Unatoč brojnim stranačkim aferama i pandemiji, predsjednik Vlade (i HDZ-a) još uvijek nema razloga za brigu. Jedan od razloga je nedostatak ozbiljne opozicije. Ne govori to toliko o briljantnosti Plenkovićeva genija nego o sad već kroničnoj bezidejnosti stranaka koje bi umjesto HDZ-a htjele voditi Hrvatsku. Da stvar bude još gora, između opozicijskih stranka skoro da i nema razlike. Dovoljno je promotriti posljednje poteze dviju nominalno najglasnijih opozicijskih stranaka na hrvatskoj političkoj sceni. Nakon što je u Zagrebu raspuštena najveća SDP-ova organizacija te iz nje izbačen velik broj članova, nedavno je u drugom krugu unutarstranačkih izbora za predsjednika zagrebačkog SDP-a pobijedio Viktor Gotovac.
No novi šef SDP-a u Zagrebu se uspio svojim prvim istupom diskvalificirati prije nego je stigao išta i započeti. Umjesto da se predstavi s konkretnim idejama, on se odmah okrenuo demagogiji i povratku Trga maršala Tita. Pored sad već tradicionalnih problema sa smećem, srušenim zgradama, rupama na cestama, nesinkroniziranim semaforima, vodopadima i sličnim poteškoćama koje muče građane, njemu je na umu izmjena imena trgova. Koja smo mi zemlja blagostanja kada su nazivi trgova bili i ostali najveći problem glavnog grada i države! Gotovac je u prvom nastupu pucao u koljeno i već si zapečatio daljnju karijeru. Da je on politički iole mudriji, samo bi odmahnuo rukom na pitanje naziva zagrebačkih trgova. Ali ovo nije samo njegov problem, ovo je kronični problem cijelog SDP-a. Umjesto da se SDP konačno transformira u konstruktivnu i modernu lijevu opciju skandinavskog tipa socijalizma, oni se i dalje bave nebitnim i opskurnim temama.