tko sam, gdje živim, ništa! Ne želi mi reći. Sve ove godine mi to ne želi priznati, vjerujem da je i sam to već zaboravio, smije se gospođa Lazić.
Zamolila je supruga, kaže nam, da joj, bude li s ovoga svijeta odlazio prije nje, barem na samrti otkrije istinu... Gospodin Lazić je bio istaknuti inženjer strojarstva i dugogodišnji direktor u Ingri u zlatnim godinama tog velikog građevinskog poduzeća. Radio je na gradnji kompleksnih energetskih i industrijskih objekata diljem svijeta pa tako i u Iranu prije Islamske revolucije 1979.
U Teheranu smo lijepo živjeli, djeca su nam bila mala, išla su u američku školu tamo pa tako zavoljela i Ameriku. Kći nam živi u SAD-u i danas, sin je u Švicarskoj, imamo petero unučadi, svi su nam bili ovdje za Nikolin stoti rođendan..., nastavlja gospođa Milena. Služi se svim alatima moderne komunikacije, ima tablet, na mobitelu nam pokazuje fotografije...
U Iranu su 1967., prisjeća se, pratili krunidbu iranskog šaha Pahlavija, četiri godine kasnije bili i na proslavi 2500 godina perzijske monarhije, koju je šah Pahlavi organizirao. Bila je to jako luksuzna proslava na koju su pozvani i Josip Broz Tito i njegova Jovanka, Lazići su ih tamo upoznali. Ingra je tad u Iranu gradila brane i hidroelektrane, na natječajima pobjeđujući druge snažne, zapadne građevinske firme.
Meni je ipak falio Zagreb...smije se naša sugovornica. Kasnije, krajem 80-ih, sa suprugom je pet godina živjela i u New Yorku, koji je nije "izuo iz cipela".
Suprug je puno radio pa sam imala vremena za sebe, šetnje, za muzeje i kazalište, ali mi je grad bio prevelik, bučan..., prisjeća se i tog vremena. Puno su općenito putovali po svijetu.
On je radio, a ja sam vodila kućanstvo, brinula o djeci, budžetu, kuhala za brojne goste koje smo imali, puno je to, neplaćenog posla bilo, smije se gospođa Milena. Je li ženama tad bilo lakše ili teže, pitamo je.
Nekad je sve bilo jednostavnije, sporije, i manje smo trebali. Život mi se danas čini kompliciranijim makar smo si ga s tehnologijom naizgled pojednostavili. Žene su danas ekonomski neovisne, što je jako dobro, mnoge prije nisu bile. Bile su trpnije, pokornije, poslušnije, razvodi su bili rijetki. Svi smo mi imali stroge, konzervativne roditelje pa razvodi nisu bili opcija. Žene su 'durale' svoje muževe dovde!", smije se gospođa Lazić, rukom pokazujući "duranje" do sredine čela.
Kad smo bile mlade, i udavale se, nismo imale toliko informacija kao što ih djevojke imaju danas, baš smo bili 'tutleki'. Da mi je danas ova pamet, a ona dob, tko zna kako bih i što bih. A opet, možda bih sve isto kao što jesam, zaključuje uz lijep osmijeh ova pametna žena.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
